Vaša sljedeća investicija ovisi i o planu koji ne postoji

Jedna od noćnih mora jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (JLRS) možda je izrada prostornih planova. Vlast mora misliti na građane, ali i interese raznih skupina, dakako, i poduzetnika, a često su njihove želje nepomirljive. Što će se graditi, može li se poljoprivredno zemljište prenamijeniti u građevinsko, uvijek je tu neka nedoumica. Povrh toga teškoće stvara država jer je prije desetak godina trebala donijeti državni plan prostornog razvoja kao osnovni plan, a, eto, nije ga donijela.

Složeni posao

Struka kaže da je izrada prostornog plana iznimno složen posao. Ilustracije radi, na prostorne planove odnosi se velik broj propisa, navode u Hrvatskoj komori arhitekata (HKA), i to iz svih sfera života i gospodarstva – od poljoprivrednog i šumskog zemljišta preko zaštite prirodne i kulturne baštine do vlasničkih odnosa, prometa – i mnogi drugi koji se mogu zamisliti.

– Najsloženiji je zadatak usklađivanje velikog broja različitih dionika, mnogih sa suprotstavljenim stajalištima i interesima, i to u sklopu zadanoga prostornog okvira. To je ujedno sama srž planerske struke. Često i pojedinačni akter u prostoru ima ideje čije su posljedice međusobno kontradiktorne: primjerice, želimo zelenije gradove, ali istodobno bismo više parkirališta i šire ceste; želimo uživati u prirodnom okružju pa bismo širili naselja u prirodu; želimo veći red u prostoru, ali iritiraju nas pravila koja se odnose na našu česticu. Tu je najvažnija strpljiva komunikacija i traženje ravnoteže između zahtjeva razvoja, s jedne strane, i zaštite vrijednosti prostora, s druge strane, ostaje temeljni izazov – kažu u HKA-u.