Zatvaranje Hormuškog tjesnaca test je za europsko tržište energenata

Više se broje ispaljene rakete nego mrtvi i ranjeni s obje strane. Iran je ispalio toliko raketa, a Izrael odgovara svojima. Žrtve, poput statistike, brzo nestaju u sjeni političkih kalkulacija. No, da u potpunosti ne zatvorimo oči pred tim sukobom, kao što to činimo pred mnogim drugima, pobrinut će se, čini se, Iran, koji prijeti nečim mnogo opasnijim od projektila.

Teheran tako najavljuje mogućnost zatvaranja Hormuškog tjesnaca, ključne pomorske rute za globalnu opskrbu energijom, što znači da bi svijet uskoro mogao ući u još jednu, vjerojatno mnogo opasniju fazu eskalacije tog sukoba, koji već sad otežava zračni promet.

Hormuški tjesnac prolaz je na kojem se spajaju Perzijski zaljev i otvoreno more Indijskog oceana, koji je u svom najužem dijelu širok tek 33 kilometra. Njegova je strateška važnost u činjenici da otprilike 20 posto svjetske nafte i 35 posto tekućega prirodnog plina (LNG) prolazi kroz njegovih tri do četiri kilometara plovnog puta, što ga čini jednim od najvažnijih strateških ruta za energetsku sigurnost globalne ekonomije.

Zatvaranje tog tjesnaca imalo bi ozbiljan utjecaj na tržišta nafte i plina, uzrokujući velike poremećaje u opskrbi i dramatičan porast cijena. Zna to Iran vrlo dobro, zato i prijeti. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca stoga ne samo da predstavlja neposrednu geopolitičku prijetnju, već pokreće i lanac ekonomskih događaja koji će oblikovati globalnu ekonomiju i Europu, uključujući Hrvatsku.

Cijene nafte, premda je prolaz u trenutku pisanja ovog teksta (ponedjeljak prijepodne) otvoren, rastu, a zabrinutost zbog mogućnosti da Iran realizira svoje prijetnje novi je test pogotovo za europsko tržište energenata, koje se distancira od ruskih energenata i koje uvelike ovisi o nafti i plinu iz Perzijskog zaljeva.

Skok cijena

Naravno da su se upregli svi vodeći stručnjaci i da računaju što se može dogoditi ako iranske prijetnje ne ostanu samo prazno slovo na papiru. Da se tjesnac doista zatvori, cijene nafte skočile bi za najmanje 10-15 posto odmah nakon potvrde da tankeri onuda više ne mogu prolaziti. To bi bio trenutačni šok za tržišta, a globalne burze reagirale bi padovima, jer bi strah od globalne energetske krize izazvao povlačenje kapitala iz rizičnih ulaganja, a osim toga investitori bi povukli novac iz sektora koji ovise o energentima

 U sljedećih nekoliko dana cijena nafte nastavila bi rasti, a strahuje se da bi mogla doći i do 150 dolara po barelu. Počela bi rasti i cijena plina, odnosno LNG-a, što bi podiglo cijene transporta i industrijske proizvodnje. Europske zemlje, uključujući Hrvatsku, u tom će trenutku jasno početi osjećati posljedice jer će energenti poskupjeti, a to će, logično, utjecati i na industrijsku proizvodnju, sve će skuplji biti i troškovi poslovanja. Europska komisija će prema već ustaljenim procedurama brzo sazvati izvanrednu sjednicu i izraditi energetsku strategiju, u kojoj bi se ovaj put mogla početi oslanjati na uvoz energenata iz sjeverne Afrike i Kavkaza, kad već ne može na ruske i perzijske energente.

Četiri do pet dana nakon zatvaranja uočili bi se prvi mjerljivi ekonomski učinci, ali i globalna panika. Isporuke nafte i plina prema Europi i Aziji postale bi otežane, jer su zamjene, poput plovnih puteva oko Afrike, znatno duže i skuplje. Cijene goriva počele bi rasti globalno, a europski prijevoznici i logističari izvijestili bi o velikom povećanju troškova.

Kompanije u Hrvatskoj i EU-u koje ovise o energentima suočile bi se s visokom inflacijom u troškovima proizvodnje, ozbiljne posljedice imala bi cijela industrija, a i sektor usluga bi počeo razmišljati o povećanim cijenama.

Unatoč turističkoj sezoni potrošnja bi počela padati jer kućanstva diljem EU-a počinju osjećati pritisak visokih cijena energenata. Istodobno SAD i druge G7 države počinju razgovarati o intervencijama kako bi omogućile zamjenske energetske rute, uključujući povećanje proizvodnje nafte u Sjedinjenim Državama i Kanadi.

Neizbježna inflacija

Vrlo brzo suočili bismo se s inflacijom zbog povećanja cijena energenata. Strah od daljnjih povećanja cijena nafte stvara nestabilnost na tržištima, a financijske institucije počinju poduzimati mjere za stabilizaciju tržišta. BDP EU-a i Hrvatske počinje pokazivati prve negativne pokazatelje uslijed povećanih troškova. Dogodi li se takav scenariji u sljedećim danima, u Hrvatskoj bi mogao ozbiljno pasti i broj stranih turista ostane li tjesnac zatvoren dulje od osam dana.

Zbog poskupljenja goriva posebno su pogođeni gosti koji dolaze iz EU-a, jer rastući troškovi transporta povećavaju ukupnu cijenu ljetnih odmora. Globalni turizam također bilježi pad, jer visoke cijene goriva i aviokarata obeshrabruju turiste, a mnogi iz EU-a počinju otkazivati planove za odmor zbog povećanih troškova. OPEC može reagirati povećanjem proizvodnje kako bi smanjio šok na tržištima.

Međutim, smanjenje proizvodnje u većim zemljama izvoznicama neće biti dovoljno da nadoknadi gubitke. Sve su to, naravno, dramatični scenariji koji se mogu dogoditi samo ako Iran realizira prijetnje.

I prijetnje su dovoljne

Prijetnje zatvaranjem Hormuškog tjesnaca nisu novost u geopolitičkim igrama. Tijekom 1980-ih, za vrijeme Iransko-iračkog rata, Iran je prijetio njegovim zatvaranjem, što je izazvalo nagli porast cijena nafte i poremećaje u globalnoj trgovini, izazvavši široku destabilizaciju cijelog tržišta energenata. Također, 2008. godine, kada je Iran iznova prijetio zatvaranjem tjesnaca, cijene nafte porasle su za više od 40 posto.

Sve se to ponovilo i 2019. godine, kada je eskalirao sukob između Irana i SAD-a. I tada je prijetnja zatvaranjem Hormuškog tjesnaca izazvala skok cijena nafte, koji je, iako kratkoročan, izazvao velike poremećaje na tržištima. Stručnjaci stoga te prijetnje nazivaju iranskim ekonomskim terorizmom jer može izazvati dugoročne štetne posljedice za trgovinu, proizvodnju i životni standard širom svijeta. Žrtve će se u tom slučaju itekako pažljivo brojiti.