Provectus Capital Partners prikupio je 94 milijuna eura, Prosperus Growth fond oko 60 milijuna, Croatian Mezzanine Debt Fund 52,2 milijuna....Takve i slične vijesti nizale su se posljednje dvije godine, najavljujući živahniju situaciju na tržištu private equity-fondova (PE).
Čitajući ih, na prvu bi se moglo zaključiti da su investitori pohrlili povjeriti milijune fondovskim menadžerima, ali proces prikupljanja tih sredstava nije bio nimalo jednostavan. Ni brz.
Uvjeravanje ulagača da će njihov novac biti dobro uložen i na kraju oplođen proces je koji može potrajati i više godina, osobito u Hrvatskoj, koja do sada nije imala razvijeno to tržište, a standardne hrvatske boljke poput pravosuđa i porezne politike nisu nimalo pomagale u tome.
– Naš fundraising trajao je pet godina, što je natprosječno dugo. Zbog toga nismo baš najbolji primjer. No odlučili smo imati fond i bili uporni u tome. Najčešći su razlozi odbijanja investitora loša uspješnost PE investicija u Hrvatskoj u prošlosti, nedostatak talenata, odnosno odljev mozgova iz zemlje te loše pravosuđe i porezna politika. Ovo posljednje odnosi se na duge parnice s nesigurnim ishodom, porezne ‘reforme‘ koje se donose preko noći pa investitori ne mogu dugoročno planirati ili se ne osjećaju ugodno dugoročno planirati u Lijepoj Našoj – objasnio je Slaven Kordić, izvršni partner tvrtke Invera Equity Partners, čiji je fond prikupio 62 milijuna eura od EIF-a, EBRD-a, Erste plavog, PBZCO-a, Raiffeisen mirovinskog fonda, Fonda za razgradnju NEK te samih osnivača fonda, koji su uložili 1,5 milijuna eura vlastitih sredstava.
Pojedinci visoke neto vrijednosti (HNWI)
Proces je išao nešto brže u slučaju Provectus Capital Partnersa (PCP), čiji je fond prikupio najveći iznos od ulagača, a uz već spomenuti EIF i HBOR, obvezne i dobrovoljne mirovinske fondove, u fond su uložili i Fond NEK, osiguravajuća društva te jedna austrijska banka.
– Primanje ulagača trajalo je gotovo dvije godine. Ono podrazumijeva osnivanje fonda i postavljanje odgovarajuće pravnoregulativne strukture koja omogućuje institucionalnim investitorima ulaganje u skladu s njihovim kriterijima. Pronalaženje ulagača bilo je relativno jednostavno jer su prepoznali našu strategiju, što potvrđuje podatak da je fond prikupio najviše kapitala u ovoj regiji – objasnio je Igor Čičak, izvršni partner i predsjednik Uprave PCP-a.
Iako su ulagači u PE i VC fondove pretežito institucionalni, u posljednje vrijeme vidljiv je trend povećanja kvalificiranih privatnih ulagača (fizičke osobe koje raspolažu znatnim iznosom imovine (High-Net-Worth-Individual (HNWI), u pravilu većim od 10 milijuna eura), ali često i ultra-HNWI-a (raspoloživa imovina premašuje 100 milijuna eura). Taj trend stidljivo dolazi i u Hrvatsku.
– Ultra-HNWI-i ulažu gotovo isključivo putem vlastitih family officea, a u tu svrhu imaju tim profesionalnih menadžera te je stoga ta skupina ulagača zapravo institucionalna. HNWI-i često ulažu i direktno kao fizičke osobe. Primjećujemo trend sve većeg broja family officea i HNWI-a prisutnih kao ulagača, a iako u apsolutnim iznosima te dvije pojedinačne skupine čine manji udio od tradicionalnih ulagača, zamjetan je povećani interes za tu klasu imovine. Taj trend nije zaobišao ni našu regiju, pa ni Hrvatsku. Istaknula bih Sloveniju, gdje je nedavno osnovan venture capital-fond Sillicon Gardens s prikupljenih 30 milijuna eura isključivo od HNWI-a. U Sloveniji je ulaganje privatnih ulagača u alternativne investicijske fondove mnogo razvijenije nego u Hrvatskoj – ispričala je Mirna Marović, direktorica VentureXchange i predsjednica Hrvatske Private Equity i Venture Capital Asocijacije (CVCA).
Tko je sve uložio u private equity fondove u Hrvatskoj, zašto prevladavaju institucionalni investitori, mijenja li se taj trend i koji su privatni ulagači povjerili novac ovim fondovima, pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.