Nekoliko se tvrtki u Hrvatskoj ubraja u family office, no posluje kao d. o. o., poput Myberga Emila Tedeschija ili Lure Luke Rajića
Što ultrabogati rade sa svojim novcem? Bilo da su prodali tvrtku bilo da su bogatstvo stekli uspješnim poslovanjem, na konferencijama, primjerice na Liderovoj ‘Budućnost obiteljskih tvrtki‘, na kojoj se nerijetko raspravlja o tome što nakon prodaje, može se čuti da osnivači ne znaju što s tim novcem. Mnogi počnu ulagati u nekretnine, dionice ili druge kompanije pa postanu poslovni anđeli onima koji tek ulaze u svijet poduzetništva. Neki odluče proputovati svijet u potrazi za inspiracijom i novim idejama, a neki se vrate poduzetništvu i osnuju novu tvrtku. Sve u svemu, postoji to gorko-slatko razdoblje nakon prodaje tvrtke u kojemu treba odlučiti što dalje i kako upravljati imovinom.
U zemljama koje ipak imaju dulju tradiciju poduzetništva, odnosno mnogo privatnih tvrtki, tom se imovinom upravlja jednako profesionalno kao i bilo kojim obiteljskim biznisom. Zbog velikog broja uspješnih obiteljskih tvrtki u Hrvatskoj i ostatku regije domaći poduzetnici sve više imaju potrebu urediti upravljanje svojom imovinom. Neki se zato obrate profesionalcima, odnosno bankama i investicijskim kućama, a neki pak otvore svoj family office. Taj engleski izraz, za koji zasad nema konkretnoga hrvatskog prijevoda, označava tvrtku za upravljanje imovinom koja osim investicijskog savjetovanja i financijskog planiranja nudi personalizirane usluge obiteljima i pojedincima s povećom imovinom.
Za crne dane
Svoju definiciju family officea za Lider je dao Milovan Zvijer, odvjetnik i partner u uredu Four Legala te savjetnik za razvoj obiteljskih kompanija u suradnji s Adizesom South East Europe (ASEE). Kako je rekao, ne postoji jedna definicija tog pojma, ali mogao bi se opisati kao posebna tvrtka čija je osnovna djelatnost upravljanje imovinom, i to uglavnom viškom imovine koja obitelji nije nužna za tekuće životne potrebe ili financiranje primarnog biznisa.
– Pojam family office globalno je poznat i uobičajen. Kod nas i u regiji tek se posljednjih nekoliko godina više spominje, odnosno masovno upotrebljava. Razlog zbog kojega ta tema kod nas tek postaje aktualna prije svega je u tome što do prije desetak godina nije bilo mnogo obitelji koje su imale viška kapitala. Također, konzervativniji pristup vođenju primarnog biznisa bio je uzrok tomu da su se viškovi, ako ih je bilo, radije čuvali za crne dane nego se upotrebljavali za ulaganje izvan primarnog biznisa. Na temelju prakse reklo bi se da su takve regionalne tvrtke većinom usmjerene prema ulaganju u nekretnine. Ipak, i to se s vremenom mijenja. Sve su aktivnije na tržištima kapitala, a u nekim slučajevima podsjećaju i na male private equity-fondove – rekao je Zvijer.
Koliko je ta praksa stara u najvećim svjetskim gospodarstvima, pokazuje podatak da je američki Rockefellerov family office osnovan još u 19. stoljeću, odnosno 1882., a i danas je aktivan. Ipak, najbogatiji family office na svijetu trenutačno je Walton Enterprises, tvrtka koja upravlja imovinom obitelji Walton, osnivačice američkoga trgovačkog lanca Walmart; upravlja s više od dvjesto milijardi dolara njezine imovine. Druga je takva tvrtka prema veličini Cascade Investment (170 milijardi dolara pod upravljanjem 2023.), koja upravlja imovinom Billa Gatesa, a u Europi najbogatija je takva tvrtka Fedesa, koja upravlja imovinom obitelji Ferrero te je 2023. upravljala s 55 milijardi dolara.
Jedna osoba od povjerenja
Takve financijske tvrtke zapošljavaju desetke profesionalaca koji upravljaju imovinom najbogatije svjetske elite, ali ako gledamo domaće poduzetnike, njima je potrebna jedna financijski stručna osoba od povjerenja koja će im savjetovati kako povećati imovinu. S druge strane, u SAD-u se za vlastiti family office s osobljem u punome radnom odnosu najčešće odlučuju obitelji čija imovina prelazi stotinu milijuna dolara. Zbog toga je mnogo popularnija opcija s druge strane Atlantika multi-family office (MFO). Riječ je o financijskim tvrtkama koje rade za više obitelji, nude niže troškove, širu ekspertizu te veću objektivnost jer ne ovise samo o jednom poduzetniku i jednoj obitelji. MFO za klijente preuzima upravljanje imovinom (raspodjelu u različite vrste imovine kako bi se osigurao ciljani povrat), upravljanje rizikom, financijsko planiranje itd.
I dok je taj oblik upravljanja imovinom u svakoj državi drukčije uređen, činjenica s početka ovoga teksta da u hrvatskome jeziku ne postoji kvalitetan prijevod tog pojma daje naslutiti da family office u Hrvatskoj nije ni pravno uređen. To nam je potvrdila i mlađa partnerica u odvjetničkom društvu BMWC Andrea Smolić, koja kaže da pojam niti je posebno reguliran niti definiran.
– U Hrvatskoj ne postoji zakonodavni okvir koji bi izričito uređivao rad family officea kao posebnog subjekta. Neke ovdašnje konzultantske kuće nude usluge koje funkcionalno obuhvaćaju ono što family office radi, ali nema posebne dozvole i registracije za to. Može se dogoditi da u sklopu usluga koje pružaju family office obavlja i poneke funkcije za koje su potrebne različite licencije. Primjerice, ako upravlja financijskim instrumentima, npr. dionicama, obveznicama trećih osoba, tada bi takvi subjekti mogli potpasti pod Zakon o tržištu kapitala i trebali bi imati primjerenu licenciju, primjerice za investicijsko savjetovanje, upravljanje portfeljom, upravljanje MTP-om, koju izdaje Hanfa – objašnjava Smolić.
Što se tiče pravnih oblika u kojem se family office javlja, najčešće je riječ o društvu s ograničenom odgovornošću (d. o. o.), a može biti i dioničko društvo (d. d.), no to je rijetkost i često nije praktično rješenje, objašnjava Smolić. I uistinu, nekoliko se tvrtki u Hrvatskoj ubraja u family office, no posluje kao d. o. o., poput Myberga u vlasništvu Emila Tedeschija, koji je 2024. zabilježio prihode od 8,57 milijuna eura, ili, recimo, Lure u vlasništvu Luke Rajića, čiji su ukupni prihodi iste godine bili 955.502 eura.
Povjerenje raste
– U nekim slučajevima, pogotovo za filantropske aktivnosti obitelji odnosno pojedinaca, može se osnovati zaklada. Međutim, za čisto investicijske i poslovne aktivnosti ona u većini slučajeva ne bi bila najbolje rješenje. Što se tiče europskoga konteksta, stanje je slično. U mnogim državama članicama EEA-e family office nije izričito reguliran, ali vrste usluga koje pruža može potaknuti primjenu različitih propisa. Ključno je razumjeti kada nastaje takva obveza. U Europskoj uniji funkcije family officea često preuzimaju privatne banke u sklopu svojih odjela za privatno bankarstvo, nezavisne konzultantske tvrtke te investicijski savjetnici i društva za upravljanje imovinom. Ako takvi subjekti upravljaju tuđom imovinom ili pružaju financijske savjete, obvezni su imati odgovarajuću licenciju u skladu s pravilima direktive MiFID II (direktiva EU-a o tržištima financijskih instrumenata, nap. a.), koja uređuje tržišta financijskih instrumenata u Europskoj uniji. S druge strane, single-family office, koji djeluje isključivo za potrebe jedne obitelji i ne pruža usluge trećim osobama, najčešće nije obuhvaćen regulativom zato što ne djeluje na tržištu u širem smislu – dodaje Smolić.
Zato ne začuđuje što u našoj regiji još ne postoji multi-family office, a nije jednostavno pronaći ni dobroga investicijskog savjetnika. Ipak, pojedinci i obitelji s nešto više novca mogu i samostalno poduzeti korake kako bi osigurali dugoročan rast imovine i ispunjenje svojih financijskih ciljeva, no jesu li domaći ultrabogati pojedinci uopće upoznati s tim segmentom financijskog sektora? To smo pitanje postavili osnivaču domaće tvrtke Mathematica Capital Partners Marinu Onoratu.
Svjetske prakse
On nam je pak prokomentirao da je riječ o vrlo važnoj temi jer u Hrvatskoj high-net-worth pojedinci prečesto pitaju što s novcem. Najčešće su, kaže, prve investicije usmjerene k nekretninama, ali nakon određenog broja počinju razmišljati i o drugim klasama imovine.
– Ne mislim da su nekretnine loša investicija, naprotiv bila su odlična investicija posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj. Međutim, diversifikacija je vrlo važna stvar kod investiranja, pogotovo u slučaju očuvanja vrijednosti za neke nove generacije, što možemo vidjeti samo u dugačkim serijama podataka – kaže nam Onorato.
Na kraju, iako smo utvrdili da standardnih family officea kakvih vani ima u Hrvatskoj pak nema, pravo je pitanje kamo onda uputiti high-net-worth pojedince, odnosno kakve im se opcije nude na domaćem tržištu umjesto family officea. Prema Onoratu, postoje razne opcije.
– Ljudi mogu investirati sami, tj. kroz brokera i na taj način se izlagati svim listanim klasama imovine, ali isto tako mogu novac na upravljanje dati raznim fondovima koji posluju u Hrvatskoj. Međutim, često čujemo kako high-net-worth pojedinci odlaze u strane zemlje, najčešće u Švicarsku kako bi dobili uslugu upravljanja imovinom. I upravo je to bio jedan od mnogih razloga za osnivanje našeg društva za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima Mathematica Capital Partners. Željeli smo u Hrvatskoj pružiti najbolje svjetske prakse i strategije te ponuditi fondove čijom se imovinom upravlja onako kako bi se trebalo upravljati obiteljskim bogatstvom. Razmišljati dugoročno, ali uzimati u obzir sve okolnosti kako bi se ostvario optimalni odnos prinosa i rizika. Dobar dio naših investitora su upravo pojedinci koji su prethodno prodali svoje uspješne biznise – zaključuje Onorato.