
Financiranje države putem obveznica u koje mogu uložiti i građani uhvatilo je ‘korijenje‘ u Hrvatskoj, no države koje s takvim modelom imaju puno duža iskustva suočavaju se s problemom daljnje motivacije malih ulagača. Takav primjer dolazi s druge strane Jadrana, gdje će, po sudu analitičara, Italiji biti sve teže privlačiti male domaće štediše u svoje ogromne javne dugove. Međutim, strani investitori, privučeni stabilnošću sadašnje vlade premijerke Giorgije Meloni koja traje već dvije i pol godine – što je veliki uspjeh u okvirima talijanske politike – i poboljšanom financijskom slikom, mogu popuniti eventualni jaz u potražnji, piše Reuters.
Mnogi se još živo sjećaju financijskog potresa iz 2011. kad je eurozona bila na vrhuncu dužničke krize. Rasprodaja na međunarodnim tržištima raširila je razliku u prinosu između njemačkih i talijanskih obveznica na 500 baznih bodova. Posljedica te dužničke oluje bio je i pad vlade Silvija Berlusconija. Poučena tim iskustvom, Italija od 2012. pokušava privući male ulagače u državne obveznice, vjerujući da su oni manje skloni povlačenju novca u trenucima tržišnih nestabilnosti.
Drugim riječima, što veći udjel duga drže građani, to je Italija otpornija na bojazni financijskih tržišta i investitora oko stanja javnih financija treće ekonomije eurozone. Doduše, strahovanja nisu potpuno neutemeljena; podaci Banke Italije pokazuju da je krajem 2024. javni dug dosegnuo rekordnih tri bilijuna eura. Vlada u Rimu očekuje da će se do 2026. udjel javnog duga u vrijednosti gospodarstva popeti na 138 posto, sa 135 posto u 2023. godini.
Iscrpljeni građani
Pokušaji Rima do sada su urodili plodom. Kroz niz ‘narodnih obveznica‘ vlada je prikupila oko 245 milijardi eura, pa je udio malih štediša u tri bilijuna eura vrijednom dugu porastao sa 13,5 na gotovo 15 posto u studenome, pokazuju posljednji podaci središnje banke. Od toga, strani investitori trenutno drže trećinu duga. Najnovije izdanje državnih obveznica ‘BTP Plus‘ u veljači prikupilo je 14,9 milijardi eura. Interes Talijana za državne obveznice bio je na vrhuncu prije dvije godine, kad su u njih uložili 44 milijarde eura. No, ubuduće talijanska vlada može očekivati da će biti sve manje zainteresirani za takvu vrstu ulaganja, ocjenjuju analitičari.
Nekoliko je razloga za takav scenarij. Prvi je skok inflacije između 2022. i 2023. koja je pojela dio ušteđevina. Depoziti Talijana kod domaćih banaka pali su s rekordnih 2,86 bilijuna eura u travnju 2022. na 2,3 bilijuna eura lanjskog prosinca, što je najniža razina od početka 2017. godine. Stoga, građani imaju malo manevarskog prostora za dodatna ulaganja u državni dug. Drugi je razlog ciklus smanjenja kamatnih stopa Europske središnje banke (ECB). Taj je efekt vrlo jasno vidljiv i na primjeru hrvatskih narodnih obveznica. Prvo izdanje iz ožujka 2023. donosilo je kamatnu stopu od 3,65 posto godišnje dok već treće ‘narodno‘ izdanje koje Ministarstvo financija upravo plasira imat će kamatnu stopu od najmanje 2,60 posto.
UniCreditovi analitičari Luca Cazzulani i Francesco Maria Di Bella procjenjuju da će neto doprinos kućanstava servisiranju financijskih obveza Italije ove godine iznositi oko 50 milijardi eura, na razini prošle, ali i daleko manje od 130 milijardi eura iz 2023. godine. Italija ove godine mora namaknuti 350 milijardi eura za otplatu dospjelih dugova, a s obzirom da je u prosincu ECB ugasio PEPP pandemijski program otkupa obveznica, potrebno je naći nove ulagače.
Sve je dobro... za sada
U Rimu smatraju da se strani investitori čine kao rješenje. Inozemni vjerovnici već su znatno povećali svoja ulaganja u dug Italije. U studenome su inozemna ulaganja u talijanske državne obveznice dostigla najvišu razinu od uvođenja eura u apsolutnom iznosu, od 771,4 milijarde eura. Strane ulagače privlači relativno visoka kamatna stopa, politička stabilnost i pad proračunskog deficita koji je pao sa 7,2 posto u 2023. na 3,4 posto BDP-a u prošloj godini. Za ovu godinu vlada Meloni cilja deficit od 3,3 posto.
Za sada se nitko ne obazire na mogućnost da talijanski dug opet bude na meti rasprodaje u slučaju nekog novog potresa na financijskim tržištima. U Rimu se nadaju samo najboljemu.