‘;
Odluka koju je Hrvatska narodna banka (HNB) donijela prošloga mjeseca kako bi ohladila daljnji rast kreditiranja svratio je pozornost na alat nepoznat velikom dijelu javnosti – makroprudencijalne mjere. Kao što je poznato, središnja banka iznos novog zaduživanja potrošača ograničila je tako da mjesečni izdatak za otplatu ukupnog duga (DSTI omjer) ne smije biti veći od 45 posto plaće u slučaju otplate stambenog kredite te 40 posto za otplatu gotovinskih kredita. K tome omjer iznosa stambenoga kredita i vrijednosti nekretnine u zalogu (LTV omjer) ne smije biti veći od devedeset posto. Mjere će stupiti na snagu početkom travnja.
Motiv za takvu odluku snažan je rast kredita kućanstvima, koji se ubrzava već pune dvije godine. Osobito se ubrzala godišnja stopa rasta gotovinskih nenamjenskih kredita, i to s 3,6 posto potkraj 2022. na prilično vrućih 15,9 posto potkraj prošle godine. HNB smatra da se dio kredita odobrava uz relativno blage kriterije, što bi mogao postati problem u njihovoj otplati ako gospodarstvo znatnije uspori. Regulator bankovnog tržišta prve znakove problema već primjećuje: udio kredita koji se neuredno otplaćuju iz kohorte gotovinskih nenamjenskih kredita odobrenih od 2021. do kraja 2023. dosegnuo je približno četiri posto.
Valja naglasiti kako te mjere neće drastično smanjiti kreditiranje. Štoviše, i HNB očekuje da će primjena mjera blago usporiti rast zaduživanja građana, osobito u segmentu ‘gotovinaca‘.
Adresiranje rizika
– Simulacija učinaka primjene mjere na kreditima odobrenima od sredine 2023. do sredine 2024. pokazuje da bi godišnja stopa rasta stambenih kredita umjesto ostvarenih 9,2 posto bila približno 8,5 posto, a kod nestambenih kredita umjesto 16 posto približno 12,5 posto. Drugi učinak mjere jest smanjenje udjela kredita koji se odobravaju uz relativno blage kriterije. Lani se oko trećine stambenih kredita odobrilo uz DSTI omjer iznad 45 posto, a prosječni se DSTI omjer povećao s 38 posto 2022. na 41 posto 2024.; oko trećine stambenih kredita odobreno je pak uz LTV omjer veći od 90 posto. Kod nestambenih kredita udio kredita s DSTI omjerom iznad 40 posto stagnira te je 2024. bio malo ispod 30 posto novih kredita. Tako se smanjuje rizik prekomjernog zaduživanja potrošača – istaknuli su u HNB-u.
Spomenute dvije mjere za koje se odlučio HNB dio su instrumentarija koji se naziva makroprudencijalnim (makrobonitetnim) mjerama. Prema definiciji iz izvješća Banke za međunarodna poravnanja, makroprudencijalna politika dugoročno sagledava financijski sustav u cjelini, proučava sistemski rizik i donosi instrumente za upravljanje tim rizikom. Iako je već dugo poznata, svojevrsnu renesansu doživjela je nakon 2008. i izbijanja svjetske financijske krize. U to je vrijeme mnoštvo ekonomista zaključilo kako je ‘regulativna praznina‘, gdje nitko konkretno nije bio zadužen za sagledavanje sistemskih rizika, bila plodno tlo za nastanak financijske krize.
Postoje tri skupine instrumenata makroprudencijalne politike: mjere temeljene na kapitalu, na likvidnosti te one usmjerene na dužnike. Makroprudencijalnim mjerama HNB se koristio i prije uvođenja eura, no nakon ulaska u eurozonu dobile su dodatnu značajku – one su sad i alat s kojim središnja banka Hrvatske može utjecati na financijsku stabilnost u zemlji ako aktualna monetarna politika Europske središnje banke (ECB) izazove nestabilnosti u domaćem gospodarstvu, primjerice već navedeno prekomjerno kreditiranje.
ECB trenutačno je u ciklusu smanjenja kamatnih stopa, ali s rekordne razine od četiri posto namjerava ih sniziti na takozvanu neutralnu razinu, na otprilike 2,5 posto, koja ne potiče, ali i ne suspreže, kreditnu aktivnost, a time i gospodarsku. Ipak, i takva dinamika pojeftinjenja novca u Hrvatskoj izaziva dvoznamenkasti rast zaduživanja. A taj novac, nedvojbeno, dijelom potpiruje inflaciju, koja se popela na četiri posto.
Cijeli članak o makroprudencijalnim mjerama pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.