Zahtjeve za revizijom na Vrhovnom sudu u najvećem su broju podnijele banke pa je ishod postupaka ponajprije u njihovim rukama
Sagi oko kredita u švicarskom franku i dalje se ne nazire kraj, a sudeći po dosadašnjem tijeku postupka i odlukama Vrhovnog suda, konačni pravorijek mogao bi se čekati još nekoliko godina. I sve je izvjesnije da će doći s Ustavnog suda. Naime, nakon što su suci Vrhovnog suda 2022. godine donijeli tri različite odluke o ovom slučaju (jednu u korist potrošača, drugu u korist banaka i kompromisnu treću) te tako nije nikada doneseno ujednačeno pravno shvaćanje oko ovog predmeta, očekivalo se da će biti doneseno na proširenom vijeću Građanskog odjela Vrhovnog suda.
Prema Noveli Zakona o parničnom postupku o pravnom pitanju može odlučiti prošireno vijeće Vrhovnog suda od 13 članova, no samo za drugostupanjske odluke donesene nakon 19. srpnja 2022. godine. Kada je napokon jedan takav predmet stigao na red, izabrano je prošireno vijeće, no umjesto donošenja odluke, postupak je nedavno obustavljen jer je banka povukla traženu reviziju, pa je cijela priča oko tužbi za kredite u francima ponovno na čekanju - nekog novog predmeta koji će doći na Vrhovni sud.
S obzirom da je, prema tvrdnjama udruge Franak, 90 posto drugostupanjskih predmeta u korist potrošača, zahtjeve za revizijom na Vrhovnom sudu u najvećem su broju podnijele banke, pa je ishod postupaka trenutačno ponajprije u njihovim rukama. Povlačenjem zahtjeva za reviziju, odluka o ‘franku’ se može i dalje odgađati u nedogled. Zbog podijeljenih mišljenja sudaca Vrhovnog suda o ovom predmetu, ključnu ulogu u donošenju odluke ima odabir 13 sudaca u prošireno vijeće. Sudionicima ovih postupaka uglavnom je poznato kakvo stajalište ima koji sudac, pa unaprijed mogu naslutiti ishod odluke i pripremiti daljnje korake u slučaju ‘nepovoljnog’ sastava proširenog vijeća.
- Odnos pokrenutih revizija banaka i potrošača na Vrhovnom sudu RH jest 10:1, a to znači da je svaka deseta revizija zahtjev potrošača, dok ostalih 90 posto revizija čine pokrenute revizije banaka. To znači da je 90 posto predmeta pravomoćno završilo u korist potrošača, a svega 10 posto u korist banaka. Pitam se, je li moguće da 90 posto sudaca na nižim sudovima ima jedno mišljenje, dok s druge strane potencijalna većina sudaca na Vrhovnom sudu ima sasvim drugo mišljenje. Meni se takva mogućnost ne čini izglednom, ali svejedno je vrlo indikativno da VSRH do danas nije donio jedinstveno pravno shvaćanje.
To znači da među sucima VSRH postoji velika podijeljenost, ali je ona otprilike u omjeru 1:1, zbog čega nitko nije prevagnuo, i zbog čega do danas nema jedinstvenog pravnog shvaćanja. Možda će ipak to ove godine čak i prije Vrhovnog suda riješiti Ustavni sud, koji je već dobio prema mojim saznanjima tri ustavne tužbe kojima se traži ukidanje neujednačenih revizijskih odluka Vrhovnog suda RH vezano za konverzije CHF kredit - objašnjava Goran Aleksić, koordinator pravnog tima Udruge Franak.
Sukob interesa?
S druge strane iz Udruge banaka insinuiraju sukob interesa sudaca Vrhovnog suda, pa se iz njihovog odgovora može iščitati da je revizija povučena jer je banka pretpostavila da bi ishod po nju bio nepovoljan.
- Razumijemo razloge zbog koji je banka donijela odluku o povlačenju revizije u predmetnom slučaju, osobito s obzirom na neuređenost instituta pravnih shvaćanja i okolnosti vezane uz sjednicu na kojoj se trebalo odlučivati o tom pitanju. Smatramo da je nužno, kao što je navedeno u presudi Suda Europske unije u spojenim predmetima C-554/21, C-622/21 i C-727/21 (Hann-Invest), uskladiti sudske postupke u Hrvatskoj s europskim standardima neovisnosti pravosuđa. Svi pokušaji ujednačavanja sudske prakse koji su protivni zahtjevima institucija Europske unije prema Republici Hrvatskoj neprihvatljivi su.
Hrvatska udruga banaka smatra da je temeljna ustavna i konvencijska obveza sudova osigurati nepristrano i pravično suđenje, uz potpunu objektivnost i transparentnost postupaka. U tom kontekstu zabrinjavajuće je sudjelovanje sudaca koji su ranije, zbog sukoba interesa, bili izuzeti iz postupaka povezanih s CHF kreditima. Smatramo da je nedopustivo da bilo koji sudac, bez obzira na instancu, odlučuje u predmetima u kojima njegovi privatni interesi mogu biti u sukobu s javnim interesom - kažu iz Udruge banaka.
Iz navedenog se može pretpostaviti da će u slučaju nezadovoljavajućeg sastava proširenog vijeća na Vrhovnom sudu, banke vjerojatno koristiti opciju povlačenja predmeta, pa bi se eventualna odluka na tom sudu mogla donijeti ako prošireno vijeće bude odlučivalo o predmetu gdje je zahtjev za revizijom podnio potrošač.
S obzirom na ovu pat poziciju, o mogućim daljnjim pravnim koracima do konačnog rješenja slučaja Franak pitali smo i odvjetnika Igora Metelka, koji zastupa potrošače u tužbama protiv banaka. Prema njegovim riječima, i nakon odluke Vrhovnog suda, ako se ona uopće donese kroz prošireno vijeće, moguće je da potrošač ili banka, ovisno o tome tko se bude smatrao oštećenom stranom, nastavi postupak na Ustavnom sudu.
- Ustavni sud može odbaciti ili odbiti ustavnu tužbu, ali i zaključiti da je u postupku pred sudovima povrijeđeno pojedino ustavno pravo poput prava na pravično suđenje, pritom obrazložiti svoje stajalište i vratiti predmet na ponovno odlučivanje sudovima, koji su tada dužni postupiti u skladu s tom odlukom. Takav je pristup primijenjen, primjerice, u slučaju ocjene ništetnosti valutne klauzule u kolektivnom sporu u slučaju Franak. Trajanje postupka pred Ustavnim sudom ovisi o njegovoj dinamici rada — od podnošenja tužbe do donošenja odluke može proći i godinu do godinu i pol dana, pri čemu bi predmeti od osobitog društvenog i javnog značaja trebali imati prioritet – pojašnjava Metelko.
Predug period
Kao posljednja instanca, tu je i Europski sud za ljudska prava, koji također može odbiti ili prihvatiti zahtjev, što obično također traje oko godinu dana. Dakle, do konačnog odgovora na pitanje imaju li potrošači s konvertiranim kreditima pravo na obeštećenje ili ne, proći će, vrlo izvjesno, još nekoliko godina.
No, svakako će već objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda, ili odluka Ustavnog suda, biti glavna smjernica za nižestupanjske sudove koji će potom nastaviti postupke u skladu sa pravnim shvaćanjem tih sudova, ne čekajući Europski sud za ljudska prava. Kao argument da potrošači konverzijom nisu dobili punu restituciju iz udruge Franak navode da se financijskim vještačenjima nedvojbeno dokazuje kako konverzijom nije došlo do ravnoteže između banke i potrošača, jer bi preostala glavnica nakon konverzije trebala biti 10 posto manja, anuiteti između 15 i 25 posto te da preplata utvrđena konverzijom čini tek 10 posto obeštećenja na koje potrošači imaju pravo.
Iz Udruge banaka pak smatraju da su bivši korisnici CHF kredita dovedeni u jednakopravni položaj s korisnicima kredita u drugim valutama te se pozivaju na jednu od tri revizijske odluke Vrhovnog suda (Rev 637/2019-2), onu koja ide bankama u korist, a prema kojoj klijent koji je prihvatio zakonom propisane uvjete konverzije CHF kredita u eurski kredit nema pravo na povrat sredstava temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz izvornog ugovora.
I jedna i druga strana vjerojatno bi se složile da je deset godina nakon konverzije kredita iz švicarskih franaka u eure predug period za izostanak ujednačenog pravnog stajališta za oko 50 tisuća sporova koje potrošači vode protiv banaka. Iako je riječ o složenom pravnom pitanju, teško je opravdati toliku dugotrajnu neizvjesnost, osobito kada ona pogađa desetke tisuća građana i ozbiljno narušava povjerenje u pravosudni sustav.