Iako se provedba tek razvija, još je uvijek niz otvorenih pitanja u primjeni Zakona o lobiranju, posebno kod tvrtki koje redovito komuniciraju s tijelima javne uprave
Po prvi put u Hrvatskoj lobiranje je uređeno kao područje legitimnih djelovanja, i to od 1. listopada 2024. kada je na snagu stupio dugoočekivani Zakon o lobiranju, po uzoru na brojne zemlje Europske unije u kojima su aktivnosti zagovaranja različitih interesa, odnosno lobiranja, već odavno zakonski definirane. Njime se uređuju odnosi između lobiranih osoba, lobista i korisnika lobiranja, ali i aktivnosti koje nisu lobiranje. Između ostaloga cilj Zakona je veća transparentnost o lobističkim aktivnostima u javnosti i manje korupcije prilikom donošenja političkih odluka.
Iako se provedba tek razvija, još je uvijek niz otvorenih pitanja u primjeni Zakona o lobiranju, posebno kod tvrtki koje redovito komuniciraju s tijelima javne uprave.
Dodatna papirologija za poduzetnike
Neka od otvorenih pitanja tiču se in-house lobista, odnosno onih koji obavljaju lobističke aktivnosti unutar poduzeća, jer nije jasno prema kojim kriterijima se takve osobe definiraju, kako je napomenula Irena Weber, direktorica Hrvatske udruge poslodavaca, na današnjoj konferenciji o obvezama poslovnog sektora u odnosima s lobiranim osobama. HUP je, naime, u izradi ovog zakona bio član Radne skupine.
– Također, nepoznat je i opseg ovlasti lobiranih osoba i opseg informacija koje lobist smije davati. Ono što je isto tako iznimno važno, država se ne pridržava načela ‘samo jednom‘ kod dostave dokumentacije i papira pri pribavljanju potrebnih dokumenata. Sve to uzrokuje i praktične probleme u implementaciji ovog Zakona, jer poduzeća još uvijek imaju mnogo pitanja o operativnim aspektima njegove primjene, a praksa njegovog provođenja tek se razvija – istaknula je Weber.
HUP je tijekom izrade ovog Zakona zagovarao da obveze izvještavanja i pridržavanja zakonske obveze moraju biti veće u odnosu na donositelje odluka, a manje na same lobiste, koji zapravo pokušavaju stupiti u kontakt sa osobama koje donose te odluke, napomenuo je to Dario Ćorić, pravni savjetnik u HUP-u.
– Također, smatramo da je sam Zakon mogao biti precizniji i jasniji, a možda i manje administrativno opterećujući za poduzetnike. Primjerice, kada podnosite prijavu Sudskom registru, da se podaci automatski prenose i Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa – objasnio je Ćurić.
U Hrvatskoj trenutno 57 lobista
Navedeno je Povjerenstvo provedbeno tijelo novog Zakona o lobiranju, a jedna od novih nadležnosti mu je i Registar lobista. Upis u Registar prvi je preduvjet da pravna ili fizička osoba uopće može započeti s lobiranjem.
Prema podacima koje je iznijela Ines Pavlačić, zamjenica predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, do sada je u Registar već upisano 57 lobista. Hoće li biti nedozvoljenih lobističkih aktivnosti i povreda zakona Povjerenstvo će u narednom razdoblju posebno pratiti, a do sada su već zabilježili mnogo upita lobista o novom Zakonu, najčešće o upisu u Registar lobista i samoj definiciji što se smatra lobiranjem, a što ne.
Pavlačić je naglasila da ‘nitko ne može lobirati prije nego što se upiše u Registar lobista, niti lobirana osoba može dozvoliti da ju se lobira, prije nego što lobist dokaže da je upisan u Registar‘.
– Rekla bih da je lobiranje kao dugogodišnja praksa prisutno. Dakle, prisutno je zastupanje interesa kod donositelja odluka i ono je bitan čimbenik u oblikovanju javnih politika. Međutim, da bi u Republici Hrvatskoj to postalo tako, ono mora biti u skladu sa zakonom, s načelima transparentnosti, otvorenosti, savjesnosti i integriteta. A isto tako, kao takvo stvorit će i povjerenje građana u drugu stranu - lobirane osobe, odnosno dužnosnike. To jednako vrijedi za one od najmanje općine do najviših državnih dužnosnika – naglasila je Pavlačić.
Iako je Registar lobista javno dostupan na internetskim stranicama Povjerenstva, sami izvještaji o lobiranju dostupni su samo Povjerenstvu, ne i javnosti.
Tko su lobisti?
Lobisti mogu biti konzultanti koji se bave lobiranje, spomenuti in-house lobisti unutar tvrtki koji lobiraju svojim poslodavcima te nevladine udruge i organizacije civilnog društva, dok su oni koje se lobira zaposleni na javnim funkcijama i nadležni su za javno odlučivanje. Simona Marić Ćurić, voditeljica Službe za lobiranje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, objasnila je i što lobiranje nije.
– Lobiranje nije demokratsko pravo pojedinca da izrazi svoje mišljenje dužnosnicima, komunikacija s tijelima drugih država, institucijama EU, međunarodnim nevladinim organizacijama, sudjelovanje na javnim događanjima, objavljivanje informacija, stavova i mišljenja o zakonima u medijima – dodala je Marić Ćurić.
Lobist se prije lobiranja mora predstaviti, dokazati da je upisan u Registar lobista te iznijeti cilj korisnika za kojega lobira. S druge strane, ne smije davati netočne ili obmanjujuće informacije, a zabranjeno je i davanje darova, praksa koja je ukorijenjena u hrvatskoj kulturi, oko čega je nadležno Povjerenstvo također dobilo mnogo upita.
Kazne do 3000 eura
Novim Zakonom o lobiranju predviđene su i sankcije – pisano upozorenje, zabrana lobiranja na određeno vrijeme, novčana kazna od 500 do 3000 eura te brisanje iz registra.
Budući da je Zakon tek u svojoj početnoj fazi, na konferenciji su predstavnici HUP-a, Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i okupljeni poduzetnici zaključili da će trebati vremena da se određeni postupci i prakse iskristaliziraju, na čemu će zajedno raditi.