Premda se na prvi pogled ne čini tako, veća inflacija uz ograničen rast rashoda značila bi lakše ostvarivanje planiranog udjela javnog duga u BDP-u zato što se u izračunu upotrebljava nominalni BDP. Ipak, posljedice zatezanja monetarne politike dviju najvažnijih središnjih banaka na svijetu, FED-a i ECB-a, neizbježno će nepovoljno utjecati na dosad vrlo vješto žongliranje ministra Marića javnim dugom
Loša je vijest da će kamate rasti, ali dobra je što ulazimo u eurozonu pa će premija rizika zahvaljujući tomu biti pod kontrolom. Loše je što smo se skuplje zadužili, a dobro što je to ipak jeftinije nego prije.
Baš kao u nekom vicu, takav niz dobrih i loših vijesti mogli bismo nastaviti jer gotovo da trenutačno ne postoji segment ekonomije koji se ne bi mogao opisati s pozitivnog i negativnog aspekta.
No, je li dobra vijest toliko bolja od lošije ili obratno, nadmašuju li negativne strane vijesti one dobre? Kako Hrvatska trenutačno stoji u očima investitora i je li činjenica da smo nedavno izdali obveznice u vrijednosti od 1,25 milijardi eura s prinosom na izdanju od 2,975 posto dobra ili loša vijest? Znači li najava ministra financija Zdravka Marića da je došao kraj jeftinom novcu, da će nam znatno porasti servisiranje dugova i da više nećemo zahvaljujući niskim kamatama tako lako kao zadnjih godina smanjivati udio duga u BDP-u?
Mogli smo malo bolje, ali smo dobro prošli – na to bi se otprilike mogao svesti zaključak ekonomskih analitičara koje smo pitali da prokomentiraju nedavno zaduživanje Hrvatske, budući da je prinos od tri posto zadnji put zabilježen prije pet godina.
Nestandardni moment
– Nedavno izdanje hrvatske desetogodišnje euroobveznice sredinom travnja bilo je daleko od business as usual. Za početak, izdanje je više puta odgađano. Inicijalno se euroobveznica očekivala u prvom kvartalu, no izdanje se nije dogodilo zbog izbijanja rata između Ukrajine i Rusije i visoke neizvjesnosti koju je to unijelo na tržište kapitala. Zaista šteta što Ministarstvo nije uspjelo provesti taj plan jer možemo pretpostaviti da se netom prije izbijanja rata u veljači obveznica mogla izdati po prinosu nešto većem od dva posto, a na kraju je izdana po 2,975 posto. U danima oko izdanja prinos se na njemačku desetogodišnju obveznicu, koja služi kao benchmark, nalazio na najvišim razinama još od 2015. tako da vjerojatno nije bilo lako donijeti odluku ni u travnju da se obveznica izda. To je svakako bio još jedan nestandardni moment – izdavati u uvjetima naglo rastućih prinosa – rekla je Kristina Pukšec, voditeljica Odjela trgovanja u InterCapitalu.
Objasnila je da je Hrvatska, da bi uspješno plasirala 1,25 milijardi eura, morala privući investitore nešto većom kamatom nego što je to indiciralo sekundarno tržište. – Struktura investitora koje smo u takvim uvjetima privukli također nije bila uobičajena – mirovinski fondovi i osiguranja upisali su, recimo, vrlo mali udio izdanja, netipično za obveznice s duljom duracijom – napominje Kristina Pukšec.
Dobro je imati ECB
Ministru financija sigurno nije bilo lako izaći s obveznicama u travnju, budući da je Hrvatska bila prva CEE zemlja (središnja i istočna Europa) koja je testirala tržište nakon izbijanja rata i tako probila led nakon snažnog rasta prinosa na globalnoj sceni. S obzirom na to da je danas desetogodišnji prinos veći te iznosi 3,2 posto, izlazak s obveznicom u travnju bio je dobra odluka.
Jesmo li se povoljno zadužili i kako stojimo na tržištu obveznica, na kojem je u posljednje vrijeme prilično živo, najbolje se može vidjeti u usporedbi s drugim zemljama.
– Prije pandemije hrvatski prinos redovito se nalazio ispod talijanskog, no to je sada prošlost. Talijanski desetogodišnji europrinos u trenutku pisanja ovog teksta je oko 2,85 posto. Zemlje eurozone jednostavno imaju ECB na svojoj strani, koji, iako ide prema zaoštravanju monetarne politike, trenutačno i dalje kupuje obveznice zemalja eurozone. Čak i kad to za koji mjesec završi, ECB će im nastaviti pružati potporu reinvestiranjem iznosa od dospjelih obveznica kupljenih u prethodnim programima – objasnila je Pukšec.
Rastuća inflacija (globalno), sve glasnija retorika članova ECB-a o nužnosti stezanja monetarne politike te averzija prema riziku nakon početka sukoba Rusije i Ukrajine ključni su okidači rasta prinosa na dug gotovo svih zemalja u okružju te Hrvatska dijeli sličnu sudbinu kao i one kada je riječ o prinosima i obveznicama. Desetogodišnji europrinos Bugarske u trenutku pisanja ovog teksta je blizu tri posto, Mađarske oko 3,50 posto, a Srbije oko 5,70 posto.
Usporedbe radi, tijekom studenoga i prosinca prošle godine prinosi na hrvatsku desetogodišnju eursku obveznicu iznosili su 1,18 posto, a na osmogodišnju kunsku obveznicu 0,38 posto. Početkom veljače država je na domaćem tržištu kapitala izdala osmogodišnju obveznicu od milijardu eura uz valutnu klauzulu i prinos od 1,39 posto, a u prosincu prethodne godine tržišni prinos na jedanaestogodišnju državnu obveznicu uz valutnu klauzulu iznosio je 1,05 posto.
Globalni faktori
– Rast prinosa na hrvatski dug nije posljedica specifičnih domaćih faktora, nego globalnih, na koje zemlja malo može utjecati. U tom kontekstu valja promatrati i nedavno euroizdanje – rekao je Alen Kovač, direktor Sektora za ekonomska istraživanja Erste banke, te dodao da perspektivu ulaska u eurozonu i povoljan utjecaj na kreditni rejting vidi kao pozitivne faktore u sferi troška zaduženja.
Posljednjih godina, zahvaljujući povijesno niskim kamatnim stopama, Hrvatska je uspjela refinancirati stare dugove po znatno povoljnijim kamatnim stopama te je i to, među ostalim, pomoglo u smanjenju udjela duga u BDP-u. Unatoč tome što je nominalni dug danas znatno veći.
Ostatak teksta pročitajte u novom broju tjednika Lideru, u digitalnom i tiskanom izdanju.