Hrvatska je peta na rang-listi najboljih europskih zemalja za život u 2023. godini. Tako barem tvrde Amerikanci, odnosno američki istraživački blog ‘My Dolce Casa‘ koji se bavi temama poput preseljenja, života i umirovljenja u inozemstvu. Prema rezultatima proljetos objavljenih istraživanja, Hrvatska je na vrhu zahvaljujući odličnoj kombinaciji izvrsne kvalitete života i pristupačnosti, a iznad nas su samo Španjolska, Portugal, Nizozemska i Slovenija. Rezultati tog istraživanja, objavljeni, između ostalog, u hrvatskim medijima, izazvali su polemiku na društvenim mrežama. Nizali su se različiti komentari, od onih da je hrvatska vlada ‘sigurno platila da se prikažu takvi rezultati‘, preko onih ‘ma, ovo je sigurno neka šala‘ do klasične rasprave o tome da je ‘lijepo ako imaš plaću zapadnih zemalja poput Njemačke i Austrije‘, a pokrenulo se i pitanje odlaska mladih trbuhom za kruhom, što pokazuje da u Hrvatskoj ‘sigurno nije bajno i krasno‘.
Naravno, svaki put kad se objave rezultati istraživanja u kojima Hrvatska ‘zvuči bolje nego što jest‘, odnosno kad se rezultati kose s percepcijom prosječnoga građanina, potegne se i pitanje kvalitete istraživanja pa se vrlo često istraživači vuku po blatu, a statistički podaci banaliziraju riječima: ‘Mogu i ja provesti ovakvo istraživanje.‘ Zato smo odlučili izdvojiti neke neuvjerljive statističke podatke o Hrvatskoj.
Debeli i bezubi
Jedan od takvih ‘neuvjerljivih podataka‘ jest onaj da su Hrvati najdeblji narod Europe, što je na sedmoj konferenciji o debljini u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo ‘Dr. Andrija Štampar‘ u ožujku ove godine potvrdila voditeljica Službe za promicanje zdravlja Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo Sanja Musić Milanović. Izjavila je da oko 35 posto djece i 65 posto odraslih u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu, što znači da su nam, kako je rekla, djeca peta najdeblja u Europi, a odrasli nose titulu prvaka u tome.
Nadalje, različita istraživanja pokazala su da su Hrvati loši i kad je posrijedi oralna higijena jer u prosjeku peru zube jedanput u pet dana, odnosno osim u debljini europski smo prvaci i prema broju karijesa. Mnoga istraživanja tako su pokazala da 84 posto ljudi u Hrvatskoj ima barem jednu plombu, 90 posto ima karijes, a četkicu za zube u prosjeku mijenjamo jedanput na godinu.
Kad gledamo statistiku o stajalištu hrvatskih građana o politici, pogotovo europskoj, usprkos drukčijoj percepciji više od pola Hrvata, odnosno 51 posto ispitanika (prema istraživanju Eurobarometra iz lipnja), ima pozitivnu sliku o Europskoj uniji, što je iznad prosjeka EU-a (45 posto). Također, 76 posto Hrvata podupire zajedničku energetsku politiku Europske unije (prosjek EU-a je 73 posto), a 74 posto zajedničku vanjsku politiku (prosjek EU-a je 70 posto). Kad je riječ o ratu u Ukrajini i njegovim posljedicama, Hrvati su naklonjeniji Ukrajini od europskog prosjeka, pa ih tako 82 posto podupire financijsku pomoć toj zemlji (prosjek EU-a je 75 posto), a ekonomske sankcije Rusiji čak 81 posto (prosjek EU-a je 72 posto). Financiranje i nabavu vojne opreme za Ukrajinu podupire 72 posto Hrvata (prosjek EU-a je 64 posto), a prihvat ljudi koji bježe od rata 91 posto anketiranih (prosjek EU-a je 86 posto). Ukratko, kad je riječ o europskoj politici i potpori Ukrajini, među najvećim smo Europejcima. Pomalo neuvjerljivi podaci, ali svakako istiniti.
Radije kelj nego pivo?
Statistika je na našoj strani i kad je u pitanju ostvarenje ciljeva održivog razvoja, što je nedavno u raspravi o održivom razvoju u Ujedinjenim narodima u New Yorku potvrdio i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović podsjetivši da Hrvatska, prema Izvješću o održivom razvoju za 2023., zauzima dvanaesto mjesto od 166 ocijenjenih članica UN-a (prošle smo godine bili na 23. mjestu).
Bili mi po održivosti pri vrhu ili ne bili, nedavno istraživanje o navikama hrvatskih kućanstava koje je provela agencija Improve pokazuje da čak 51 posto građana baca ostatke pripremljenih obroka, 44 posto građana odlučuje baciti hranu jer su na nju zaboravili, a 51 posto baca je jer se pokvarila. Dakle, prema smanjenju otpada od hrane u kućanstvima nismo baš pri vrhu. Ipak, prema istraživanju koje je provela tvrtka McKinsey & Co., Hrvatska se u usporedbi s ostatkom Europe izdvaja po snažnoj potpori lokalnim proizvođačima, pa tako imamo veću namjeru kupovati proizvode koje na tržište stavljaju lokalni proizvođači i poljoprivrednici od prosjeka Europske unije.
Isto McKinseyevo istraživanje pokazuje da će se Hrvati radije odreći alkohola, grickalica i slatkiša nego voća i povrća, a kad smo već kod alkohola, važno je napomenuti da su, usprkos možda drukčijoj percepciji, Hrvati ispod prosjeka Europske unije po konzumaciji alkohola. U Europskoj uniji tako je prosjek 9,5 litara čistog alkohola po stanovniku, što je oko 190 litara piva; u Hrvatskoj je godišnja potrošnja čistog alkohola 8,7 litara po stanovniku iako se vjeruje da se kod nas popije barem 25 posto više kad se uključi i ‘kućna proizvodnja‘.
Kontradiktorne slike
Još su neke zanimljive statistike vezane uz Lijepu Našu. Primjerice, da je najviša standardizirana stopa smrtnosti povezana s vrućinom, 58 na 100 tisuća stanovnika, zabilježena u Osijeku (premda ima gradova i država s mnogo toplijim ljetima od naših), a prije nekoliko godina govorilo se o visokoj stopi smrtnosti zimi zbog velike hladnoće (premda su zime u Hrvatskoj već dugo blage). Također, Hrvati iz obiteljskog doma odlaze s 33,5 godina, a europski je prosjek 26,5 godina. Nadalje, unatoč tomu što imamo šest kilometara dugu obalu, oko 64 posto Hrvata godišnji odmor provede kod kuće, a tek 3,2 posto građana izvan države.
Ovo su samo neki primjeri (ne)uvjerljivih domaćih statistika, a kako se svakodnevno objavljuju novi statistički podaci, odnosno na sve strane bombardira nas se informacijama, nije ni čudo što katkad ostanemo i zbunjeni, jer danas jedno istraživanje pokazuje jednu sliku Hrvatske, a sutra će drugo istraživanje pokazati drugu. Zato smo za komentar upitali bivšega šefa Državnoga zavoda za statistiku Marka Krištofa, koji nam je poručio da ‘treba razlikovati službenu statistiku od one koja to nije‘.
– Službena statistika provodi kvalitetnija istraživanja jer se kao uzorak koristi svim službenim podacima. Idealan okvir uzorka, recimo, upotrebljava se u popisu stanovništva. Važno je naglasiti da ono što osjećamo nije nužno realnost, no sve ovisi o veličini uzorka i tome tko je sve ‘upao‘ u njega – govori nam Krištof dodajući pritom da je najvažnije detaljno ući u pokazatelje istraživanja i proučiti detaljno rezultate koje na kraju predstavljamo te im dati kontekst.
Na kraju, u moru podataka svakako je iznimno zanimljivo slušati, ali i čitati, o onima koji nam daju nešto drukčiji pogled na stanje u državi.