Vojni rok: Prednost u opremanju vojske treba dati domaćim kompanijama

Uvođenje obveznoga vojnog roka čini se kao već gotova stvar iako još nisu doneseni svi akti da bi počeo od 1. siječnja sljedeće godine. Kako će to sve izgledati, još ne znamo, ali zato znamo da je to prilika za domaće kompanije, jer iako u svijetu postoje veliki proizvođači vojne opreme koji će također vidjeti svoju priliku, vjerojatno neće jako zagristi da bi dobili svoj dio kolača.

Kažemo vjerojatno, iako ćemo to znati kad počne cijela ta priča s javnom nabavom. Kao adut koji ide u prilog domaćim kompanijama ističemo da tu neće biti riječ o velikom broju vojnika. Predviđa ih se tek između 4000 i 4500 u sljedećoj godini, kako su navodili razni mediji, a ostalih trinaest tisuća ili nešto više to će izbjeći zahvaljujući liječničkim nalazima ili prizivu savjesti. S obzirom na velike ratne operacije u Ukrajini (sada i u Rusiji) te na Bliskom istoku i naoružavanju zemalja i na drugim dijelovima planeta, broj od nekoliko tisuća novih vojnika neće izazvati preveliku euforiju među velikim proizvođačima.

Briši se s obje strane

Dakle, sve su to razlozi koji domaćima pružaju šansu da se Ministarstvu obrane nametnu kao dobri partneri. Neki od njih ionako već dugo surađuju s vojskom, a mi smo pitali mnoge kompanije vide li one šansu u uvođenju vojnog roka. Jer netko će trebati proizvesti odore, higijenske potrepštine, dodatne količine hrane... Trebat će toaletnog papira, a nadamo se da će količine u Hrvatskoj vojsci biti dovoljne, za razliku od količina u JNA kada je vojsku služio potpisnik ovih redaka. Tada smo toaletni papir (onaj što se izvlači iz omota od sto listića) dobivali jednom na mjesec, pa je tako na negodovanje vojnika odgovorio jedan iz srednje Bosne rekavši da moramo biti ekonomični i da upotrijebimo prvo jednu pa drugu stranu.

Pitali smo neke proizvođače toaletnog papira (Violeta), kao i druge kompanije koje proizvode sredstva za čišćenje (Saponia, Tardi), ali nisu ništa odgovorile, iako, pretpostavljamo, mogu naći svoj interes. No zato će ga sigurno vidjeti u Šestan-Buschu, kompaniji koja svoje balističke zaštitne kacige prodaje i mnogo jačim vojskama nego što je HV. Direktor Alojzije Šestan ističe da njegova kompanija surađuje s Ministarstvom obrane (MORH) od 1994. godine. Priča da je Šestan-Busch jedna od prvih tvrtki koja je osvojila i uvela u proizvodnju sve moguće standarde kontrole kvalitete prije 17 godina, a prije šest godina i vojni standard kontrole kvalitete te onaj za zaštitu okoliša prije četiri godine.

– Naša tvrtka participira u području sigurnosti i obrane razvijajući i proizvodeći visokopouzdane i raspoložive zaštitne proizvode te u svojoj poslovnoj politici integrira načela kvalitete okoliša i društvene odgovornosti, a sve na temeljima visoke razine zaštite zdravlja i sigurnosti na radu svojih radnika i drugih dionika u lancu poslovanja. Stoga smo se odlučili i na uvođenje standarda društvene odgovornosti koje traže naši kupci, a to je SMETA, odnosno etičke i odgovorne poslovne prakse poduzeća (Sedex Members Ethical Trade Audit). Tako je naša kompanija jedna od vodećih u Hrvatskoj, ali i na svjetskom tržištu, koja je uvela i primijenila sve moguće standarde – napominje Šestan.

Smrdljive čarape

A osim kaciga, dušu je za penjanje po kamenjaru dala dobra obuća. Barem za one novake koji će služiti u vojarnama u Kninu i Sinju. U Požegi (koja je predviđena kao treći centar za novačenje) takvih uvjeta nema, ali daleko od toga da novacima neće trebati kvalitetna obuća. Primjerice, tu bi priliku mogla iskoristiti kompanija Midal iz Varaždina, ali iz nje nam nisu ništa odgovorili, kao ni Haix, ili recimo Siga, koja proizvodi zaštitnu obuću, ali i drugu zaštitnu opremu. No zato smo razgovarali s predsjednicom Uprave Borova Gordanom Odor, koja nam je rekla da je taj nekadašnji industrijski div ionako dugogodišnji opskrbljivač MORH-a obućom. Na natječajima nastupa u sklopu zajednice ponuditelja čiji članovi su Jelen Professional i INKOP International, a Borovo je nositelj zajednice.

– Borovo svoju obuću za MORH-ove potrebe proizvodi prema visokim standardima proizvodnje i kvalitete, a propisnik modela obuće koji je već usklađen sa standardima NATO-a daje MORH. Naša proizvodnja potpuno je opremljena za proizvodnju i najzahtjevnijih modela obuće, zato nam posebni standardi i propisnici nisu problem, a ni dodatan izazov u proizvodnom ciklusu – ističe Odor.

Ne može obuća na golu nogu, pogotovo po neravnom terenu Dalmacije i Dalmatinske zagore. Vojsci trebaju čarape. U vrijeme kada smo mi stari služili tadašnja JNA bila je škrta i s čarapama. Imali smo tri ili četiri para čarapa koje smo morali redovito prati, da bi se to pranje, kako je vojni rok prolazio, pretvorilo u krađu opranih čarapa. Netko neoprezan objesio bi ih da se suše ispod kreveta i ne bi ih nikad našao. Jagma za čarapama bila je u bivšoj vojsci velika, kao posljedica bili su razni miomirisi kad se vojska izuje, pa bi bilo dobro da HV na tome ne škrtari kao njegova prethodnica. Čarape proizvodi Jadran (hajde, dobro, on je u teškoj situaciji, ali možda baš zbog toga bi mogao biti zainteresiran), Makar iz Zagreba, pa samoborska Tvornica čarapa Miro… Šute i oni; tko zna, možda u tišini pripremaju neki komplet proizvoda za MORH, zato ih nećemo uznemiravati.

A tek odore! To bi mogao biti posao možda za Kotku kad bi dio proizvodnje preusmjerila u vojni program. Ima još naših tekstilnih industrija koje bi mogle biti zainteresirane za suradnju s vojskom. Čak i Varteks, zašto ne, kad je ionako u stečaju. No imamo mi kompaniju koja već godinaMA surađuje s MORH-om – Čateks. Ali i s drugim članicama NATO-a, poput Šestan-Buscha.

Predsjednik Uprave Matija Bilandžija veli da je Čateks posljednjih nekoliko godina uložio velik novac u odjel razvoja te modernizaciju svoje proizvodnje materijala za potrebe obrambenog i sigurnosnog sektora. Također je osnovan poseban odjel koji je posvećen razvoju materijala za tu proizvodnju. U njegovoj kompaniji specijalizirani su za proizvodnju materijala od kojih se izrađuje širok spektar proizvoda za vojsku, a riječ je o onima za izradu kompleta borbene odore (hlače, košulje, jakne, nadjakne i nathlače za hladno i kišno vrijeme – višeslojni materijali), materijalima za izradu remenja i opasača te opreme za nošenje oružja. Osim toga, Čateks proizvodi i materijale za izradu ruksaka, torbi i naprtnjača, taktičkih i borbenih prsluka te šatorskih krila i sl.

Nužno je udruživanje

– Stoga, ako će zbog uvođenja obveznoga vojnog roka MORH imati potrebe za dodatnim količinama opreme, Čateks će vrlo rado ponuditi svoje proizvodne kapacitete za proizvodnju tih proizvoda – veli Bilandžija.

Poput Borova, i u toj čakovečkoj kompaniji ne bježe od suradnje s drugima u javnim natječajima. Štoviše, već godinama sudjeluje u raznim zajednicama ponuditelja zajedno s ostalim proizvođačima iz Hrvatske. Razlog leži u tome što je vrlo često riječ o proizvodnji izrazito zahtjevnih, specifičnih artikala s kratkim rokovima isporuke. Bilandžija priča da je suradnja s ostalim kompanijama zapravo nužna jer i na razini međunarodnih javnih natječaja često vide udruživanje raznih proizvođača, čak i onih koji su možda konkurenti u drugim poslovima i na drugim tržištima. Čateks ima nekoliko aktivnih ugovora o isporuci robe za potrebe MORH-a u kojima sudjeluje kao član zajednice ponuđača ili kao samostalni ponuđač.

– Suradnja s Ministarstvom obrane vrlo je profesionalna te smatramo da je organizacijski na izrazito visokoj razini. Možemo to slobodno reći s obzirom na to da imamo mnogo iskustva u suradnji s ostalim ministarstvima iz EU-ovih i NATO-ovih članica te država u okružju – veli Bilandžija.

Još jedna kompanija ima dugogodišnju suradnju s vojskom – Gavrilović. Zapravo, tradicija dulja od tristo godina dovela je do toga da je Gavrilovićevu Zimsku salamu kusao još Napoleon sa svojim generalima. Draženka Ćosić, direktorica prodaje za domaće tržište u toj petrinjskoj mesnoj industriji, potvrđuje da je sasvim normalno da vide priliku u plasmanu svojih proizvoda uvođenjem obveznoga vojnog roka. Vjeruje da s obzirom na širinu asortimana mogu zadovoljiti potrebe vojnika za sigurnim, zdravim i kvalitetnim obrokom i međuobrokom. No u Gavriloviću ne razmišljaju mnogo o suradnji s drugim prehrambenim kompanijama u smislu zajedničkog nastupa na javnim natječajima.

– Ne vidimo razloga za suradnju s kompanijama istoga proizvodnog profila, iznimno u slučaju da određeni natječaj zahtijeva proizvod koji nije u našem asortimanu. Tada ćemo svakako pronaći rješenje u suradnji s pojedinim proizvođačima – veli Ćosić.

Prilika za OPG-ove

Dosadašnja iskustva u poslovanju s MORH-om, dodaje, bila su ‘korektna i na iznimnoj razini profesionalnosti u zaokruženom procesu poslovne suradnje‘. Još neke kompanije koje bi mogle naći interes u kontekstu najnovijih promjena u vojsci su primjerice Podravka, Žito… ili pak Mardešić, koji proizvodi ribe u konzervama, tako čest nedjeljni doručak u kojem osim konzerve vojnik dobije i glavicu luka i kruh koji smaže u roku keks. U vrijeme JNA tražene su bile i mesne konzerve ili pak konzerve u sklopu ‘suhoga dnevnog obroka‘ (SDO), koji su vojnici dobivali s vremena na vrijeme. Vjerojatno je to i sada tako. No iz Podravke, Žita i Mardešića nismo dobili odgovor, premda ne sumnjamo da će se upitati imaju li interes za poslovanje s MORH-om.

A kad smo već kod hrane, zanimala nas je mogućnost da se OPG-ovi uključe sa svojim proizvodima u javnu nabavu, i to također kao zajednica ponuditelja, kako bi lakše konkurirali drugima. Jer ako je kanal HoReCa zainteresiran za takvu suradnju, a vjerujemo da i u njemu inzistiraju na visokim standardima, zašto ne bi bila zainteresirana i vojska? Pa makar s onim OPG-ovima u okolini Požege, Sinja i Knina koji mogu brzo dobaviti svježe voće i povrće za vojsku. Mladen Jakopović, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), kaže da od Vlade i MORH-a očekuje da u posao osiguravanja hrane za vojsku pozove hrvatske OPG-ove, odnosno da se prilikom izrade natječaja i poziva na sudjelovanje u njima vodi briga i da prednost hrvatskim poljoprivrednicima. Hm, ne znamo baš je li moguće dati prednost bilo komu u javnim natječajima, pogotovo ako su međunarodni, iako primjerice Bilandžija, kako ćemo saznati na kraju ove priče, smatra da to može proći. Pitanje je pak hoće li MORH pristati na to. No Jakopović veli da u HPK-u vjeruju da bi u tom poslu osiguravanja potrebnih količina hrane, posebice mlijeka, mesa, voća, povrća, pa i drugih prehrambenih proizvoda, sigurno postojao interes velikog broja proizvođača da u kratkome opskrbnom lancu na svom području opskrbljuju vojarne.

– Mislimo da Vlada mora voditi brigu o plasmanu domaćih proizvoda i hrane te da pri izradi natječaja prednost treba dati lokalnim, domaćim proizvođačima. To je obveza Vlade, koja na taj način mora dati potporu domaćoj proizvodnji i ne smije prehranu vojske prepustiti uvoznicima hrane, čime ćemo povećati svoj deficit. Ako želimo osnažiti lokalnu proizvodnju, udruživanje OPG-ova, što bi trebao biti sastavni dio nacionalne sigurnosti i sigurnosti hrane, onda je povezivanje vojske i lokalne opskrbe hranom jedinstvena prilika – naglašava Jakopović.

Povezati vojnu i prehrambenu sigurnost

Govori da će HPK na jesen održati sastanke s odgovornima na nacionalnoj razini o budućem proračunu, koji mora povezati vojnu i prehrambenu sigurnost, te o zakonodavnom okviru koji će povezati opskrbu vojske s lokalnom hranom.

– OPG-ovi bez udruživanja teško mogu osigurati dostatne količine, međutim, otvaranje novoga lokalnog tržišta može potaknuti jedno i drugo. Zato je potrebno strateški postaviti okvire te s razvojem vojne sigurnosti jačati i prehrambenu. Uvjereni smo da će država imati sluha i prepoznati da postoji potencijal za dodatni kanal prodaje lokalnih proizvoda – nada se Jakopović.

Naravno, bez udruživanja nijedan OPG nema šanse na javnom natječaju, a stvaranja zajednica ponuđača svakako će biti, što vidimo i iz iskustva naših sugovornika. Također, morat će zadovoljiti iznimno visoke standarde, ali toga se ne bi trebali bojati jer, kako kaže Ćosić, Gavrilović, ali i ‘većina hrvatskih proizvodnih kompanija zadovoljavaju doslovno sve zahtjeve koje propisuju određene certifikacijske potrebe i standarde, pa samim time i one NATO-ove‘. Bilandžija potvrđuje da Čateks već više od pet godina posjeduje i uspješno recertificira NATO-ov standard AQAP, koji je nužno posjedovati ako bilo koja kompanija želi sudjelovati na međunarodnim javnim natječajima u članicama NATO-a. On veli da u Hrvatskoj, osim Čateksa, postoji niz uspješnih kompanija koje su se dokazale na međunarodnim tržištima (HS Produkt, Šestan-Busch, DOK-ING, ORQA, Hemco, Kroko PiR i dr.).

Svi štite svoje

– U posljednjih nekoliko godina, prema našem iskustvu, izrazit je trend zaštite domaćih proizvođača unutar obrambenog sektora pojedinih država članica Europske unije i NATO-a, a sve u svrhu jačanja vlastitih proizvodnih sposobnosti i kapaciteta. Pojedini natječaji, primjerice u Francuskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji i drugdje, raspisani su da najviše odgovaraju tamošnjim kompanijama, zato je u posljednje vrijeme na njima teže sudjelovati. Potrebno je stoga povezivanje s kompanijama iz države u kojoj je natječaj raspisan. Ne smatramo to nužno lošim jer na neki način svaka država treba štititi svoju proizvodnju u strateškim stvarima, a obrambena industrija uz energetski sektor to svakako jest – napominje Bilandžija.

Upravo smo to naveli na početku. Nećemo imati brojnu vojsku, pa multinacionalke neće previše zagristi, a kako vidimo, trend u Europi jest pomoći domaćoj industriji.

Stoga, ako netko još nije vidio priliku, neka dobro razmisli o tome ima li njegova kompanija interesa opskrbljivati vojsku.