Investicije su probile plafon, troše se krediti...‘, stihovi su Johnnyja Štulića kojima je opisao nezdravu ekonomsku (i političku) situaciju u Jugoslaviji. Krediti su 80-ih postali razlog krize koja je dovela do poznatih redukcija struje i redova za benzin, kavu i deterdžent, pa u kolektivnoj memoriji na ovim prostorima svaki snažniji ciklus kreditiranja povlači pitanje slijedi li nam novi kreditni slom kakav se zadnji put u Hrvatskoj dogodio početkom prošloga desetljeća. Trenutačni podaci pokazuju da kreditiranje ne posustaje, posebice građana.
U statistici Hrvatske narodne banke (HNB) stoji da su potkraj veljače ukupni krediti iznosili 43,1 milijardu eura ili 1,6 milijardi eura više nego godinu prije. Od toga su krediti kućanstvima porasli više od deset posto, na 22,1 milijardu eura; plasmani poduzećima pak, vrijedni 14,4 milijarde eura, rasli su mnogo skromnijom stopom, od 2,6 posto. Ono što već duže vrijeme privlači pažnju analitičara jest nezaustavljiv rast gotovinskih kredita građanima. U veljači je njihov udjel u ukupnim plasmanima kućanstvima dosegnuo 37 posto, što je najviše od svibnja 2022. Na godišnjoj razini već je u studenome prošle godine rast gotovinskih nenamjenskih kredita premašio rast stambenih kredita.
Razlozi za uzbunu?
Analitičari Raiffeisen banke takvo jačanje plasmana ‘gotovinaca‘ objašnjavaju ‘odrazom vjerojatno snažnije sklonosti nabavi trajnih potrošnih dobara zbog rasta nominalnih (i realnih) plaća te, s druge strane, rastuće potrebe za financijskim pozajmicama‘. Drugim riječima, financijskom iscrpljenošću prouzročenom inflacijom. Dok gospodarstvo raste, pojačano je kreditiranje i očekivano. No prijeti li zbog toga hrvatskim bankama još jedan bauk loših kredita u slučaju izbijanja nove krize? Ima li razloga za uzbunu?
Nedavna sjednica Savjeta HNB-a pokazala je da su prve napukline već vidljive. U priopćenju sa sjednice stajalo je kako je, ‘suprotno višegodišnjem trendu pada udjela neprihodonosnih kredita (NPL), udio kredita koje karakterizira znatno povećanje kreditnog rizika, iako još nisu u statusu neispunjenja, nastavio oscilirati te je porastao na 15,6 posto‘. U objašnjenju koje smo dobili od HNB-a stoji da je riječ o kreditima kod kojih je od početnoga priznavanja znatno povećan kreditni rizik, ali još nije umanjena vrijednost.
– Ta kategorija proizlazi iz Međunarodnoga standarda financijskog izvještavanja 9 (MSFI-ja 9), a u stručnoj terminologiji naziva se Faza 2. (engl. Stage 2) – kažu iz središnje banke.
Budući da je riječ o računovodstvenoj kategoriji, kriteriji nisu strogo propisani, nego su dani načelni zahtjevi za subjekte koji pripremaju financijske izvještaje.
– Jedan od kriterija za prepoznavanje znatnoga povećanja kreditnog rizika jest kašnjenje u plaćanju dospjelih obveza dulje od trideset dana. MSFI 9 taj prag navodi kao pretpostavku da se znatno povećao kreditni rizik, no tu pretpostavku subjekt može pobiti ako na osnovi dostupnih informacija dokaže suprotno u konkretnom slučaju – tvrde u HNB-u.
Prema njihovim podacima, prosječan udio kredita u Fazi 2. kod kredita poduzećima potkraj prošle godine iznosio je 24,6 posto. Kod kredita kućanstvima taj udio bio je 15,5 posto, pri čemu je kod stambenih kredita bio 13,3 posto, a kod gotovinskih nenamjenskih 17,6 posto, ističe regulator bankovnog tržišta.
Koliko je izgledno kvarenje kreditnog portfelja u sadašnjim ekonomskim okolnostima pročitajte u tiskanom izdanju Lidera