Spas od inflacije ubrzano se traži u kreditima za obrtni kapital

Gospodarstvo raste već 18 tromjesečja zaredom, izobilje je europskoga novca, građani troše kao da ne postoji sutra – ružičasta ekonomska slika Hrvatske traje već nekoliko godina. No takvi optimistični tonovi imaju i pozadinu, koje je izvan poduzetničke javnosti malotko svjestan.

 

Naime, tvrtke velikim dijelom svoje poslovanje financiraju kreditima, prije svega onima za obrtni kapital koji služe za financiranje tekućega poslovanja, poput nabave materijala ili pokrivanja svakodnevnih troškova. Podaci Hrvatske narodne banke (HNB) otkrivaju da su na kraju lipnja vrijedili 5,7 milijardi eura, što je trećina ukupnih kredita plasiranih poduzećima. Osim što su na mjesečnoj razini porasli za gotovo dva posto, u odnosu na godinu prije povećali su se za primjetnih 18,5 posto.

 

Ta vrsta kredita već dulje raste prema dvoznamenkastim stopama, čak i do 20 posto na godinu. Činjenica da se tim tempom uzimaju krediti kako bi se premostile tekuće financijske potrebe odmah priziva sjećanja na bauk nelikvidnosti. Ako su se domaća poduzeća s čime napatila u posljednjih trideset godina, onda je to nemogućnost naplate svojih potraživanja u razumnom roku.

 

A to onda rezultira time da ni oni ne mogu platiti na vrijeme svojim vjerovnicima (i radnicima) pa se začarani krug samo povećava. U ovdašnjoj kolektivnoj poduzetničkoj memoriji ostala je zabilježena nelikvidnost s kraja prošloga stoljeća, kada je u prosincu 1999. iznos nenaplaćenih računa poduzeća dosegnuo 28,7 milijardi kuna, odnosno 20 posto tadašnje vrijednosti gospodarstva.

Tada je vodeći generator nelikvidnosti bila država, a već godinu poslije, kada je 'trećosiječanjska' vlada počela odgovornije voditi financijsku politiku, iznos nenaplaćenih računa vidljivo je kopnio. Ako se izuzme dospjeli dug bolnica, odnosno države od 550 milijuna eura prema veledrogerijama (na koji su nedavno opet upozorile), danas su okolnosti ipak mnogo drukčije.

 

Međutim, to ne znači da ne postoje rizici koji leže u pozadini poduzetničke jagme za kreditima. Danas nije toliko problem država koliko inflacija (podsjetimo, 4,1 posto u kolovozu), koja poskupljuje sirovine, a poslodavcima stvara i pritisak na cijenu rada. Taj trend sve je izraženiji u Europi, pa bi prvi koji će osjetiti naznake nelikvidnosti mogla biti poduzeća okrenuta izvozu. Na tom tragu razmišlja i Darko Ranogajec, direktor kompanije Omco Croatia, dijela velike međunarodne grupacije koja se bavi proizvodnjom alata za izradu staklene ambalaže.

 

– Na našem tržištu još nema naznaka nelikvidnosti, ali ima na inozemnome. Sve su češći primjeri inozemnih klijenata koji traže produljenje rokova plaćanja, neki i do devedeset dana. Osim toga, primjetno je da su se marže na stranome tržištu smanjile, ponegdje i prepolovile, što će utjecati i na obrtni kapital – rekao nam je Ranogajec.

 

Da je situacija s nelikvidnošću u domaćim okvirima i dalje relativno zauzdana, pokazuju i Finini podaci za srpanj. U blokadi je bilo nešto više od 13 tisuća pravnih osoba, od toga 5800 poduzeća, a ostalo su fizičke osobe s registriranom djelatnošću, odnosno obrtnici. Na godišnjoj razini njihov je broj manji za gotovo četiri posto, ali za istovjetan je postotak viša njihova glavnica duga od gotovo 730 milijuna eura. Zašto onda poduzeća traže 'spas' u kreditima za obrtni kapital? Analitičari Raiffeisen banke kažu kako je rast te vrste plasmana rezultat više čimbenika.

 

– S jedne strane, poduzeća se i dalje suočavaju s relativno visokim troškovima financiranja poslovanja, od nabave sirovina do rasta troškova rada, pa se krediti za obrtna sredstva upotrebljavaju kao instrument održavanja likvidnosti. S druge strane, potražnja je i odraz poslovnoga ciklusa: poduzeća u pojedinim djelatnostima, npr. trgovina, turizam) koriste se kratkoročnim kreditima kako bi premostila razdoblja povećane potražnje ili sezonskih oscilacija u prihodima. Dakle, snažna potražnja ne mora signalizirati strukturne probleme s likvidnošću, već više upućuje na pojačanu potrebu za financijskim prilagodbama u uvjetima povećane neizvjesnosti i troškovnih pritisaka – objašnjavaju u RBA-u.

Regulator bankovnog tržišta, HNB, u svome odgovoru na Liderov upit navodi kako su nedavnom rastu najviše doprinijele velike kompanije. Naime, od rujna prošle godine do srpnja ove krediti za 11 klijenata kod šest najvećih banaka tvorili su 28 posto porasta stanja kredita za obrtna sredstva.

 

Prema HNB-ovu sudu, motive poduzeća ponajprije treba tražiti u općem ekonomskom rastu. Tako je prošle godine porast obrtnoga kapitala sektora nefinancijskih poduzeća iznosio sedam posto, prateći ugrubo porast njihove ukupne imovine. Investicijsku aktivnost poduzeća prati i potreba za obrtnim sredstvima pa su usporedno s kreditima za obrtna sredstva potkraj prošle godine ubrzano počeli rasti i krediti za investicije.

 

– Uvjeti financiranja također su važan faktor u potražnji poduzeća za kreditima. Zbog snižavanja kamatnih stopa na kredite, od kraja 2023. snižene su za otprilike dva postotna boda za novoodobrene kratkoročne i dugoročne kredite, dio poduzeća može se početi intenzivnije koristiti bankovnim financiranjem iako su do tada obrtna sredstva financirala iz vlastitoga kapitala. Smanjenje kamatnih stopa motiv je i za refinanciranje starijih kredita. HNB-ovi podaci upućuju na to da je udio iznosa refinanciranih kredita za obrtna sredstva u ukupnim novim kreditima za obrtna sredstva u prvih sedam mjeseci 2025. iznosio oko 35 posto – tumače iz HNB-a.

 

Neželjeni je razlog, naravno, problem s likvidnošću. Međutim, u HNB-u tvrde, pozivajući se na Finine podatke, da je lanjska likvidnost poduzeća ostala na razini kao i godinu prije. Brana dolasku nelikvidnosti, na kraju krajeva, jest i štednja poduzeća od 16,7 milijardi eura s kraja lipnja, od čega je 12,4 milijarde u prekonoćnim depozitima koji se mogu odmah 'povući'. Nakon što su stope rasta depozita 2023. i 2024. smanjene nakon izrazito brzog rasta u nekoliko prethodnih godina, sredinom 2025. stopa je blago povećana, ističu u HNB-u.

 

U analizi domaće (ne)likvidnosti u posljednjih pet godina​ direktor savjetodavne tvrtke Konter Nikola Nikšić tvrdi kako su domaći poduzetnici danas znatno oprezniji, ekonomski razumniji te su znatno povećali razinu sigurnosti u poslovanju i otpornosti na rizike likvidnosti.

 

– Unatoč negativnim okolnostima koji dolaze iz općeg okružja vezanih uz inflaciju i nepovoljnu situaciju na tržištu rada, što utječe na rast troškova rada, na ponašanje i politike financijskoga sektora, čime se smanjuje profitabilnost i intenzitet ulaganja, realni sektor blago je poboljšao ili zadržao sve razine marži profita u odnosu na 2023. EBITDA kao brzi pokazatelj likvidnosti, zbirno promatrano, povećana je s 19 milijardi eura na 19,8 milijardi, a EBITDA marža zadržana na 11,8 posto (2023. 11,9 posto).

 

Neto marža profita za 2024. od 5,8 posto za 0,4 postotna boda veća je u odnosu na 2023. U pet godina realno gospodarstvo iz operativnoga je novčanog toka generiralo 62,4 milijarde eura, od čega je 45,9 milijardi eura usmjerilo za razne oblike ulaganja, 12 milijardi eura za razduživanje i reprogramiranje financijskih obveza te ujedno povećalo stanje novca na računima s 11,7 milijardi potkraj 2020. na 16,2 milijarde eura potkraj 2024. – ističe Nikšić.

Kompleksniji modeli kojima se procjenjuje likvidnost također upućuju na to da se općenito dobro upravlja.

 

– Tako je obrambeni interval (simulacija koliko dana tvrtka može brzim unovčavanjem kratkotrajne imovine poslovati ako izostane novac od prodaje i iz drugih izvora financiranja, nap. a.) u posljednje tri godine povećan sa 147 dana 2022. na 155 dana 2024. – kaže naš sugovornik.

 

Sve prethodno navedeno odnosi na promatranje zbirnih vrijednosti, no pritom postoje dva velika 'ali', dodaje Nikšić.

 

– Prvi se odnosi na različitosti pojedinih gospodarskih sektora i djelatnosti, a drugi na određena odstupanja u vrijednostima kvalitativnih pokazatelja kada se promatraju segmenti realnog sektora po veličinama. Jedan od pokazatelja koji na to upućuje kad je u pitanju veličina poduzeća dani su vezivanja potraživanja od kupaca (kolokvijalno, dani naplate, nap. a.). Petstotinjak velikih kompanija naplaćivalo je 2024. svoja potraživanja u 28 dana, a podmirivalo obveze prema dobavljačima u 40 dana.

 

To im je dalo prostora da na taj način financiraju tekuće poslovanje. Nešto više od dvije tisuće srednje velikih poduzeća ima uravnotežene vrijednosti na te dvije pozicije, naplaćuju i plaćaju u 37 dana; 17,5 tisuća malih tvrtki naplaćuje u 42 dana, a plaća u 48. Kod 97 tisuća mikropoduzetnika s najmanje jednim radnikom naplaćuje se u 42 dana, a dobavljače podmiruje u 74 dana – ističe Nikšić.

 

Dodaje kako u tom kontekstu pogotovo treba imati na umu relativno malu pregovaračku moć malih i mikropoduzetnika u odnosima s njihovim partnerima i kreditorima, tako da je upitno koliko povećani broj dana plaćanja dobavljačima negativno utječe na izgubljene rabate ili više troškove (cijene) nabave, a koliko zadržavanje broja dana naplate u razumnim okvirima moraju 'platiti' nižim cijenama, dodatnim popustima i sličnim gubitcima.

 

Kreditni rizik banaka u segmentu kreditiranja poduzeća, mjeren udjelom nenaplativih kredita, trenutačno je na povijesnom minimumu od 4,5 posto. U procjeni napuhuje li se kreditni balon u segmentu poduzeća HNB ne promatra samo koliko se kredita uzima, već i tko ih uzima. Na temelju zadnjih dostupnih podataka o poslovanju poduzeća za prošlu godinu, jasno je da je porast kredita poduzećima povezan s rastom poslovne aktivnosti, naglašavaju u središnjoj banci.

 

– Tako je najveći kreditni rast ostvaren u djelatnosti građevinarstva i trgovine, odnosno djelatnosti koje bilježe snažniji poslovni zamah. Detaljne analize upućuju i na to da se rizičnost poduzeća, novih dužnika po kreditima, mjerena pokrićem kamata zaradama, smanjuje – ocjenjuju u HNB-u.

Statistički podaci o toj vrsti kredita koji će dolaziti idućih mjeseci pokazat će usporavanje njihova rasta. No ne zbog promijenjenih okolnosti, nego sezonske prirode tih kredita. Riječ je o uobičajenom obrascu koji proizlazi iz strukturnih obilježja hrvatskoga gospodarstva, ističu ​RBA-ovi analitičari.

 

– Tijekom ljetnih mjeseci, osobito zahvaljujući turizmu, dolaze znatni priljevi likvidnih sredstava, što smanjuje potrebu za kratkoročnim financiranjem. Kako prihodi rastu, dio obveza se vraća, a potražnja za novim zaduženjem slabi. U tom kontekstu turizam kao djelatnost ima važnu ulogu jer snažno sezonski generira prihode, a u predsezoni i posezoni može postojati pojačana potražnja za kreditima radi financiranja pripremnih troškova – tvrde u toj banci.

 

Geopolitičkim i ekonomskim scilama i haribdama domaći poduzetnici ipak uspijevaju nekako kormilariti.