Prije odlaska na more Vlada je donijela Smjernice za uštedu energije. Bio je to prvi ozbiljniji dokument iz radionice novog ministra gospodarstva Davora Filipovića (u suradnji s Institutom Hrvoje Požar). Na 18 stranica papagajski se ponavljaju mantre iz Bruxellesa o potrebi uštede potrošnje plina od 15 posto i pokušava ih se uklopiti u hrvatsku zbilju. U javnosti su ostale zvoniti preporuke o zagrijavanju prostorija do najviše 21 stupanj, odnosno o hlađenju na najmanje 25 stupnjeva. Prvi je to na svoj osebujan način komentirao neformalni šef oporbe, predsjednik Milanović:
– Gledajte, ako ćete staviti klimu na 25, prodajte je Romima neka je odnesu, oni će napravit profit na tome. Romi su vrlo spretni u tim stvarima. Što znači klima na 25. Onda je isključi. Klima ne radi na 25. Posebno klima srednje kvalitete koju ima većina građana – rekao je.
I, koliko god se ne slažem s tim stajalištem s Pantovčaka – čovjek se može ugodno osjećati i s klimatizacijskim uređajem postavljenim na 25-26 stupnjeva, jer nije stvar samo u temperaturi, nego i u vlazi, koju klimatizacija anulira – u sljedećoj je rečenici diskvalificirao bar pola Filipovićeve domaće zadaće:
– Čim padne kiša nakon Gospe, te mjere postaju bespredmetne. –
Zaista, kako ćemo i Milanović, i Filipović, i Plenković, i svi mi koji imamo klimatizirane radne i privatne prostore pridonijeti 15-postotnoj uštedi na potrošnji plina od 1. kolovoza do kraja ožujka ako smanjimo ljetnu potrošnju struje?
Istina, i struja je svakome potrošaču skuplja nego donedavno, treba štedjeti, pa i pranjem rublja noću, za vrijeme niže tarife, kao što sugerira Vlada prema savjetima Filipovića i 'Požara', ali kakve to ima veze s ruskom prijetnjom o zatvaranju plinske pipe? Možemo mi smanjiti potrošnju plina možda i za pet posto skinemo li temperature zagrijavanja u javnim i privatnim prostorima za jedan stupanj, ali to je tek manji dio zahtijevane uštede. No, to je ionako tek blef kojim država svakog od nas pokušava ufurati u sudionike štednje.
Petrokemija pravi izvor plinskih problema
Hrvatska, naime, ima dva plinska aduta jača od 'grijanja na 21 stupanj'. Jedan je LNG, na kojem će Plenković graditi karijeru unutar institucija EU, a drugi je – Petrokemija. Kutinski proizvođač umjetnih gnojiva najveći je potrošač plina, na kojeg otpada čak 20 posto potrošnje u državi! To znači da i Filipoviću i Plenkoviću u priručniku za slučaj plinske nužde piše – zatvori Petrokemiju! To ionako nije više državna tvrtka, s obzirom na to da su je preuzeli Ina i PPD.
Uostalom, i prvi čovjek Petrokemije Davor Žmegač nedavno je poslao signal Vladi:
– Bude li cijena plina viša od 150 eura za MWh, nema ekonomske računice za pokretanje postrojenja za proizvodnju gnojiva – rekao je za HRT i dodao da u tom slučaju gnojiva neće biti dovoljno za sjetvu, a zbog logističkih ograničenja to će biti teško nadoknaditi i uvozom.
U Žmegačevoj izjavi pravi je izvor plinskih problema. Petrokemija, kao i cijela poslovna zajednica, plaća plin po tržišnoj cijeni, znatno više od kućanstava. Slične su pa i još izraženije razlike u cijeni električne energije. Tako je i cijeli dokument sa smjernicama za štednju energije nastavak energetskog tetošenja kućanstava, koja i dalje plaćaju debelo subvencioniranu energiju. Poduzetnici nisu dovoljno brojna kategorija, niti su organizirani tako da bi mogli predstavljati ozbiljnu prijetnju političkim opcijama koje ih konstantno ubijaju u pojam.
Poduzetnicima Vlada naprosto preporučuje zamjenu goriva te energetski neučinkovitih sustava energetski učinkovitijima. I još se predlažu ugovori za potrošnju plina ili električne energije kojima se stimulira odaziv poduzetnika na poziv opskrbljivača za smanjenje ili privremeno isključenje/smanjenje proizvodnje kako bi se omogućila smanjena potrošnja energije kada je to potrebno.
Uvijek su domaći poduzetnici na udaru
Pa si ti, poduzetniče, misli: prijeđi s plina na struju, koju ćeš sam proizvoditi, ili smanji potrošnju i proizvodnju. Žrtvuj se, dragi poduzetniče, na oltaru općeg dobra i političke karijere jednog eurobirokrata iz našeg sokaka, koji je upravo potpisao dokument u kojem se ističe 'da svako dobrovoljno smanjenje potrošnje te učinkovito upravljanje potrošnjom koje rezultira uštedom doprinosi sprečavanju kriznih situacija ili barem skraćivanju trajanja takvih situacija te (p)održava funkcioniranje tržišta'. Znači, budemo li više energije uštedjeli, a samim time i manje robe proizvodili, tržište će bolje funkcionirati?! Živio uvoz, gospodine Plenkoviću!
A trebala bi živjeti domaća proizvodnja, njoj bi trebalo dati energetski vjetar u leđa, umjesto što tvrtke za projekte prelaska na obnovljive izvore mjesecima pa i godinama čekaju u redu. Pa, dok jedni dočekaju natječaj i postavljaju solare po krovovima, drugi su prepušteni sami sebi, bez državnog, odnosno europskog poguranca. U smjernicama se navodi da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja osiguralo sredstava za sufinanciranje takvih aktivnosti iz NPOO-a, ali se izbjegava reći da je to lova na kapaljku. I umjesto da se napiše koje će olakšice dobiti poduzetnici za prelazak s plina na vlastite solare, tek će se pregovarati 'o dodatnoj preraspodjeli na temelju plana REPowerEU'.
A priču o građanima prvog i drugog reda, odnosno o potrošačima/glasačima u kućanstvima i poduzetnicima, zakucao je premijer prošlog petka. Da se zna tko je gazda i tko je taj miš bijeli koji sreću dijeli, Plenković je samo dan nakon usvajanja velebnih energetskih smjernica najavio smanjenje stope PDV-a s 13 na pet posto za ogrjevna drva, pelete, sječke i brikete te toplinsku energiju iz toplinskih stanica.
– Time dodatno rasterećujemo naše građane, država radi još jedan iskorak u pogledu poreznih rasterećenja, a u cilju suočavanja s energetskom krizom i s rastom cijena energenata s kojim smo svi suočeni – pohvalio se Plenković.
A poduzetnici? Oni su ionako već odavno navikli da od države ne očekuju ništa. Ili bar ništa dobro.