Val renovacija: Čak 35 milijuna zgrada u redu za obnovu do 2030.

Skele na ulicama, prometne gužve, teška mehanizacija u pogonu – sve to pokazuje da je potresna obnova u tijeku. I nije blizu kraju. A ambiciozni planovi Europske unije za energetsku revitalizaciju stambenog fonda i poslovnih objekata naznačuju da će cijelo drugo desetljeće članstva Hrvatske u EU-u proći u znaku radova. Naime, ciljevi EU-a u zgradarstvu takvi su da će zahtijevati 243 milijarde eura godišnjeg ulaganja do 2050., kad bi sve zgrade u Europi trebale biti uređene ili sagrađene tako da budu dekarbonizirane i energetski učinkovite.

Za Hrvatsku bi, prema prijašnjim planovima s početka ovoga desetljeća, bilo potrebno barem 1,3 milijarde eura na godinu. Taj će se ciljani iznos, sigurno, povećati nakon što se nacionalni ciljevi usklade s revidiranim europskim. Cijeneći domaća iskustva u obnovi, potresnoj, poslijeratnoj i onoj kulturne baštine, lako je predvidjeti da će i taj zgradarski pothvat biti spor i skupocjen, ali na koncu ipak potreban i koristan.

Minimalni standardi

Novi europski ciljevi za zgrade čvrsto su povezani sa Zelenim planom klimatske neutralnosti EU-a do 2050., odnosno dekarbonizacijom, koji uvelike ometaju zastarjele i neučinkovite zgrade jer su izvor stakleničkih plinova zbog neučinkovite potrošnje energije. Zato je EU, nakon što je najprije 2024. donio Direktivu o energetskoj učinkovitosti zgrada, uspostavio Standarde minimalne energetske učinkovitosti (MEPS), koji na drukčiji način mjere efikasnost zgrada nego prije.

Marko Zlonoga,
voditelj Odjela zgrada u REGEA-i

foto

– Za stambene zgrade neće se gledati smanjenje primarne energije pojedinačno, po zgradi, nego svaka država članica treba utvrditi nacionalnu putanju za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada u skladu s nacionalnim planom i ciljevima za 2030., 2040. i 2050. navedenima u nacionalnom planu obnove zgrada te radi pretvorbe nacionalnog fonda zgrada u fond zgrada s nultim emisijama do 2050. Nacionalna putanja za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada izražava se kao smanjenje prosječne primarne energije cijelog fonda stambenih zgrada u kilovatsatima po četvornome metru na godinu od 2020. do 2050., i to tako da se smanji za najmanje 16 posto do 2030. i za najmanje od 20 do 22 posto do 2035. u odnosu na 2020. S obzirom na to, zasigurno će trebati više ulagati u energetsku, odnosno sveobuhvatnu obnovu zgrada, i to ne samo nepovratnim sredstvima iz EU-a nego i različitim financijskim instrumentima, ESCO-ovim modelima obnove, bankovnim kreditima i drugim financijskim modelima – rekao nam je Marko Zlonoga, voditelj Odjela zgrada u REGEA-i.

Ti ciljevi trebali bi se postići u sklopu europskoga ‘Vala obnove‘ (Renovation Wave) koji bi do 2030. trebao obuhvatiti i učinkovitije urediti čak 35 milijuna zgrada. Za to bi trebalo najmanje udvostručiti nezavidnu stopu obnove zgrada u EU-u od tek jedan posto na godinu, a stopu dubinske obnove, kojom se postiže do 60 posto energetskih ušteda, trebalo bi podignuti i petnaest puta više jer se danas takva obnova provodi na samo 0,2 posto zgrada. To bi trebalo ublažiti i energetsko siromaštvo u Europi u kojoj se neučinkovito grije čak četrdeset milijuna ljudi.

Zamjena grijanja

Zastarjeli sustavi koji troše skupa fosilna goriva i ne iskorištavaju ih do prihvatljive mjere obnovom zgrada trebali bi biti zamijenjeni učinkovitijim sustavima grijanja, a smanjit će se i potreba za grijanjem ili hlađenjem.

– Ključan je faktor smanjenje energetskih potreba, što onda znači manje troškove korisnicima. To se postiže ugradnjom učinkovitih tehničkih sustava, a posebno priključivanjem na učinkovite centralizirane sustave, odnosno toplane, te ugradnjom tehničkih sustava koji se koriste obnovljivim izvorima energije – naveo je Zlonoga.

Za energetsku obnovu obiteljskih kuća 2024. bilo je na raspolaganju čak 120 milijuna eura, pri čemu su vlasnici kuća oštećenih u potresu mogli dobiti 80 posto prihvatljivih troškova investicije, a ostali 60 posto, s maksimalnim iznosom poticaja od 62.120 eura po projektu. Za revitalizaciju višestambenih zgrada pak potkraj prošle godine osiguran je fond od 101 milijun eura. Naš sugovornik ​istaknuo je da se u sklopu nacionalnih programa s višom stopom sufinancira i sveobuhvatna obnova zgrada koja, osim energetske, obuhvaća i druge elemente, poput unaprjeđenja potresne otpornosti zgrade, sigurnosti u slučaju požara, zdravih unutarnjih klimatskih uvjeta, unaprjeđenja pristupačnosti osobama s invalidnošću i smanjenom pokretljivošću, ugradnje punionica za električna vozila i parkirališta za bicikle te primjene mjera zelene infrastrukture na zgradi i oko nje.

Jednostavna vs. dubinska obnova

Naravno, sve je to prilično skupo. Procjene govore da bi, ovisno o kategorijama obnove, troškovi mogli biti od 50-ak eura po četvornom metru za laganu i jednostavnu obnovu do oko 330 eura za dubinsku obnovu, pri čemu jednostavna štedi do 30 posto primarne energije, a dubinska bi trebala 60 posto i više. Čini se da je najbolje ići na varijantu što veće obnove jer se tako najviše produljuje vijek zgrade, diže njezina vrijednost i smanjuju troškovi upotrebe. A što je isplativije: uložiti u gradnju nove, suvremene zgrade s najvišim standardima ili u obnovu postojeće?

– Za svaki slučaj dobro je napraviti ​ optimalnu troškovnu analizu isplativosti ulaganja u energetsku obnovu u odnosu na gradnju nove zgrade. Međutim, s aspekta kružnoga gospodarenja zgradama, smanjenja emisija CO₂ i klimatske otpornosti te općenito vodeći brigu o očuvanju prostora, obnova i rekonstrukcija postojećih zgrada imaju više smisla, zato se to i potiče i sufinancira sredstvima EU-a. Zajednički nam je cilj da se građevinsko područje što manje širi nauštrb prirodnoga neizgrađenog okoliša, da se što više iskoriste već sagrađene građevine i infrastruktura. Nemojmo zaboraviti da energetska obnova ima i društveni i gospodarski aspekt te da pridonosi transformaciji mjesta u kojima živimo u ljepša, održiva i uključiva – ocijenio je Zlonoga.

Novac za sufinanciranje

Borba protiv energetskog siromaštva ili za ljepši urbani i ruralni okoliš, kako hoćete, morat će, eto, voditi i kroz skupocjenu obnovu zgrada. Na stranu naizgled izdašna sredstva za sufinanciranje (koja, realno, već sad nisu dovoljna i koja će trebati znatno pojačati da se približimo ispunjenju revidiranih europskih ciljeva) – uvjeti za revitalizaciju danas su daleko od idealnih. Energetska obnova zgrada u Hrvatskoj financira se najviše iz europskih izvora, što znači da nedostaju privatne i državne inicijative. Poznat je nedostatak kvalitetnih radnika u građevinskom sektoru, a i birokratski problemi u razvoju ulaganja. Treba li podsjećati na to koliko se u Hrvatskoj čekaju dozvole?

No nešto se ipak mijenja. Ako ništa drugo, izmijenjen je Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, što je olakšalo postupak donošenja odluka o investicijama za višestambene zgrade umanjivši pragove potrebnih suglasnosti suvlasnika za sve vrste ulaganja u zajedničko vlasništvo. Prijašnje zakonsko rješenje često je bilo zapreka ulaganjima jer bi se nerijetko netko od vlasnika usprotivio obnovi zato što je donosila izgledno povećanje režijskog troška pričuve. Novost je i uvođenje obveze tehničkog pregleda zgrada u Zakon o gradnji, što je odavno trebalo uvesti, jer ako tehnički pregledavamo predmete kojima se koristimo jedan sat na dan, poput vozila, onda je jasno da bismo trebali i one u kojima boravimo mnogo više.

– Dobro je da se napokon počelo regulirati održavanje zgrada, što je bio jedan od ključnih nedostataka svake gradnje i obnove. Osim sveobuhvatnom obnovom zgrada kao dijelom energetske obnove zgrada, Zakonom je regulirano da se unaprjeđenje ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu može pokrenuti natpolovičnom većinom suvlasničkih dijelova, kao i ugradnja dizala, zelene infrastrukture, elemenata pametne i održive mobilnosti itd. Još je važno da će se morati provoditi i obvezni tehnički pregledi zgrada tijekom u kojima će se suvlasnici upozoriti na nedostatke zgrade jer su oni odgovorni za njezino održavanje i unaprjeđenje ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu u skladu s člankom 150. Zakona o gradnji – primijetio je Marko Zlonoga.

Nacionalni plan

Za ‘Val obnove‘ koji čeka Europu bit će potrebno osigurati i velik novac, ali mora se računati i na birokraciju kao značajku vladavine na kontinentu na kojem živimo. Prije toga će tako države članice trebati izraditi nacrt nacionalnog plana obnove zgrada i dostaviti ga Europskoj komisiji do kraja godine, a ona će ih zatim procijeniti i možda izdati i preporuke kako ga popraviti. Izrada konačnog plana izgledna je do kraja iduće godine.

Dotad bi trebala biti osigurana i potrebna sredstva, no sve to vrijeme promatrat ćemo i tijek aktualne obnove od potresa i zabavljati se problemima stanara koji imaju teškoća s ugradnjom klimatizacijskog uređaja jer je njihova ugradnja na pročelja izložena pogledu šetača zabranjena. Iako se zakonodavcu možda čini čudnim, postoje višestambene zgrade koje nemaju dvorište i s obje strane gledaju na ulicu. Nazivamo ih neboderima.