EU ubrzava digitalni euro zbog američkog zakona o stablecoinima

Gotovina još uvijek šuška i kovanice zvone po blagajnama i novčanicima, ali sve tiše i tiše. Kartice, mobiteli i razne aplikacije preuzele su svakodnevnicu plaćanja, pa mnogi zazivaju 'kraj keša' i prijelaz na digitalne valute. I dok kod građana vladaju oprečna mišljenja o digitalnom euru i sve manje papirnatog novca u opticaju, u Uniji raste nervoza da bi u digitalnoj novčanoj utrci mogli ostati bez vlastitog konja.

Naime, američki je kongres nedavno donio Genius Act, povijesni zakon kojim se regulira tržište stablecoina vrijedno 288 milijardi dolara, a to je tržište koje je u potpunosti podređeno dolaru. Riječ je o digitalnim tokenima (stablecoin) čija je vrijednost fiksirana uz državnu valutu, a poduprta rezervama poput državnih obveznica.  Kina je već daleko odmakla sa svojim digitalnim junaom, dok Europa još uvijek važe, premeće papire i otvara radne skupine. No, potez SAD-a, i brzina kojom su progurali stablecoin zakon zabrinula je mnoge na Starom kontinentu pa se ideja o digitalnom euru pretvorila iz strateškog projekta u utrku sa vremenom jer 'visi' konkurentnost digitalnog eura u novom digitalnom svijetu.

Treba li nam digitalni euro

Europska središnja banka već godinama istražuje mogućnost stvaranja digitalnog eura, sredstva plaćanja koje bi bilo besplatno i univerzalno dostupno u eurozoni. Zagovornici ističu da bi time građani dobili pouzdanu alternativu u doba kada gotovina sve više gubi na važnosti, a euro bi istodobno učvrstio svoju poziciju na globalnoj sceni.

Međutim, mnogi će se složiti da je 'keš kralj'. Gotovina je bila i ostala najjednostavniji ali i najprivatniji oblik plaćanja. Ne treba vam račun u banci, ne treba vam mobitel ni aplikacija ni baterija ni struja. Nitk one prati što ste kupili na kiosku ili dućanu i ta privatnost mnogima je mila i draga. Međutim, kažu kako je pad plaćanja kešom  drastičan. Od 2019. do 2024. godine udio gotovine u broju transakcija u eurozoni je pao s 68 na 40 posto.

Problem je što prazninu ne popunjavaju europska rješenja, već američke kartične kuće i globalne aplikacije.

- Europa si ne može dopustiti da ovisi o stranim platnim sustavima - kaže Piero Cipollone iz ECB-a. Jer ako se monetarna svakodnevica prepusti privatnim mrežama i tehnološkim divovima, euro gubi na relevantnosti, a Unija na suverenitetu, dodaje on.

No nakon američkog poteza raste zabrinutost da bi dolarsko dominirano tržište stablecoina moglo potkopati europsku valutu. Cipollone je još je u travnju upozorio da bi američka politika mogla dovesti do 'odljeva depozita iz eurozone prema SAD-u' i dodatnog jačanja dolara u prekograničnim plaćanjima. Velike kripto-kompanije Circle i Tether već drže glavninu stablecoin tržišta, dok američke banke poput Citija i JPMorgana razmatraju izdavanje vlastitih digitalnih tokena.

Na europskoj strani postoji nekoliko projekata stabilnih tokena vezanih uz euro, no najveći od njih,  Circleov euro stablecoin koji vrijedi tek oko 225 milijuna dolara. Stoga bi digitalni euro koji izdaje sama ECB bio i politička i tehnološka poruka da Europa namjerava ostati u igri.

Kako bi digitalni euro funkcionirao?

Građani bi dobili digitalni novčanik, preko banke ili javne aplikacije. Plaćanja bi bila trenutačna, besplatna i moguća i offline, u slučaju nestanka struje ili interneta. ECB obećava zaštitu privatnosti: offline transakcije bile bi potpuno anonimne, a online plaćanja imala bi 'visok stupanj privatnosti'. Jedan digitalni euro vrijedio bi, naravno, uvijek kao jedan fizički euro.

Zvuči obećavajuće, ali uz ograničenja. Postojali bi limiti na iznos u digitalnim eurima kako bi se spriječilo masovno povlačenje novca iz banaka. Jer banke, budimo iskreni, ovdje su najveći skeptici: ako građani počnu štedjeti u digitalnom euru, što će biti s depozitima?

Euro na blockchainu?

Najveći zaokret u raspravama dogodio se nedavno: EU prvi put ozbiljno razmatra da digitalni euro bude izgrađen na javnim blockchainima poput Ethereuma ili Solane, a ne na zatvorenoj infrastrukturi nalik kineskom modelu. Prednost bi bila globalna dostupnost, digitalni euro mogao bi se koristiti bilo gdje, poput stabilnih kriptovaluta. Mana? Transparentnost: na javnim mrežama transakcije su u pravilu svima vidljive. A europski građani možda neće blagonaklono gledati na središnju banku koja im 'gleda preko ramena', makar se zaklinjala da to ne radi.

Cipollone otvoreno upozorava da bi bez digitalnog eura europski depoziti mogli odlutati prema američkim stablecoinima, čime bi se dodatno ojačala dominacija dolara. Goldman Sachs u nedavnom izvješću zaključuje slično, bez javnog digitalnog platnog rješenja, euro gubi likvidnost, a europske trgovine i obrtnici postaju taoci privatnih i stranih mreža.

No postoje i realni prigovori. Zašto bi građani uopće prešli na digitalni euro ako već imaju kartice i aplikacije koje savršeno funkcioniraju? Koliko će se uopće koristiti offline plaćanja? I hoće li sve to biti samo skupa infrastruktura koja se koristi tek sporadično?

U konačnici, digitalni euro sigurno neće zamijeniti dolar kao svjetsku rezervnu valutu. Nije mu to ni cilj. Ali u Europi bi mogao biti važan kao javna, sigurna i besplatna alternativa privatnim sustavima. Može osigurati da građani i dalje imaju izbor, a Unija barem djelić monetarne autonomije. No, sve to otvara i druga pitanja.  Hoće li digitalni euro postati svakodnevica ili će ostati tek tehnološki projekt koji malo tko koristi? To će ovisiti manje o ECB-u, a više o građanima. Jer ako ljudi nastave plaćati karticom ili mobitelom bez razmišljanja, cijela priča mogla bi ostati još jedan dokaz da politika ponekad stvara rješenja za probleme koje građani zapravo ne osjećaju.