Uvođenje obaveze služenja vojnog roka pitanje je koje je podijelilo javnost. Jedni smatraju kako je maloj zemlji poput Hrvatske, ujedno članici NATO saveza obujam profesionalne vojske koju danas ima sasvim dovoljan da zaštiti svoje granice. Drugi drže da bi uvođenje obaveze vojne obuke bilo opće korisno, pogotovo u kontekstu obrazovanja mladih.
Tko je želio taj je i mogao, do sada, dragovoljno se pridružiti hrvatskoj vojsci. Prijaviti se na vojnu obuku moguće je tijekom cijele godine, a od kandidata se tražilo samo da je državljanin Hrvatske, da nije kažnjavan i da je zdrav. Obuka (temeljna i specijalistička) traje osam tjedana i provodi se u Požegi i na Vojnom poligonu Gašinci.
Onima koji su obuku završili, ovisno o stručnoj spremi, Oružane snage RH ponudile su ugovor o osposobljavanju za djelatnog vojnika i dočasnika (SSS), odnosno o izobrazbi časnika (VŠS i VSS), potpisom kojim se stječe status djelatne vojne osobe.
Vrlo je izgledno kako će obuka u sklopu obaveznog vojnog roka, ukoliko bude uveden, biti identična ovom dragovoljnom te će Hrvatima i Hrvaticama biti omogućeno da savladaju osnove pružanja medicinske pomoći, pružiti uvid u načine postupanja vojske u kriznim situacijama, dati uvid u osnove rukovanja vatrenim oružjem. Ono što se još uvijek ne zna, jest koliko će dugo takva obuka trajati. Zanimljivo, nije poznato hoće li služenje vojnog roka biti obaveza i tek odabir i za žene.
Istovremeno, valja napomenuti kako je riječ o projektu koji, barem načelno, u izjavama u medijima ministar financija ocjenjuje realnim, u smislu troškova koje takav poduhvat iziskuje. Također, nije zanemariv interes hrvatskih tvrtki koje proizvode i izvoze vojnu opremu, a spremni su prilagoditi proizvodne pogone da hrvatske vojnike nahrane i obuku od glave do pete. O trošak države, dakako. No, znakovita je izjava ministra obrane, upućena upravo tim poduzetnicima, kako im sudjelovanje u aktivnostima hrvatske vojske može pomoći da, kako je rekao u kamere: "...ishodite te certifikate koji su vam potrebni za poslovanje..".
Pri tomu je, ministar, vjerojatno mislio na certifikate poput onih potrebnih za prijavu na natječaje kakve raspisuje NATO, a zbog čega je Ministarstvo gospodarstva nedavno organiziralo stručne radionice za sve zainteresirane. Predvodnik vojne industrije u Hrvatskoj, neizostavno je Đuro Đaković, ali tu su i tvrtke poput Šestana i Buscha, koji izvozi kacige diljem svijeta i pojedini ga smatraju kvalitetnijim proizvođačem te vrste vojne opreme od, primjerice, konkurenata iz Izraela. Zemlje u kojoj i žene služe obavezni vojni rok i to u trajanju od dvije godine.
No, treba li priča o usnuloj vojsci i poticanju ekonomskih aktivnosti u tom sektoru direktnom inicijativom države, jer uvođenje obaveznog vojnog roka upravo je to, ići preko leđa mladih Hrvata i Hrvatica, koji bi, u konačnici morali odraditi tih mjesec, dva obuke?