Biznis i politika
StoryEditor

Žmegač: Plin sada čini 80 posto troškova Petrokemije i ugrožava cijelu branšu mineralnih gnojiva u Europi

10. Ožujak 2022.
Davor Žmegač, Petrokemija Kutinafoto Ratko Mavar
Razgovarali: Goran Litvan i Nikolina Oršulić

Ovog trenutka imamo konkurenciju iz cijelog svijeta – znatan dio mineralnih gnojiva dolazi iz Afrike, Azije, Rusije. Prosječan je udio troška plina u nekim kompanijama iz tih država 10 i 15 posto. Moramo ulagati u zelenu tranziciju, a u isto vrijeme imamo nelojalnu konkurenciju koja dolazi s takvim troškovima.

Samo šteta od potresa, koja se još sanira, stajala je Petrokemiju stotinjak milijuna kuna. Kad se tomu dodaju pandemija s pokidanim opskrbnim lancima, divljanje cijene plina, a sad i – u svjetlu ruske invazije na Ukrajinu – neizvjesnost opskrbe tim ključnim energentom, sve su to razlozi za razgovor s predsjednikom Uprave Davorom Žmegačem. A tu su i strateške promjene. Nakon delistiranja s burze, koje je prihvaćeno prošlog ponedjeljka, i završenoga dubinskog snimanja može se očekivati i nova dokapitalizacija, što bi značilo i novu vlasničku strukturu; sad Ina i PPD zajedno imaju 54,52 posto udjela. Pitanje je samo koliko će aktualni događaji odgoditi cijeli proces. Upravo neizvjesnost koja proizlazi iz ruske invazije na Ukrajinu, prije svega u opskrbi plinom, aktualno je pitanje.

Bojite li se ruske invazije na Ukrajinu? U slučaju bilo kakve krize u opskrbi plinom – Petrokemija je prva na redu?

– Petrokemija radi punim kapacitetom i zadovoljava sve tržišne potrebe. Aktualna je procjena da nema strateških rizika koji bi mogli ugroziti sigurnost opskrbe mineralnim gnojivima u sezoni koja je u tijeku, što znači da za sada ne vidimo probleme u tome da do kraja ožujka osiguramo potrebne količine za ožujak i travanj. Kad je riječ o opskrbi plinom, Petrokemija ima ugovore s velikim i stabilnim društvima kao što su Ina i PPD, koji smanjuju rizike našeg poslovanja. Isto tako mislimo da je država pravodobno pokrenula procese za smanjivanje strateških energetskih rizika projektom LNG terminala i drugim aktivnostima. Naravno da energetska kriza utječe na sve proizvođače mineralnih gnojiva u Europi, pa tako i na Petrokemiju. Lani je cijena prirodnog plina postigla povijesno visoke razine, ali Petrokemija je unatoč tomu zadržala stabilnu poziciju poslovanja. Upravo postojanje tako snažne energetske industrije kao što je Petrokemija daje dodatnu fleksibilnost i sigurnost nacionalnoj energetskoj politici. Naime, ovakve industrije omogućavaju ujednačavanje energetske bilance u trenutku kad plina u ponudi ima previše, odnosno kada dolaze krizna vremena u kojima je potrebno odrediti prioritete.

Je li Petrokemija doista ugrožena, kako ste napisali i prije eskalacije ove krize u obrazloženju izlaska s burze?

– Prošle godine bili smo svjedoci povijesnih poremećaja na tržištu plina, a uz to smo svjedoci globalnih procesa usporavanja logističkih lanaca. Petrokemija je društvo koje izvozi u više od četrdeset zemalja svijeta. Proizvodimo godišnje 1,25 milijuna tona mineralnih gnojiva u punom kapaciteta, za što trošimo oko 20 posto ukupne potrošnje plina Republike Hrvatske i uvozimo gotovo milijun tona drugih sirovina, i to u uvjetima kad su globalni logistički lanci usporeni, kad su cijene sirovina, čelika, željeza, plastične ambalaže porasle od 20 do 40 posto, a posebno u uvjetima kad je plin bio u nekim danima i peterostruko skuplji u odnosu na te dane godinu dana prije; u prosjeku je četverostruko skuplji od prosječne cijene koju je postizao prošle godine. Osim toga, jedinica CO2 na burzi ​ poskupjela je tri-četiri puta: nedavno je prešla 90 eura; prošle godine u siječnju bila je oko 27 eura, a 2017. u svibnju četiri eura.

Što tih 90 eura zapravo znači u kontekstu Petrokemijina troška?

– Petrokemija godišnje emitira oko 1,2 milijuna tona jedinica CO2, svake godine kupujemo između 300 i 500 tisuća jedinica. Pogledajte što to znači ako je cijena tih jedinica 10 eura, a što ako je 90 eura; to su deseci milijuna eura razlike. Na to dodajte cijenu plina, koji je četiri puta skuplji, kao i to da je zbog globalnih pandemijskih poremećaja na tržištu smanjena potražnja. Zbog toga je prošle godine zaustavljena proizvodnja više od tridesetak europskih proizvođača amonijaka kao glavnog intermedijera u proizvodnji mineralnih gnojiva. Evo, mislim da sam precizno odgovorio na pitanje je li ugroženo ne samo poslovanje Petrokemije u Kutini nego i ono bilo kojega proizvođača mineralnih gnojiva. Ovog trenutka Borealis je dobio ponudu za kupnju europske kompanije Eurochem, imate niz proizvođača koji su prošle godine stajali zbog poremećaja cijena plina.

Kako smanjiti emisiju CO2?

– Petrokemija Kutina u prethodnom je razdoblju, posebice u posljednje tri-četiri godine, uložila mnogo novca baš u unapređenje efikasnosti proizvodnje, prije svega efikasnosti uporabe plina i smanjenje utjecaja na okoliš. Međutim, koliko god mi pozdravljamo zelene politike, moje je stajalište da smo krenuli u tom smjeru bez dovoljnih priprema. To se sada pokazuje i u ovoj energetskoj krizi, među ostalim, i to ne samo na razini Europske unije. Ovog trenutka imamo konkurenciju iz cijelog svijeta jer znatan dio mineralnih gnojiva, pogotovo ureje, dolazi iz Afrike, Azije, Rusije. Samo za primjer: prosječan je udio troška plina u nekim kompanijama iz tih država između 10 i 15 posto. U ovom trenutku, po ovim cijenama, trošak plina u Petrokemiji čini gotovo 80 posto u ukupnim troškovima. To je sada pitanje konkurentnosti. Moramo ulagati u zelenu tranziciju i mi to podupiremo, a u isto vrijeme imamo nelojalnu konkurenciju koja dolazi s takvim troškovima. Je li to realno tržište? Je li to ravnopravna tržišna borba?

Što je s dokapitalizacijom i dubinskim snimanjem poslovanja?

–​ Tim procesom upravljaju naši dioničari i očekujemo odluke o održivosti kompanije. To posebno želim naglasiti jer iznimno je važno istaknuti da su sadašnji ključni dioničari kao odgovorne i međunarodno kompetitivne kompanije uvijek donosili odluke imajući na umu Petrokemijinu dugoročnu održivost. Slobodan sam reći i da je dugoročna održivost takvih tvornica za državu važnija od nekakvih rasprava o strukturi vlasništva, utjecaju države i slično. Tu vrijedi onaj citat koji kaže da je boja mačke manje važna sve dok lovi miševe. Za ovako složenu industriju važno je da vlasnička struktura osigurava podupiranje odabrane strategije poslovanja i da postoji mogućnost da u godinama velike izloženosti rizicima društvo ima potporu za prevladavanje tih poremećaja koji su, financijski gledano, u ovoj industriji veliki i, nažalost, relativno česti, te da se o 2030. osiguraju potrebna sredstva za investicije koje su nužne da bi Petrokemija imala dugoročno održiv model. Mislim da je i državi važno da Petrokemija bude stabilna i održiva jer je to važno i u široj nacionalnoj gospodarskoj slici i sigurnosnom okružju. A onda naravno da će takvo društvo isporučiti kvalitetne proizvode kupcima i osigurati poticaj za razvoj zajednice, zadovoljstvo svojih radnika i odgovarajući prinos dioničarima.

Cijeli intervju s predsjednikom Uprave Petrokemije pročitajte u aktualnom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.

21. lipanj 2024 04:08