‘;
Viljevac je nedavno doktorirao na dvjema temama: procjenama jaza dohotka te procjeni učinka državne potrošnje na gospodarstvo
Inflacija je postala vječita tema u domaćem medijskom prostoru, a s obzirom na to da Hrvatska rastom cijena prednjači u Europi, javljaju se i sve maštovitija objašnjenja uzroka tih poskupljenja. Novi povod raspravi o uzrocima inflacije zasigurno će dati i prošlotjedni prijedlog Bruxellesa o ulaganju u obranu teškom 800 milijardi eura.
Zašto se o inflaciji toliko govori, a s druge se strane šuti o ukupnim troškovima ulaska u eurozonu i s tim povezanim skokom profitabilnosti banaka, razgovarali smo s Viktorom Viljevcem, višim asistentom na Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Liderov sugovornik doktorirao je prije šest mjeseci na dvjema temama: procjenama jaza dohotka te fiskalnim multiplikatorima, odnosno procjeni učinka državne potrošnje na gospodarstvo.
Europska komisija prošloga tjedna objavila je plan ulaganja članica EU-a u obranu, a predsjednica EK-a Ursula von der Leyen predložila je da se članicama dopušta dodatno zaduženje i financiranje izdvajanja za obranu, što neće ući u službeni maastriški kriterij o deficitu koji ne smije biti veći od tri posto BDP-a. Također, izgledni njemački kancelar Friedrich Merz najavio je da bi nova vlada mogla ukinuti ustavnu ‘dužničku kočnicu‘ kako bi mnogo snažnije fiskalno poticala gospodarstvo i izdatke za obranu. Riskira li eurozona novu dužničku krizu?
– Ovisi o kojoj je članici riječ. Njemačka je tradicionalno fiskalno konzervativna i nije ni blizu situaciji u kojoj su, primjerice, Grčka ili Italija, koje imaju visok udjel javnog duga u BDP-u. Njemačka si može dopustiti nova zaduženja. Prinosi na njemačke državne obveznice porasli su nakon te najave, sigurno velikim dijelom jer je tržište protumačilo da bi te vrijednosnice ubuduće mogle biti nešto rizičnije. Budući da se dugovi država vrlo često ne otplaćuju, nego refinanciraju, bitno je da se javni dug može refinancirati po prihvatljivoj kamatnoj stopi. Njemačka sa sadašnjom fiskalnom pozicijom to može. Razine javnog duga u Njemačkoj, koja taj prijedlog gura, i Estoniji, Latviji, Litvi i Poljskoj, koje su geografski relativno blizu Rusiji, nisu na opasnim razinama i te si zemlje to mogu priuštiti, odnosno ne vidim potencijal za novu dužničku krizu. Međutim, naglasio bih da će ih to stajati u obliku većih kamatnih stopa na javni dug, npr. njemački prinos na desetogodišnju obveznicu oštro je porastao.
Što je s drugim članicama, koliko će se suspenzija pravila o deficitu odraziti na percepciju investitora prema grčkom, talijanskom ili francuskom dugu?
– Što se tiče problematičnijih dužnika, tržišta su kaznila i njih, prinos na njihove desetogodišnje obveznice osjetno je porastao. No i dalje je to miljama daleko od razina na kojima su neke prezadužene članice bile u vrijeme europske dužničke krize 2011. – 2012. Europska dužnička kriza velikim je dijelom bila posljedica financijske krize 2008., posljedične recesije i pada državnih prihoda, odnosno procesa na koje te zemlje nisu mogle mnogo utjecati. Ovdje govorimo o svjesnoj odluci vlada tih zemalja da se zaduže i tako financiraju izdatke za obranu. Ne vjerujem da će te vlade svjesno i namjerno povećati javni dug na opasne razine. Načelno, najava o suspenziji kriterija o deficitu signal je investitorima da bi se te države mogle ponašati manje fiskalno odgovorno. Valja naglasiti da maastriški kriteriji jesu efikasni, ali samo donekle, to nije sveto pismo jer se inače Grčka i Italija ne bi dovele u takvu situaciju s dugom. No i na toj razini javnog duga te dvije države paze da to ne postane presudna komponenta.
Hoće li ta ulaganja u obranu, koja se ponegdje tumače kao novo pumpanje novca u gospodarstvo, djelovati kao gorivo za inflaciju?
– To bi moglo biti tako jer u teoriji svaka fiskalna ekspanzija može imati proinflatorne učinke. Ipak, bitno je gdje taj novac u konačnici završava i što se njime financira. Nije isto kad se državnim novcem povećaju mirovine, pa je vrlo izgledno da će taj novac uglavnom završiti u osobnoj potrošnji, ili kad se financira specifično neka industrija, pogotovo ona koja je velika uvoznica oružja iz npr. SAD-a. U svakom slučaju, efekt bi trebao biti proinflatoran. To ne mora biti problem ako zemlja u tom trenutku nema problema s inflacijom ili joj je potrebna fiskalna ekspanzija. Recimo, njemački BDP blago se smanjio drugu godinu zaredom.
Zadnji Eurostatovi podaci pokazuju da je inflacija u silaznom trendu. Hrvatska i dalje ima jednu od najviših stopa u eurozoni, a dio javnosti smatra da je jedan od glavnih uzroka te inflacije skupa država. Što kažete na to?
– Zgodno je naprije analizirati ukupnu inflaciju u posljednje četiri godine, koja je bila 30-ak posto. Ne slažem se s tezom da je skupa država glavni uzrok te inflacije. Je li hrvatska država danas skuplja nego što je bila 2019. kad smo imali inflaciju oko jedan posto? Je li znatno povećano porezno opterećenje gospodarstva, primjerice zbog rasta stope poreza na dodanu vrijednost? Odgovor je ‘ne‘. U Vladi će čak reći da su smanjivali neke stope PDV-a, ali to se nije prelilo na niže cijene. Skupa država ne može biti objašnjenje inflacije jer je država prema toj logici bila skupa i prije pet, šest, sedam godina. K tome se inflacija pojavila i u SAD-u i u ostatku Europske unije. Znači li to onda da je u svakoj članici EU-a i u SAD-u država skupa, ali se inflacija aktivirala baš 2021. i 2022.? Ta teza nema smisla.
Koji su onda prema njegovom mišljenju glavni uzroci inflacije pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.