Štednja i investiranje za budućnost ne bi se, u teoriji, trebali značajno razlikovati na početku, u sredini i na samom kraju karijere. No, teško je povjerovati da mladi, čast iznimkama, od 20-tak godina jednako promišljaju o životu, karijeri i novcu i prihodima u mirovini, poput onih u srednjim godinama, a kamoli poput onih koji su na pragu umirovljena ili su netom postali umirovljenici.
A to je i sasvim logično, nemamo iste prioritete, zašto bi isto investirali i štedjeli. Jedinu grešku koju pritom možemo napraviti da štednju i investiranje ignoriramo. Mirovinski sustav, ma kako jak bio, premda sumnjamo u to, ne smije biti jedini izvor prihoda kad završimo s karijerom.
Stoga smo pitali stručnjake Sandru Ferenčak, autoricu bloga MyTetka u kojem svesrdno daje investicijske i savjete za štednju, blogera Tonija Vitalija, poznatog kao Škrti otočanin, te Ivana Stojanovića, brokera i glavnog čovjeka Optimtradera za hrvatsko tržište, koji je također investicijski influencer, na što obratiti pozornost kad štedimo i investiramo u 20-tima, kakvu štedno-investicijsku strategiju odabrati u srednjim godinama, a kako se time baviti pred sam kraj radnog vijeka.
U prvom nastavku donosimo savjete Sandre Ferenčak, popularne Tetke, za sve dobne skupine.
Prema njenom mišljenju savjeti vezani uz štednju i investiranje ne mogu, niti bi trebali biti isti kada su u pitanju pripadnici različite dobi. Iako su, podsjeća, opća financijska pravila generalno primjenjiva, poput onog živi u skladu s financijskim mogućnostima, izbjegavaj pretjerano zaduživanje, definiraj svoje ciljeve te redovito štedi i investiraj, neka pravila ipak možemo pripisati određenom godištu više no nekom drugom.
20+ godina
U ovoj dobi fokus bi vam trebao biti na stjecanju znanja, a manje na novcu. Pri tome bi moj savjet bio odabrati kvalitetnog mentora što može varirati od influensera na društvenim mrežama (samo ako generiraju kvalitetan i koristan sadržaj) do šefa na poslu. Pri tome ne smatram kako novac nije važan (uostalom od nečega se mora živjeti) već kako on ne bi trebao biti primarno u fokusu.
To je doba intenzivnog učenja, stjecanja potrebnih vještina i znanja koje ćemo kasnije u životu naplatiti. U ovoj dobi trebamo steći zdrave financijske navike, financijski se opismeniti, naučiti planirati svoje financije, izbjegavati potrošačko zaduživanje.
Kad pričamo o investiranju, odvajanje malih suma u tu svrhu bih svakako preporučila radi stjecanja iskustva o tržištu te ‘najjačoj sili na svemiru - složenom kamatnom prinosu’. Novac koji u ovoj dobi ulažemo možemo riskirati i izgubiti, za nas ovdje radi vrijeme u kojem stignemo nadoknaditi izgubljeno kroz zarađivanje, a vrlo izgledno i iznosi o kojima pričamo neće biti značajni.
30+ godina
Fokus je obično na stjecanju vlastitog doma i zasnivanju obitelji. Karijera ili struka su (ili bi trebale biti) u uzlaznoj putanji, vjerojatno smo na vrhuncu vlastitih fizičkih i psihičkih sposobnosti. Ovdje bismo već ozbiljno trebali početi štedjeti i investirati (ako već nismo) nakon što smo kreirali krizni fond od 3-6 mjeseci za pokriće nepredviđenih troškova.
Ulaganje većih suma sada već treba biti dugoročno (horizont 15+ godina), a samo manji dio novca namijenjen eventualnoj igri i špekuliranju. Važno je osigurati se od neželjenih događaja, kako imovinu tako i vlastiti život, budući često imamo o nama ovisne članove obitelji, odnosno, djecu.
40+ godina
U ovoj dobi smo ili se približavamo vrhuncu svoje profesionalne karijere, često najviše zarađujemo, a djeca su pomalo odrasla. Moguće imamo kredit za stan koji još otplaćujemo, no riješili smo se svih ostalih (ako ih je bilo) vrsta dugova. Maksimiziramo iznose štednje i investiranja (minimalno 20 posto primanja) svjesni kako će brzo doći godine kada više ne budemo mogli ili htjeli ovoliko raditi. S poslovne strane preporučila bih novi ciklus školovanja ili edukacija kako bi ostali atraktivni na tržištu rada bilo kroz zaposlenje ili vlastiti posao.
50+ godina
Iako se mnogima čini rano, ovo je dob kada se treba dobro upoznati s onim što nas očekuje jednog dana kada više ne budemo mogli ili htjeli raditi i zarađivati. Isto tako, za pretpostaviti je kako su nam roditelji ušli već u visoku dob pa je moguće da ćemo morati dio svog vremena i sredstava posvetiti i njima.
Na poslu, ovisno o poslodavcu i poslu, često radimo više na iskustvo nego znanje, to nam i dalje daje prednost pred mlađima, ali je sve više očito (i prirodno) kako ćemo svoje mjesto trebati prepustiti drugima. Pri tome mislim kako je važno više vremena ulagati u mentoriranje i prenošenje znanja, a manje u grčevitu borbu za (opstanak) na poziciji što često vidim u korporacijama.
U kontekstu štednje i investiranja, ako ste slijedili upute od gore, vaša imovina (bez nasljedstva) trebala bi iznositi minimalno pet do šest prosječnih godišnjih neto primanja, jer iza vas je 25 do 30 godina rada. U ovoj bi dobi trebali biti blizu otplati i stambenog kredita kao posljednjeg duga.
60+ godina
U ovoj dobi, iako su mnogi i dalje vrlo aktivni, treba početi razmišljati o zdravstvenoj skrbi, eventualnom reduciranju stambenog prostora ili preseljenju, te pripremama za mirovinu ili smanjenje radnog angažmana, kako god to nazvali. Za neke to može značiti i traženje hobija ili dodatnog posla, volontiranje u raznim projektima ili jednostavno provođenje više vremena s potomcima.
U ovoj će dobi većina steći uvjete i za starosnu mirovinu, a ako nismo na vrijeme vodili računa o privatnoj štednji i investiranju, novac koji od države ‘dobijemo’ za godine i godine rada, značit će značajno rezanje životnog stila u odnosu na ono što smo moguće prakticirali.
Vremenom se trebamo početi brinuti o svojoj ostavštini, napisati oporuku, izravnati dugove i uživati u stvorenom za aktivnog života. To ne znači kako ne možemo ili ne trebamo raditi, ali neka to bude našom voljom, a ne potrebom.