Stariji kroničari kretanja među hrvatskim kompanijama sjećaju se kakvu je pozornost izazvalo Atlanticovo preuzimanje slovenske Droge Kolinske. Bilo je to 2010. kad je Atlantic – razočaran (političkom) odbijenicom za preuzimanje Podravke – uvidio da bi slovenska prehrambena kompanija koju je prodavao dugovima pritisnuti Istrabenz mogla biti vrlo zgodna alternativa koprivničkoj kompaniji. S cijenom (umanjenom za dug od 142 milijuna eura) od 240 milijuna eura Atlanticova akvizicija Droge Kolinske bila je jedno od najvećih preuzimanja u suvremenoj hrvatskoj korporacijskoj povijesti. Danas, četrnaest godina poslije, to je i ostala. Rijetki se još sjećaju da se ta akvizicija ne bi ni dogodila da nije bilo – burze.
Vjetar u leđa
Naime, ta je transakcija bila omogućena kombinacijom prikupljanja kapitala na burzi, mezzanine financiranja (kredit uza zalog dioničkog udjela) i klasičnog duga. Atlantic je u srpnju 2007. – na tadašnjem vrhuncu burze u Hrvata – na Zagrebačkoj burzi proveo početnu ponudu dionica (IPO) vrijednu tadašnjih 716 milijuna kuna. Te je godine to bio drugi najvredniji IPO, nakon glasovite narodne privatizacije HT-a, čija je vrijednost bila iznad sedam milijardi kuna. Prikupljeni kapital Atlanticu je dao vatrenu moć za akviziciju koja je transformirala njegovo poslovanje od malog distributera u respektabilnoga regionalnog igrača u prehrambenoj industriji. Koliko je poslovanje time dobilo dugoročni vjetar u leđa, dovoljno govori podatak da je Atlantic 2010. imao prodajne prihode od 2,26 milijardi kuna (301,3 milijuna eura), a lani od gotovo 722 milijuna eura.
Svim kompanijama koje su izašle na burzu zajedničko je to da je njihovo poslovanje danas znatno snažnije zahvaljujući širenju poslovanja. Kad se u kompaniji donose velike i strateške odluke, treba razmisliti o izlasku na burzu, navodi predsjednica Uprave Zagrebačke burze Ivana Gažić.
– Primjerice, prednost je prikupljanje velikoga kapitala koji se ne može prikupiti klasičnim bankarskim financiranjem ili izdavanjem obveznica. Sličan primjer mogla bi biti regionalna ekspanzija, gradnja velikog pogona mnogo većega od postojećih itd. Imamo i primjer Meritus ulaganja koji je izašao na burzu i u kratkom vremenu preuzeo mnogo kompanija. To mu je omogućilo eksponencijalni rast – objašnjava čelnica domaće burze.
U bankocentričnome financijskom sustavu poput hrvatskoga (iako od slične boljke boluje i cijela Europa) krediti su prvi izbor kompanija za financiranje imalo važnije investicije. Glavni argument koji pobornici kreditiranja pri tome izvlače jest da je taj način financiranja jeftiniji u odnosu na izlazak na burzu. To je, na kraju krajeva, dokazala i financijska teorija. Međutim, pogreška je ta dva izvora financiranja smatrati supstitutima, jer oni to nisu, već su zapravo komplementarni, ističe Maja Bešević Vlajo, predsjednica CFA Societyja Croatia i izvršna direktorica investicijskog bankarstva u Podravskoj banci.
Kakva su iskustva kompanija koje su izašle na burzu u i koje su probleme time riješile pročitajte u temi tjedna u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.