S prvim danom 2024. godine, prema prijedlogu Vlade, povećava se maksimalni iznos neoporezivih primitaka i to u prosjeku za značajno više od 20 posto. Takva odluka ide u prilog svim poslodavcima, koji svoje zaposlenike nastoje zadržati i povećanjem ukupnih prihoda kroz novčane nagrade, napominje Hrvatska udruga poslodavaca u ovotjednoj analizi.
Poslodavac će tako od iduće godine svakom zaposleniku moći isplatiti dodatnih 565 eura neoporezivih primitaka godišnje, odnosno maksimalno 3020 eura. Preostaje, međutim, vidjeti hoće li rast plaća, koji se sve više kompenzira neoporezivim isplatama, usporiti.
Povećanje neoporezivog limita za isplatu nagrade za radne rezultate od 13 posto na 1120 eura je korak u dobrom smjeru, no istovremeno je to i alat za jeftiniju isplatu 13. plaće tvrtkama s ispodprosječnim primanjima.
U planu je i osjetan rast neoporezivog iznosa učeničkih te studentskih stipendija, čime se ispravno adresira odljev talenata u inozemstvo već u ranoj dobi.
Sektor graditeljstva ističe da se moglo napraviti i više u neoporezivim primicima za prehranu radnika. Limit je sada postavljen na 1800 eura godišnje po radniku što građevinske tvrtke smatraju preniskim obzirom na to da su im realni troškovi prehrane zaposlenika, kojima uglavnom osiguravaju i do dva obroka dnevno, viši od spomenutog iznosa.
Dnevnice za službena putovanja u zemlji povećane su 13 posto, ali od posljednjeg povećanja dnevnica bilježimo rast inflacije od 24,3 posto. Preostaje vidjeti kako će se propisati inozemne dnevnice jer utječu na konkurentnost naših tvrtki koje svoje zaposlenike šalju na rad na inozemna tržišta, gdje su troškovi života puno veći nego u Hrvatskoj.
Lani je prosječna bruto plaća nominalno rasla 8,3 posto, a zahvaljujući prosječnom rastu neoporezivih isplata od oko 20 posto, ukupna primanja zaposlenih su, prema Eurostatu, rasla 13,4 posto u odnosu na 2021. godinu.
Ubrzava i rast plaća
U prvih deset mjeseci ove godine ukupan iznos neoporezivih isplata bilježi rast oko 50 posto, što je ubrzanje nakon lanjskog rasta od 38,6 posto. Anketa među članicama HUP-a pokazuje da su u 2023. bruto plaće rasle 10-15 posto, a ukupna primanja 15-20 posto u odnosu na 2022. godinu.
Nastavno na HUP-ovu projekciju nominalnog rasta bruto plaća u 2024. od 8,5 posto (nakon 15 posto u ovoj godini), a s obzirom na mogućnost prosječnog rasta neoporezivih primanja znatno iznad 20 posto, rast ukupnih primanja zaposlenih mogao bi premašiti 12 posto (nakon očekivanih 18 posto u ovoj godini).
Pritom valja primijetiti kako se posljednjih godina ubrzava rast i plaća, a naročito ukupnih primanja zaposlenika i u realnim terminima unatoč visokoj inflaciji, što je posljedica manjka radne snage, zaoštrene konkurencije na jedinstvenom tržištu rada EU, nepovoljnih demografskih trendova i djelomično ubrzanja realnog rasta produktivnosti zadnjih godina iznad prosjeka EU te napokon i CEE regije.
Daljnje ‘podgrijavanje‘ inflacije
Utječe li snažan rast ukupnih primanja na inflaciju te koje su ostale posljedice bujanja neoporezivih primanja? Za početak, rast ukupnih primanja iznad 12 posto u 2024. godini je višestruko iznad stope rasta produktivnosti (oko 3 posto), što neupitno podgrijava inflaciju.
Također, rast primanja kroz interventno povećanje neoporezivih primitaka jače potiče inflaciju nego kroz snižavanje poreza na dohodak. Naime, spuštanje porezne stope poreza na dohodak poveća poreznu bazu, ali istovremeno i zahtjeva razboritiji plan proračunskih rashoda nego u predloženoj varijanti u kojoj nema poticaja za prilagodbu jer rast kupovne moći ionako podiže naplatu poreza na potrošnju. Zauzdavanje rashoda u sklopu obnove fiskalnih pravila na razini EU je dobrodošao ‘instrument’ u usporavanju inflacije te stabilizaciji cjenovnih očekivanja.
Napokon, mirovinski sustav generacijske solidarnosti je već načet kroz smanjenje obveze uplate doprinosa u prvi stup od 329 milijuna eura za bruto plaće niže od 1300 eura, a neoporezive isplate demotiviraju uplatu doprinosa. Kao proxy za produktivnost, bruto dodana vrijednost po zaposlenom u ključnim sektorima je 1,5 pa sve do 2,7 puta (posebno u prerađivačkoj industriji) niža u odnosu na prosjek EU te višestruko manja u odnosu na najuspješnije članice EU.