Razvojne banke uglavnom vežemo uz neke transformacije, pomoć, niži stupanj razvoja. S obzirom na to da, unatoč tomu što smo gotovo na začelju EU, sebe ipak doživljavamo razvijenima, tako smo Europsku banku za obnovu i razvoj doživljavali kao neku nepotrebnu priču iz prošlosti. Potpuno pogrešno! Ne samo što je banka itekako držala stupove realnog sektora da ne potonu u raznim krizama nego se u novome financijskom ciklusu namjerava ozbiljno uključiti u energetsku tranziciju, ali i pomoći s likvidnošću, koja bi u podosta tvrtki mogla biti ugrožena. Velikim dijelom zahvaljujući direktorici Victoriji Zinchuk, inače Ukrajinki, ženi nevjerojatne energije koja ostvari što naumi.
Kako se EBRD pozicionirao u ovoj kontinuiranoj krizi, od pandemije, pokidanih dobavnih lanaca, inflacije, do rata i energetskih problema? Očito, potrebe za bankom te vrste rastu.
– EBRD je i utemeljen upravo zbog takvih problema. U Hrvatsku smo stigli devedesetih godina i od tada radimo na obnovi i razvoju zemlje. Danas se suočavamo s drugačijim izazovima i zadatkom da pridonesemo otpornosti hrvatskoga gospodarstva nakon COVID-19, potresa i trenutačne energetske krize. Trebamo osmisliti nove načine poslovanja, razmisliti kako će naše društvo funkcionirati u budućnosti, a uz trenutačnu energetsku krizu i inflaciju koje tu tranziciju dodatno ubrzavaju. Međunarodne financijske institucije poput EBRD-a potrebne su još više u ovakvim okolnostima, a ne manje
Na koji će način EBRD u tome sudjelovati?
– Glavni je dio našeg poslovanja kreditiranje i bez obzira na kataklizmička zbivanja oko nas i dalje smo snažna podrška gospodarstvu. Sjetimo se da prva investicija EBRD-a u Hrvatskoj datira iz vremena Domovinskog rata, iz 1993. kada smo uložili u Plivu i njezinu tvornicu Sumameda, dakle, osiguravamo financiranje kada je to važno. Manje je poznato da jednako važan dio našeg djelovanja čini savjetovanje. Mnogo je, prije svega malih i srednjih tvrtki, poput Lidera ili Hrvatskoga kišobrana, kojima smo pomogli i kojima pomažemo u procesima unutarnje transformacije. Kada je riječ o tvrtki Hrvatski kišobran, mnogi ne znaju da je njezin kišobran distribuiran sudionicima na posljednjem sastanku u Davosu. Savjetovali smo tu tvrtku tijekom cijele pandemije. Već je iz toga jasno da nije sve u kreditu, njih možete dobiti i u komercijalnoj banci, ali ne i savjet kako voditi online poslovanje ili što učiniti kada COVID-19 zaustavi tradicionalne kanale prodaje. Stotine su tvrtki kojima smo pomogli na taj način, primjerice Gligori, koja proizvodi čuvene paške sireve, slastičarnici Amélie, Zmajskoj pivovari. S jedne strane imamo velike projekte financiranja poput javne infrastrukture ili Plive i Atlantic Grupe, u koju smo ušli s vlasničkim kapitalom, a s druge strane savjetodavno pomažemo tvrtkama poput Kabole, koja proizvodi organska vina, ili Rascoa, koji ima odličan know-how za proizvodnju opreme za održavanje prometne infrastrukture. U sklopu savjetodavnih aktivnosti podržavamo i startup-zajednicu. Uskoro planiramo predstavljanje naše savjetodavne uloge i za hrvatske startupove, na primjer u Novskoj, u kojoj je prisutna snažna gejmerska scena.
Kakav će biti međuodnos klasičnih zajmova, equityja i savjetovanja u novoj strategiji EBRD-a?
– Nismo ograničili svoja ulaganja po pojedinoj vrsti financijskog ulaganja. Primjerice, u Hrvatskoj smo u posljednje četiri godine plasirali više od 600 milijuna eura u različite nove projekte. Ako to usporedimo s ukupnim dosadašnjim ulaganjima EBRD-a u Hrvatsku od 1995. godine, što iznosi više od četiri milijarde eura, 600 milijuna uloženih tijekom samo posljednje četiri godine znatan je iznos. Prioritet je potaknuti konkurentnost privatnoga sektora izravnim i neizravnim financiranjem te pružanjem specijaliziranih savjetodavnih usluga. Što se tiče ulaganja u vlasnički kapital, moram priznati da smo u tom području vrlo selektivni, pa samo najbolje tvrtke i poduzetnici mogu postati naši partneri. Jedan je od ključnih razloga precizno dubinsko snimanje svake equity investicije, ali i nužnost usklađivanja sa strategijom poslovanja većinskog vlasnika. Ulaganja u vlasnički kapital nisu nepovratna sredstva, to su ulaganja uz komercijalne uvjete na dulje razdoblje, koja mogu generirati veliku vrijednost za kompaniju i njezine vlasnike uz EBRD kao partnera. I dalje ćemo u tim ulaganjima biti selektivni, a s obzirom na to da su prilike za takva ulaganja uglavnom limitirane ostat će na razini od oko 10 do 12 posto portfelja.
Vrijeme je rasta kamata, kako će to utjecati na vaše izvore kapitala, posljedično i na korisnike?
– Kamate su cijelo desetljeće bile povijesno niske i bilo je samo pitanje vremena kada će početi rasti. Štoviše, ponegdje smo imali čak i negativne kamate. Najveći će izazov kompanijama biti njihova sposobnost da se prilagode poslovanju u ovom volatilnom okružju, uz inflaciju i rast kamata, često i uz nedostatak konkurentnosti. No takva je situacija pa je vrijeme za buđenje i prihvaćanje novih okolnosti u kojima najveći izazov za banke neće biti rast kamatnih stopa, nego financijska sposobnost poduzeća da vrate kredite. Ključno pitanje za sve bankovne institucije postaje hoće li kompanije biti sposobne vraćati kredite s povećanim troškovima cijena sirovina, energije, prije ili poslije i većom cijenom rada, uz rast kamata. Takvi uvjeti poslovanja za banke nisu dobra vijest.
Iako su prognoze da će se inflacija ispuhati, ona će trajno ostati na višim razinama, a ako ostane, ostat će i kamate. Kakva će onda biti ‘međuigra‘ između banaka, dakle i EBRD-a, i realnog sektora?
– Imat ćemo više kompanija koje će tražiti financiranje, već sada vidimo povećanu potražnju za kreditima većih i financijski sofisticiranijih poduzeća. Manja poduzeća još nisu shvatila u kakva vremena ulazimo.
Cijeli intervju pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.