Financije
StoryEditor

Javne financije: Inflacija će pomoći smanjiti razinu duga

05. Svibanj 2022.
Premda se na prvi pogled ne čini tako, veća inflacija uz ograničen rast rashoda značila bi lakše ostvarivanje planiranog udjela javnog duga u BDP-u zato što se u izračunu upotrebljava nominalni BDP. Ipak, posljedice zatezanja monetarne politike dviju najvažnijih središnjih banaka na svijetu, FED-a i ECB-a, neizbježno će nepovoljno utjecati na dosad vrlo vješto žongliranje ministra Marića javnim dugom

Loša je vijest da će kamate rasti, ali dobra je što ulazimo u eurozonu pa će premija rizika zahvaljujući tomu biti pod kontrolom. Loše je što smo se skuplje zadužili, a dobro što je to ipak jeftinije nego prije.

Baš kao u nekom vicu, takav niz dobrih i loših vijesti mogli bismo nastaviti jer gotovo da trenutačno ne postoji segment ekonomije koji se ne bi mogao opisati s pozitivnog i negativnog aspekta.

No, je li dobra vijest toliko bolja od lošije ili obratno, nadmašuju li negativne strane vijesti one dobre? Kako Hrvatska trenutačno stoji u očima investitora i je li činjenica da smo nedavno izdali obveznice u vrijednosti od 1,25 milijardi eura s prinosom na izdanju od 2,975 posto dobra ili loša vijest? Znači li najava ministra financija Zdravka Marića da je došao kraj jeftinom novcu, da će nam znatno porasti servisiranje dugova i da više nećemo zahvaljujući niskim kamatama tako lako kao zadnjih godina smanjivati udio duga u BDP-u?

Mogli smo malo bolje, ali smo dobro prošli – na to bi se otprilike mogao svesti zaključak ekonomskih analitičara koje smo pitali da prokomentiraju nedavno zaduživanje Hrvatske, budući da je prinos od tri posto zadnji put zabilježen prije pet godina.

Nestandardni moment

– Nedavno izdanje hrvatske desetogodišnje euroobveznice sredinom travnja bilo je daleko od business as usual. Za početak, izdanje je više puta odgađano. Inicijalno se euroobveznica očekivala u prvom kvartalu, no izdanje se nije dogodilo zbog izbijanja rata između Ukrajine i Rusije i visoke neizvjesnosti koju je to unijelo na tržište kapitala. Zaista šteta što Ministarstvo nije uspjelo provesti taj plan jer možemo pretpostaviti da se netom prije izbijanja rata u veljači obveznica mogla izdati po prinosu nešto većem od dva posto, a na kraju je izdana po 2,975 posto. U danima oko izdanja prinos se na njemačku desetogodišnju obveznicu, koja služi kao benchmark, nalazio na najvišim razinama još od 2015. tako da vjerojatno nije bilo lako donijeti odluku ni u travnju da se obveznica izda. To je svakako bio još jedan nestandardni moment – izdavati u uvjetima naglo rastućih prinosa – rekla je Kristina Pukšec, voditeljica Odjela trgovanja u InterCapitalu.

Objasnila je da je Hrvatska, da bi uspješno plasirala 1,25 milijardi eura, morala privući investitore nešto većom kamatom nego što je to indiciralo sekundarno tržište. – Struktura investitora koje smo u takvim uvjetima privukli također nije bila uobičajena – mirovinski fondovi i osiguranja upisali su, recimo, vrlo mali udio izdanja, netipično za obveznice s duljom duracijom – napominje Kristina Pukšec.

Dobro je imati ECB

Ministru financija sigurno nije bilo lako izaći s obveznicama u travnju, budući da je Hrvatska bila prva CEE zemlja (središnja i istočna Europa) koja je testirala tržište nakon izbijanja rata i tako probila led nakon snažnog rasta prinosa na globalnoj sceni. S obzirom na to da je danas desetogodišnji prinos veći te iznosi 3,2 posto, izlazak s obveznicom u travnju bio je dobra odluka.

Jesmo li se povoljno zadužili i kako stojimo na tržištu obveznica, na kojem je u posljednje vrijeme prilično živo, najbolje se može vidjeti u usporedbi s drugim zemljama.

– Prije pandemije hrvatski prinos redovito se nalazio ispod talijanskog, no to je sada prošlost. Talijanski desetogodišnji europrinos u trenutku pisanja ovog teksta je oko 2,85 posto. Zemlje eurozone jednostavno imaju ECB na svojoj strani, koji, iako ide prema zaoštravanju monetarne politike, trenutačno i dalje kupuje obveznice zemalja eurozone. Čak i kad to za koji mjesec završi, ECB će im nastaviti pružati potporu reinvestiranjem iznosa od dospjelih obveznica kupljenih u prethodnim programima – objasnila je Pukšec.

Rastuća inflacija (globalno), sve glasnija retorika članova ECB-a o nužnosti stezanja monetarne politike te averzija prema riziku nakon početka sukoba Rusije i Ukrajine ključni su okidači rasta prinosa na dug gotovo svih zemalja u okružju te Hrvatska dijeli sličnu sudbinu kao i one kada je riječ o prinosima i obveznicama. Desetogodišnji europrinos Bugarske u trenutku pisanja ovog teksta je blizu tri posto, Mađarske oko 3,50 posto, a Srbije oko 5,70 posto.

Usporedbe radi, tijekom studenoga i prosinca prošle godine prinosi na hrvatsku desetogodišnju eursku obveznicu iznosili su 1,18 posto, a na osmogodišnju kunsku obveznicu 0,38 posto. Početkom veljače država je na domaćem tržištu kapitala izdala osmogodišnju obveznicu od milijardu eura uz valutnu klauzulu i prinos od 1,39 posto, a u prosincu prethodne godine tržišni prinos na jedanaestogodišnju državnu obveznicu uz valutnu klauzulu iznosio je 1,05 posto.

Globalni faktori

– Rast prinosa na hrvatski dug nije posljedica specifičnih domaćih faktora, nego globalnih, na koje zemlja malo može utjecati. U tom kontekstu valja promatrati i nedavno euroizdanje – rekao je Alen Kovač, direktor Sektora za ekonomska istraživanja Erste banke, te dodao da perspektivu ulaska u eurozonu i povoljan utjecaj na kreditni rejting vidi kao pozitivne faktore u sferi troška zaduženja.

Posljednjih godina, zahvaljujući povijesno niskim kamatnim stopama, Hrvatska je uspjela refinancirati stare dugove po znatno povoljnijim kamatnim stopama te je i to, među ostalim, pomoglo u smanjenju udjela duga u BDP-u. Unatoč tome što je nominalni dug danas znatno veći.

Ostatak teksta pročitajte u novom broju tjednika Lideru, u digitalnom i tiskanom izdanju. 

30. svibanj 2024 06:32