Velika analiza: Poduzetnici u 2024. 'povukli kočnicu' s ulaganjima

U 2024. poduzetnici su 'povukli kočnicu' i zadržali razinu ulaganja u dugotrajnu imovinu na razini 2023. godine. U izuzetno nesigurnom i nestabilnom okruženju, svjesni pada narudžbi s naših tradicionalnih izvoznih tržišta, pada potrošnje na domaćem tržištu pod utjecajem inflacije, pod pritiskom tržišta rada i inflacije stvorene obveze za značajnim ulaganjima u materijalnu motivaciju radnika, kao i visokih troškova kreditiranja, vodili su se modelom 'snađi se s onime što imaš, sačekaj, ne pretjeruj, igraj na sigurno'.  Tome su pridonijela negativna iskustva iz razdoblja prethodne velike višegodišnje krize započete 2008. godine, kada su ih ulaganja, značajnim dijelom u neoperativnu imovinu, financirana većim dijelom iz vanjskih izvora pod nepovoljnim uvjetima dovela do nelikvidnosti i prezaduženosti, što su teškom mukom rješavali dugi niz godina.

Okolnosti iz globalnog okruženja, kao što su recesija ili inflacija, klimatske promjene i zahtjevi energetske tranzicije, promjene navika potrošača i kupaca, nove tehnologije, hiperprodukcija ('svega se proizvodi previše'), konkurencija i globalizacija, nameću potrebu da poduzeća svoju dugoročno održivu konkurentsku prednost i izvrsnost osiguravaju svojom fleksibilnošću. Da se stalno mijenjaju i prilagođavaju okolnostima iz okruženja, i da u tu svrhu, ekonomski razumno, donose pravilne odluke o trošenju resursa i ulaganjima u nova. Da fokus na kratkoročne probitke koji mogu nastati rezanjem troškova i odlaganjem ulaganja, a čime se jednokratno ostvaruje veća stopa rentabilnosti, dobro usklade s razumijevanjem potrebe održivosti poslovanja na duge staze i 'pogledom u budućnost'. Da razumiju i uvažavaju potrebe i potencijale svih internih i eksternih dionika.

U 'modernim' vremenima sve je razvidnija vrijednost i važnost intelektualnog kapitala, u čijoj je strukturi ključan ljudski kapital kao temelj i stvaratelj kapitala klijenata, kapitala inovacija (efektivnost) i kapitalu procesa (efikasnost). Zato, kada govorimo o ulaganjima, potrebno je uvažiti i da se u troškovima tekućeg razdoblja koji se iskazuju u računima dobiti i gubitka nalaze 'prikrivena' (ne mogu se vidjeti iz javno objavljenih financijskih izvještaja) ulaganja visokog prioriteta u motiviranost, odgovornost i kompetentnost ljudi (troškovi rada), u odnose s tržištem (marketing), u istraživanja i razvoj.

Ono što može djelomično indicirati koliko se ulaže u intelektualni kapital jest trend rasta troškova rada i promjene udjela tih troškova u poslovnih rashodima. U sedam godina, troškovi su rada prosječno godišnje (CAGR) rasli 8.9 posto (značajnije u zadnje dvije godine), 1.5 postotni bod više od 7.4 posto CAGR za poslovne rashode.

Podaci o investicijama u dugotrajnu imovinu poduzetnika (izvor: portal InfoBiz, dodatni podaci, u grafikama i tabelama iskazani u milijunima eura) ukazuju da su ulaganja u zadnje dvije godine značajno porasla u odnosu na prethodne dvije godine (2021. i 2022.) koje su uslijedile nakon 2020. korona krize, kao i u odnosu na 2019., 'naj' godinu prije korona krize. U četiri godine CAGR je iznosio 8.0 posto, za građevine 6.2 posto, strojeve i opremu 10.1 posto, prijevozna sredstva 15.1 posto. za ostalu imovinu 4.5 posto.

U 2024. može se uočiti da je došlo do određene promjene u strukturi ulaganja. Značajno su vrijednosno smanjena ulaganja u građevine, za 262.12 milijuna ili 4.4 posto, a povećana u strojeve i opremu, za 385,64 milijuna ili 9.1 posto.

Kada se ulaganja u 2024. pogledaju iz perspektive veličine poduzeća, petstotinjak velikih (0.3 posto od ukupno 165 tisuća) s tristo tisuća zaposlenih (28.1 posto od ukupno 1.05 milijun za RH), 75.5 milijardi ukupnih prihoda (44.4 posto od 170.0 milijardi ukupno RH) i četiri milijarde neto dobiti (40.7 posto od 9.9 milijardi ukupno RH) je ostvarilo 43.9 posto, a kako se slično ostvarivalo i u ranijim razdobljima. Važno je napomenuti da je ulaganja u dugotrajnu imovinu potrebno promatrati u duljim vremenskim razdobljima, a ne 'godina na godinu', s obzirom da u višegodišnjim ekonomskim ciklusima (različitim za pojedine djelatnosti), i ovisno o okolnostima iz okruženja (kriza, propulzija, neizvjesnost, povoljni izvori financiranja, …) u nekim godinama poduzeća intenzivnije ulažu kako bi u sljedećim razdobljima ta ulaganja komercijalizirala kroz prihode, novac i  profit. 

Iz perspektive gospodarskih sektora, prerađivačka je industrija s 10.1 milijardom ukupnih bruto investicija u razdoblju 2021. – 2024. lider po ukupnim ulaganjima. Sasvim logično prema organizaciji i poslovnim procesima i strukturi imovinske bilance (dugotrajna imovina u ukupnoj imovini na dan 31.12.2024. u vrijednosti 14.42 milijardi imala je udio 36 posto. Slijedi je trgovina s 6.16 milijardi ulaganja, a materijalna imovina trgovaca na 31.12.2024. iznosila je 9.78 milijardi, s udjelom od 29.4 posto u ukupnoj imovini sektora.

U dijalozima vezanim na ključne financijske pozicije, pokazatelje i modele kojima se mjeri financijska izvrsnost, stabilnost i rentabilnost poslovanja, njihovoj međusobnoj povezanosti, te kategorizaciji njihove važnosti i referentnim vrijednostima za pojedine djelatnosti i osobine poduzeća (veličina, …), na površinu uvijek isplivaju dvije pozicije, namećući se izuzetno važnima: jedan je 'ulaganja' (očekivani povrat i izvore njihovog financiranja), a drugi 'prihodi od prodaje u inozemstvu' (potvrda konkurentnosti na širem, međunarodnom tržištu).

Međusobno su povezani i ovisni jedan o drugome. Bez ulaganja nema izvozne konkurentnosti, a bez izvoza ili što je izvoz manji, manja je i potreba za ulaganjima. Biti dominantan ili prisutan na tržištu od 3.86 milijuna stanovnika, tek nešto većem po broju stanovnika od glavnog grada Njemačke, Berlina (3.77 milijuna), i nije baš nešto, osim za one koji su na to tržište došli 'po zadatku' (međunarodni konglomerati) ili zadovoljavaju specifične potrebe (turizam, javna uprava, lokalna zajednica, …).

Direktni je izvoz privilegija i obveza većih poduzeća, tako da je u 2024. registrirano 26.8 tisuća izvoznika (16.3 posto od ukupnog broja poduzeća – obveznika poreza na dobit), a koji su u 4 godine u dugotrajnu imovinu uložili 25.82 milijarde ili 53.5 posto ukupnih ulaganja. Interesantno je pogledati u strukture ulaganja izvoznika i ne-izvoznika, i uočiti razlike. Izvoznici, da bi osigurali i jačali konkurentnost, u odnosu na ne-izvoznike više ulažu u strojeve i opremu, te značajno više u nematerijalnu imovinu (digitalizaciju i informacije).

Odluke o ulaganjima ne mogu se donositi bez prethodno kvalitetno provedenih analiza šireg i užeg eksternog i internog okruženja. Analize koje se standardno provode u raznim postupcima planiranja (strategija, operativni plan, taktika, …), koriste se i za CAPEX (odluke o kapitalnim ulaganjima. PESTLE, analiza zrelosti i atraktivnosti (5F) djelatnosti, analiza konkurentskih čimbenika, analiza konkurencije, segmentacija tržišta, analiza organizacijskog ustroja, analiza portfelja proizvoda ili usluga (BCG, GE, ADL matrice …), financijska analiza, analiza strateških namjera (vizija, misija, …), SWOT i VRIO, analiza rizika, uobičajeni su alati i tehnika koji predstavljaju prvi, važan neizostavni korak pri planiranju i donošenju odluka o ulaganjima. Investicijama.   

Ne treba zaboraviti da prema vrsti ulaganja, osim trajnih ulaganja (u materijalnu i nematerijalnu imovinu), poduzeća ulažu i u tekuću (sirovine, poluproizvodi, gotovi proizvodi i sl.) ili kratkotrajnu imovinu. O ulaganjima u taj segment imovine s posebnom se pažnjom vodi računa u uvjetima poremećaja lanaca nabave i cjenovne volatilnosti, a upravo je 2022. imala takva obilježja.

Ulaganja se financiraju iz vlastitih izvora (kapitala i rezervi) i vanjskih izvora (kredita, emisija vrijednosnih papira, te drugih sličnih oblika dugoročnih i kratkoročnih obveza). Pravilo je da se tekućom kratkotrajnom imovinom ne financira trajna (dugotrajna) imovina jer je povrat investicije obično ostvariv na dulji rok, i tako se ugrožava likvidnost i solventnost organizacije. Također treba predvidjeti i procijeniti stopu povrata investicije (profit/investirano), kao i 'izdržljivost' (kvalitetu) planiranog novčanog toka.

Kada se na razini zbirnih podataka promatraju odnosi operativnog novčanog toka i ulaganja i neto dobiti uvećane za amortizaciju i ulaganja, te vrijednosti pokazatelja financijske stabilnosti, može se zaključiti da poduzetnici na cesti zvanoj „poduzetnička avantura“ voze prilično ekonomski razumno, vodeći računa da zbog prebrze vožnje ne izlete na zavoju ili u slučaju sudara sa nekom zaprekom, ne dođe do većih šteta.

Vidi se da su u razdoblju od velike krize započete krajem 2007. i završene krajem 2014. naučili kako povezati ključne poduzetničke osobine 'intuiciju i hrabrost' s profesionalnim znanjima i vještinama. Možda i više nego bi trebalo, ali neizvjesnost i nesigurnost, te ponašanje nekih dioničkih skupina eko-sustava (financijski sektor, javna uprava) koje ne ide u korist razvoja poduzetništva, tjeraju na oprez i umjerenost, pa tako i u ulaganjima.

Pri odlukama o investiranju, a u sklopu toga i financiranju, poslovni subjekti trebaju se voditi svojim realnim mogućnostima i dobro sagledanim prilikama (potrebama i potencijalima tržišta) i prijetnjama iz okruženja, tako da istovremeno osiguraju uvjete za uredno tekuće poslovanje i kontinuirano stvaraju preduvjete za dugoročan održiv rast i razvoj. Posebno treba razumjeti i uvažiti činjenicu da EU fondovi nisu kupci, nego samo 'šlag na tortu' koji će troškovno relaksirati prethodno dobro procijenjeno ulaganje, koje bi se zbog očekivanih efekata neupitno realiziralo i uz neki drugi izvor financiranja.

Ukoliko subvencionirani projekt (bez obzira da li se radilo o udjelu subvencije od 50, 60, ili 70 posto) po dovršenju ne osigura adekvatan financijski ili neki drugi ekonomski razuman efekt, amortizacija realiziranog ulaganja u sljedećem će razdoblju bez pokrića u prihodima i zaradi dovesti do negativnog preokreta u iskazivanju rezultata, a izgubljeno vrijeme koje se moglo iskoristiti na bolji način (razvoj novih kompetencija i efikasnijih poslovnih modela, proizvoda i usluga primjerenih potrebama i potencijalima tržišta, ulazak na nova tržišta i razvoj novih tržišnih partnerstva, …) dovesti će do pada izvrsnosti i konkurentnosti, a negdje i do gubitka poslovne sposobnosti.