Dugo se već (sve manje iza zavjese) propituje tko je zapravo glavni 'pobjednik' invazije na Ukrajinu, neovisno o tome tko će odnijeti vojnu pobjedu. Osim što geopolitičari otvoreno sugeriraju kako je ovdje zapravo riječ o obračunu SAD-a i Kine (dijelom i Indije), stanje s energentima, industrijskim sirovinama i hranom polako pročišćava i put međuvalutnih odnosa. Da, SAD-u se do kraja godine prognozira moguća recesija, no čak i ako doista otkliže u nju, povijest i praksa pokazuju da se iz nje ekspresno i izvlači. Pa već iz činjenice da će najveća ekonomska žrtva biti Europa (zamjena ruskoga plina, nafte, metala, žita, uz to što nije izvediva ni danas ni sutra, a jednom kada se i supstituiraju bit će nemjerljivo skuplji, što znači da će realni sektor i kućanstva imati trajno skuplje ulazne troškove) nije teško zaključiti u koju valutu ulagati.
S valutnih tržišta tako stižu signali da je bolje kladiti se na američki dolar, nikako na euro. Doduše, Hrvatska baš i nema nekog izbora, jer i uz visoku inflaciju od siječnja iduće godine vjerojatno smo u eurozoni (inflacija je trenutačno viša i bit će na razini godine viša od od administrativnih uvjeta Europske komisije, no svima je jasno da je inflacija uvezena i da je na nju teško utjecati domaćim arsenalom, pa se očekuje kako će Komisija zažmiriti na jedno oko). Pa, iako ćemo time malčice još podgrijati inflaciju, nitko nam ne brani da eventualne viškove novca (ili onaj za 'crne' dane) uložimo u dolar kako bismo sačuvali vrijednost novca. Ili zaradili.
Dolar jači od eura?
Da je dolar pametniji izbor od eura slažu se i sugovornici. Ivan Kurtović, predsjednik Uprave InterCapitala kaže kako su ključna komponenta određivanja tečaja kamatne stope. - Kako u SAD-u imamo i dalje iznimno visoku inflaciju koja se nastavila od prošle godine te ipak snažnije gospodarstvo nego što je ono eurozone, tržišna su očekivanja, barem ona trenutačna, kako će FED, američka središnja banka, značajno podizati referentne kamatne stope. Tu riječ 'značajno' treba gledati i u kontekstu apsolutnog podizanja kamatnih stopa, ali i ono važnije – relativno, naspram Europe.
Posebno se to odnosi na euro, jer s obzirom na rat u Ukrajini, i dalje se ne očekuje neko značajnije dizanje referentnih kamatnih stopa ECB-a, Europske središnje banke. Dodatno, iako to nije zasad neki core scenarij, Europa bi znatno prije i lakše mogla zaglaviti u recesiji, pa čak i stagflaciji (visoka inflacija i recesija), dok Amerika ipak ima i dalje šansu recesiju izbjeći. Podizanje kamatnih stopa u kombinaciji s ipak snažnijim gospodarskim rastom te outlookom koji je nešto pozitivniji u Americi nego u Europi trenutačno, zbrojeno daje trenutno blagu (ne preveliku) prednost dolaru u odnosu na euro. No, na tome je tržištu uistinu teško predviđati, jer se stvari rapidno mijenjanju gotovo svakodnevno – tumači Kurtović.
I Josip Kokanović, operativni direktor Centra zlata, slaže se da bi američki dolar trebao ostati na neuobičajeno jakoj razini u odnosu na ostale valute, a moguće je čak da barem na kratko postane jači od eura. - Nekoliko je razloga za jačanje dolara u odnosu na euro. Prvi je veća ovisnost Europe o ruskim energentima, što bi moglo negativno utjecati na europski gospodarski rast, a slabije gospodarstvo u pravilu dovodi i do slabije valute. Drugi je razlog status američkog dolara kao sigurnog utočišta u nesigurnim vremenima. U posljednjih nekoliko kriza američki dolar i švicarski franak jačali su u odnosu na ostale valute, a taj se trend nastavlja i u ovoj ratom izazvanoj krizi.
Treći je razlog jačanja dolara monetarna politika Federalnih rezervi. Naime, američka centralna banka već je započela ciklus podizanja kamatnih stopa, čime želi ukrotiti inflaciju, a sada se očekuje još brži tempo podizanja kamatnih stopa nego se očekivalo prije nekoliko mjeseci. S druge strane, Europska centralna banka zbog rizika recesije do koje može dovesti eventualna nestašica energenata zasad oklijeva s podizanjem kamatnih stopa i planira prvi put podignuti referentne kamatne stope tek krajem ove godine. Idući sastanak čelništva ECB-a planiran je 14. travnja te ostaje za vidjeti hoće li doći do promjena pogleda na trenutačnu situaciju. Iako bi u sadašnjim turbulentnim vremenima 'sigurne valute' poput dolara i franka trebale proći bolje od ostalih, zanimljivo je i to što će vrlo vjerojatno čak i te valute slabjeti u odnosu na zlato i ostale plemenite metale - cijena zlata će zbog inflacije i političkih nestabilnosti vjerojatno i dalje rasti, pa će oni koji u idućim godinama budu posjedovali plemenite metale proći bolje čak i od onih koji budu posjedovali bilo koju papirnu valutu – kategoričan je Kokanović.
Do ulaska u eurozonu sve je bolje od eura
Na pitanje gdje je u svemu tome 'švicarac', najčešća luka u kriznim vremenima, Kurtović dodaje kako on i dalje jest sigurna luka u trenucima povećanog rizika (posebno geopolitičkog, što je trenutno slučaj) i vrlo dobar kandidat za diverzifikaciju dio valutnoga portfelja. Ta se diverzifikacija, kaže, može postići bilo kroz ulaganja izravno u valute ili pak kroz kupnju dionica kompanija iz tih zemalja. - Kao i uvijek, ključno je da svaki klijent/investitor poznaje dobro svoj profil rizika koji rizik je spreman prihvatiti i ne upuštati se u prevelike špekulacije vođene isključivo medijskim napisima. Kod tvrtki je pak iznimno važno dobro upravljati s deviznom pozicijom te, idealno, segmente obveza valutno uskladiti sa svojim prihodima kako bi se izbjegle neželjene oscilacije kako obaveza tako i zarade – poručuje Kurtović.
Dakle, uoči ulaska u eurozonu bolje je kupovati bilo koju drugu valutu (poželjno dolar i/ili franak, još poželjnije zlato ili srebro) osim eura. Ako to nije teška, sarkastična pljuska svemira, onda doista ne znamo što jest. Osim možda činjenice da će EU još dugo vagati što je veća opasnost, inflacija ili recesija. Ako bude predugo odugovlačila s anticikličkim potezima - možda bude i oboje!