Euforija oko narodnih obveznica, stvorena nekoliko tjedana prije objave konačnih uvjeta, trebala je pripremiti dobru podlogu za kupovni interes, prije svega, građana. Institucionalni su investitori ovdje više ‘back up‘ varijanta. Je li podloga doista od kvalitetnoga materijala vidjet će se već za koji dan. Dakle, obveznice su stigle, mali ulagači, građani, imaju vremena uložiti u njih od 22. veljače u 8 sati do 1. ožujka do 20 sati. Nakon toga će se upis za građane zatvoriti, a 3. ožujka otvorit će se za institucionalne investitore i trajat će samo taj dan.
Država izdanjem obveznice planira prikupiti milijardu eura, minimalni će ulog biti samo 500 eura, uz dospijeće obveznice 2025. godine, dakle za dvije godine. U javnome je pozivu kao datum izdanja obveznice naveden 8. ožujka, dok je očekivani datum uvrštenja obveznica na Službeno tržište Zagrebačke burze 9. ožujka 2023.
Nominalni je iznos jedne obveznice, odnosno denominacija obveznice, jedan euro. Kamata će se isplaćivati jednom godišnje, a dospijeva na godišnjicu datuma izdanja, 8. ožujka 2024. godine te na datum dospijeća obveznice, 8. ožujka 2025. godine. Otplata je glavnice obveznica jednokratna, a predviđena je na dan dospijeća obveznice. Uvjeti su, dakle, jasni. Ono što još nije jest - isplativost. Nema sumnje da građani imaju viška novca koji drže izvan banaka i da taj višak traži novu nišu. Stoga smo Liderovog analitičara, poslovnog savjetnika Nikolu Nikšića zamolili za izračun zarade na narodnim obveznicama. Uzeli smo u obzir nekoliko varijanti, počevši od minimalne.
Prinos može biti i negativan
- Najmanji je ulog 500 eura, uz rok dospijeća od dvije godine. Kamatna je stopa 3,25 posto. Zajamčena zarada nakon isteka dvije godine iznosi 32,5 eura. Na deset puta veći iznos uloga, dakle na pet tisuća eura, nakon dvije godine zarada iznosi 325 eura. Na ulog od 10 tisuća eura zarada na temelju kamate od 3,25 posto iznosi 750 eura, a za 20 tisuća eura iznosi 1.300 eura.
U slučaju da nekom ulagaču novac zatreba prije isteka roka od dvije godine, iznos od prodaje obveznica na Zagrebačkoj burzi može varirati ovisno o kretanjima na tržištu, što znači da se može dogoditi da prinos bude negativan. Riječ je o vrlo izvjesnom riziku za vrijeme trajanja roka dospijeća. Uz to, pri prodaji prije isteka za prodavatelja se pojavljuju posrednički troškovi brokera, naknade koje okvirno mogu varirati od 0,5 do 1 posto vrijednosti trgovanja.
Iako prihod od kamata po obveznicama nije predmet oporezivanja, postoje i iznimke. Tako bi porez mogli platiti oni koji obveznicu prodaju prije isteka roka dospijeća. Kapitalni dobici što će ih prodajom obveznica ostvariti fizičke osobe, porezni rezidenti, smatrat će se primicima po osnovi dohotka od kapitala od kapitalnih dobitaka i oporezivat će se porezom na dohodak od kapitala po stopi od 10 posto i eventualno prirezom porezu na dohodak koji ovisi o mjestu stanovanja. Za pretpostaviti je da se aktualni porezni zakoni i praksa u primjeni, inače podložni promjenama, neće mijenjati tijekom trajanja dospijeća, i da se tu radi o vrlo malom riziku.
Inače, svaka takva promjena može uzrokovati promjenu poreznog tretmana obveznica u odnosu na ono što je imatelj obveznica shvatio da je bio slučaj u trenutku ulaganja. Ako bi se takvi porezi uveli u Hrvatskoj, to bi za imatelje obveznica predstavljao rizik da zbog dodatnih poreznih odbitaka dobiju manje novca od očekivanog – precizira Nikšić dodajući da uzimajući u obzir sve prethodno navedeno potencijalni bi kupci trebali biti ponajprije građani koji su dobro procijenili da su spremni obveznice držati u svojem vlasništvu do isteka roka dospijeća.
Uz to kupci bi također kao jedan od rizika pri kupnji obveznica trebali respektirati i inflaciju (trenutno je gotovo trostruko viša od kamate) čiji će rast izravno utjecati na pad realnoga prinosa od ulaganja u obveznice. – No, to se može i obrnuto interpretirati, da kupnjom obveznica uz siguran povrat i prinos, u vrlo nesigurnom okruženju, građani ulaganjem u obveznice s vrlo malo rizika, ekonomski razumno i optimalno, smanjuju negativan utjecaj inflacije na stečenu ušteđevinu. Prema podacima HNB-a, na kraju 2022. ukupan iznos oročenih depozita kućanstava, uz iznimno nisku kamatnu stopu, iznosio je 69,8 milijardi kuna ili 9,3 milijarde eura – zaključuje Nikšić.
Inflacija najveća prijetnja
Inflacija je svakako najveća tekuća prijetnja kupnji i držanju obveznica do dospijeća, mnogi poručuju da im ne pada napamet uložiti u nešto s prinosom od samo 3,25 posto dok inflacija buja iznad 10 posto. No, osim što su državne obveznice uglavnom sigurne (iako ima i primjera ‘bailouta‘) prije svega treba imati na umu ciljanu publiku – to su građani koji višak novca uglavnom polažu u banke u kojima godinama dobivaju tek nešto sitno iznad nule.
- Obveznica adresira štedise u bankama, dakle neinvestitore na tržištu kapitala koji trenutno nemaju ni 0,1 posto prinosa na svoju štednju. I ne brine ih inflacija ili ih ne brine više od percepcije rizika prilikom ulaganja. Da ih brine, ne bi bili neinvestitori. Njima je ovo dobra investicijska propozicija. Osim ako država ne defaultira u idućih nekoliko godina, što nije izvjesno. Naravno da i ova investicija ima neke rizike, ali koja ih nema? A onima koji bi kupili narodnu obveznicu po inflacija + premija, pa da prinos bude recimo 15 posto godišnje… što bi rekli o državi koja bi se odlučila na takav potez? Ili da je luda ili da je očajna. A ni jedno ni drugo nije poželjno – poručio je kritičarima Danijel Delač, član Uprave InterCapital Securities.
Upravo na takav stav računa i država koja će i uz 3,25 posto (iako krajnji kupon/kamata možda bude i viši) proći znatno jeftniije nego što bi ovoga trenutka mogla na međunarodnome tržištu.