Trgovinski rat: Zašto Trump zanemaruje usluge i posljedice carina

pišu: Marin Onorato i Goran Dubček, Mathematica Capital Partners

Američki predsjednik Donald Trump započeo je carinski rat jer veliki trgovinski deficit roba smatra pokazateljem slabosti američkog gospodarstva i ne fer praksi trgovinskih partnera. Njegova politika carina nije ništa novo. Svoj prvi mandat dobio je na krilatici 'America first' i podizanju tenzija između SAD-a i ostatka svijeta uključujući i najstarije trgovinske partnere. Međutim, cijeli svijet je ostao iznenađen s agresivnim stopama carina koje je predstavio početkom travnja. Prilikom predstavljanja carina, ispostavilo se da je izračun napravljen na, u najmanju ruku, vrlo upitnim pretpostavkama, ali nešto što američka administracija (namjerno) izostavlja su usluge.

Činjenica je da je SAD neto uvoznik roba, međutim, istovremeno izvozi puno više usluga nego što uvozi. Od raznih pretplata na sadržaj i software-a do financijskih usluga. Situacija je dijametralno suprotna u odnosu na sredinu 20. stoljeća kada je SAD bio proizvođačka velesila te je izvozio više roba nego što je uvozio, uz istovremeni trgovinski deficit kod usluga. Kako je globalizacija ubrzavala, proizvodnja (roba) se selila u zemlje sa jeftinijom radnom snagom, dok je istovremeno jačao uslužni sektor te možemo reći da su velike američke banke i tehnološke kompanije ipak najveći pobjednici globalizacije. Sličan omjer dobara i usluga je u većini razvijenih zemalja kao što su UK, Francuska ili Njemačka. 

Pogledamo li suficit/deficit kao udio u američkom BDP-u, vidimo da se posljednjih godina ne događa ništa spektakularno i da posljednjih trideset godina velikih promjena zapravo nema. Deficit na robama iznosi oko četiri posto BDP-a, a suficit na uslugama je oko jedan posto BDP-a. Dapače, ako gledamo i robe i usluge, SAD sa mnogim državama ima suficit, pa cijela teza za uvođenje carina trgovinskim partnerima pomalo gubi smisao.

 

 

Ono što je zanimljivo, je da je sa samim dolaskom Trumpa na vlast i najavom carina, kratkoročno dodatno povećao deficit kod roba jer su američke kompanije požurile povećati zalihe prije nego carine stupe na snagu. Snažan porast uvoza odrazio se i na američki BDP koji je u prvom kvartalu ostvario prvi negativni podatak od 2022. godine.

 

 

 

Iako se na razini EU spominjala mogućnost uvođenja carina na američke usluge, zajednica je svjesna negativnih posljedica. Osim što bi to vjerojatno značilo ponovnu eskalaciju trgovinskog rata, carine na usluge koje bi uvela EU bi u tom slučaju koristile isključivo u svrhu pregovaranja. Za niz usluga, gotovo pa da ne postoji alternativa unutar EU, od filmske industrije i streaming platformi do kartičara. Time carine ne bi služile za zaštitu domaćih kompanija, već bi samo povećale cijenu za potrošače.

 

Uostalom, nije značajno drugačija situacija ni u SAD-u sa nizom roba. Efekte već vidimo i u najsvježijim ekonomskim podacima: realni pad BDP-a, viša inflacija i viši BDP deflator. Iako su to tek podaci jednog kvartala i pad BDP-a je primarno posljedica snažnog uvoza zbog gomilanja zaliha kompanija prije uvođenja carina, ukoliko neizvjesnost i trgovinski rat potraju, mogli bi vidjeti  ozbiljno usporavanje kapitalnih investicija, što dovodi do moguće stagflacije. 

 

Početkom travnja, američki ministar financija rekao je kako je za kvalitetan trgovinski ugovor između Kine i SAD-a potrebno dvije do tri godine. Uz to, Trump želi pregovarati s apsolutno svakom državom s kojom trguje što dodatno komplicira situaciju. Ovu nedjelju mediji su objavili kako japanski čelnici neće prihvatiti 'deal' koji im nudi Trump što je ustvari i za očekivati jer velike i jaki gospodarske države neće samo tako prihvatiti bilo kakav sporazum što će dovesti do mukotrpnih pregovora i neizvjesnosti koja neće biti pozitivna za globalnu ekonomiju.

 

Naprotiv, vjerojatno ćemo svjedočiti dugotrajnom periodu stagflacije, najstrašnijeg pojma za američkog guvernera centralne banke. Posljednji put kada smo svjedočili dužem periodu ekonomske stagnacije te povišene inflacije uzrok je bila nafta, a posljedica izgubljeno desetljeće na tržištu kapitala te vrlo visoke kamatne stope. Danas će vjerojatno uzrok biti administracija te dug period ekstremno ekspanzivnih monetarnih i fiskalnih politika. Malo je scenarija u kojima se stagflacija ostvaruje, međutim ona je uvijek pogubna za gospodarstvo, građane i državu što će vrlo vjerojatno biti slučaj i ovaj put.