Bogatiji Europljani sve češće plaćaju 'kaznu' pri odlasku iz domovine

Bogatiji Europljani koji žele preseliti u porezne oaze poput Monaka, Švicarske ili Dubaija sve češće se suočavaju s neočekivanom preprekom, takozvanim, izlaznim porezom. Riječ je o sve popularnijem alatu kojim države nastoje zadržati imućne rezidente ili barem 'naplatiti' njihovo bogatstvo prije nego napuste zemlju, piše Bloomberg.

U posljednjih godinu dana Njemačka, Norveška i Belgija već su proširile obuhvat svojih izlaznih poreza ili najavile nove zakonske promjene, dok je nizozemski parlament od vlade zatražio razmatranje takve mjere u sklopu borbe protiv izbjegavanja poreza. U Ujedinjenom Kraljevstvu, koje posljednjih godina bilježi pravi egzodus bogatijih građana, nova laburistička vlada Keira Starmera suočava se sa sve glasnijim pozivima da uvede sličnu mjeru.

Porez i na neprodanu imovinu

Izlazni porezi u pravilu se naplaćuju na nerealizirane kapitalne dobitke, dakle na dobit koju osoba ima na papiru, ali još nije unovčila. Argument država koje ih uvode glasi: riječ je o poštenoj naknadi za sve koristi koje je porezni obveznik imao dok je bio rezident, od infrastrukture do obrazovanja i pravne zaštite.

- Sve više zemalja uvodi izlazne poreze. Klijenti koji imaju nelikvidnu imovinu ili hipoteku nerijetko oklijevaju s odlaskom jer jednostavno nemaju gotovine za platiti porez - kaže David Lesperance, osnivač konzultantske kuće Lesperance & Associates iz Poljske.

Razlog za sve veću popularnost tih mjera leži u pritisku na javne financije zbog pandemijskih troškova i usporenog gospodarskog rasta. Za imućne građane to znači težak izbor: ostati i plaćati visoke poreze ili otići, ali uz značajan financijski udar.

Primjeri iz prakse

Norveška i Njemačka među najrevnijim su provoditeljima ove politike. Norveška naplaćuje i do 38 posto poreza na nerealizirane kapitalne dobitke, dok Njemačka oporezuje s oko 27 posto. U Norveškoj su zatvorene i rupe u zakonu koje su omogućavale da se izbjegne porez ako bi osoba ostala izvan zemlje dulje od pet godina.

Norveška je ujedno udvostručila porezno opterećenje za kućanstva čija neto imovina premašuje 20 milijuna kruna (oko 2 milijuna dolara), a povećani su i porezi na dividende. Takve mjere dovele su do iseljavanja brojnih poznatih Norvežana, među njima milijarderke Ninje Tollefsen, poduzetnika Jorgena Dahla i bivšeg skijaškog šampiona Bjorna Daehliea.

Njemačka oporezuje one koji imaju najmanje 1 posto vlasništva u tvrtki ili više od 500.000 eura uloženo u jedan fond ili kompaniju. Novi zakoni iz studenoga proširuju obuhvat na investicijske fondove, s poreznim stopama koje dosežu i 45 posto, iako brojna izuzeća smanjuju stvarni efekt. U Belgiji izlazni porez stupa na snagu u srpnju i iznosit će 10 posto na kapitalne dobitke ostvarene u zemlji.

Startup scena pod udarom

Mjera posebno pogađa poduzetnike i osnivače startupa. Primjerice, mladi njemački student medicine koji je osnovao startup i stekao dionice vrijedne 800.000 eura, pri odlasku na studij u SAD suočio se s poreznim računom od 200 tisuća eura. Na kraju je uspio odgoditi plaćanje i izbjeći porez, jer se vratio.

- Mnogi razmišljaju o odlasku iz zemlje prije nego što im tvrtka previše naraste - kaže Thor Leegaard iz KPMG-a. Dodaje kako je jedan od njegovih klijenata preselio u Kaliforniju upravo kako bi izbjegao plaćanje visokog izlaznog poreza u budućnosti.

Slične primjere bilježi i odvjetnička kuća Rose & Partner. Jedan klijent preselio je u SAD s kćeri, ali se ubrzo vratio kako bi izbjegao porez, dok je kći ostala završiti školu. U drugom slučaju, kći vlasnika velike IT kompanije iz Njemačke izostavljena je iz nasljednog plana kako bi se izbjeglo plaćanje poreza pri prijenosu vlasništva.

Trend širi i izvan Europe

Slične prakse postoje i u SAD-u, Kanadi, Australiji te nekim drugim europskim zemljama. U Americi, primjerice, izlazni porez plaćaju samo oni koji se odriču državljanstva ili gube trajni boravak (green card), i to ako im imovina premašuje dva milijuna dolara. Često se porez može izbjeći darivanjem imovine članovima obitelji.

U Velikoj Britaniji sve su glasniji pozivi da se uvede izlazni porez kako bi se zaustavio odljev bogatijih Britanaca i bivših 'non-dom' rezidenata, osobito nakon ukidanja tog statusa koji je bio na snazi više od 200 godina. No trenutačna vlada zasad ne razmatra tu opciju.

Francuska već primjenjuje 30-postotni izlazni porez na nerezidente koji posjeduju dionice veće od 800 tisuća eura, a sve više se govori i o povećanju opće stope poreza na bogatstvo.

Švicarska, Italija i UAE – nove meke za bogate

Zemlje koje nemaju takve poreze sve više privlače bogate iseljenike. Švicarska, primjerice, nudi mogućnost godišnjeg paušalnog poreza u rasponu od 100 do 400 tisuća franaka za strance s inozemnom imovinom, uz političku stabilnost i visoku kvalitetu života. No čak se i tamo razmatra uvođenje 50 posto poreza na nasljedstvo za najbogatije, o čemu će građani odlučivati na referendumu u studenome.

Italija, s godišnjim porezom od 200 tisuća eura na inozemne prihode (duplo više nego ranije), nema opći porez na bogatstvo niti poseban izlazni porez. Rezultat: u posljednjih osam godina preselilo se 4500 stranaca, s naglim porastom u zadnje dvije. Prema riječima odvjetnika Marca Cerrata iz Milana, najviše dolaze Francuzi, Britanci i Amerikanci.

- Ljudi se sele u Milano. Grad je živ, međunarodan, s poslovnom dinamikom sličnom Londonu - zaključuje Cerrato.