Žiroračuni nisu česti u drugim državama, no u Hrvatskoj su i dalje najkorišteniji bankovni račun unatoč poreznom izjednačenju
S početkom 2023. godine na snagu su stupile izmjene propisa o porezu na dohodak te su isplate fizičkim osobama na tekući račun izjednačene s isplatama na žiroračun što znači da se svi primici, koji su se ranije morali isplaćivati isključivo na žiroračun (primici od ugovora o djelu, autorskih ugovora, najma imovine i slično), od 1 siječnja 2023. mogu isplaćivati i na tekući i na žiroračun.
Cilj ovih izmjena je, prema izvanrednoj profesorici na Katedri za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Dajani Barbić, smanjenje administrativnih opterećenja za porezne obveznike, osobito za one koji ostvaruju dohodak iz više izvora.
– Time se pojednostavio postupak isplate i smanjili dodatni troškovi, što je bio još jedan u nizu koraka prema modernizaciji i učinkovitijem poreznom sustavu. Bilo je za očekivati da će se broj otvorenih žiroračuna u narednim godinama znatno smanjiti. Međutim i dvije godine nakon izmjene zakona, velik broj građana i dalje ostaju pri svojim žiroračunima – izjavila je za Lider Barbić.
I uistinu, prema podacima koje nam je dostavila Hrvatska narodna banka, na dan 1. siječanj 2023. godine bilo je otvoreno ukupno 1.284.338 žiroračuna dok je skoro dvije godine kasnije, na dan 30. studenog 2024. godine bilo otvoreno ukupno 1.207.666 žiroračuna. Dakle, unatoč poreznom izjednačenju Hrvati se i dalje ne odriču svojih žiroračuna, iako je očito smanjenje njihovog broja.
Također, u Erste banci je, recimo, trenutno otvoreno nešto više od 211 tisuća žiroračuna, dok ih je 1. siječnja 2023. bilo otvoreno oko 292 tisuće. Tijekom 2023. godine otvoreno je ukupno sedam tisuće novih žiroračuna, a tijekom 2024. oko 6.700. Iz Erste banke su nam priopćili i da njihova naknada za vođenje žiroračuna trenutačno iznosi dva eura.
Ipak, žiroračuni nisu česti u drugim državama, no u Hrvatskoj su i dalje najkorišteniji bankovni račun unatoč poreznom izjednačenju.
– Po mom mišljenju najznačajniji razlog je manjak informiranosti i neadekvatna razina financijske pismenosti građana. Vjerujem da velik broj građana nije u potpunosti (ili uopće) svjestan da je došlo do izmjene poreznog zakona, prednosti koje tekući račun nudi u odnosu na žiro račun, ni mogućih ušteda. Naime, razina porezne pismenosti u Hrvatskoj je relativno niska i manji broj građana aktivno prati izmjene poreznih zakona. U tom kontekstu, dio odgovornosti je i na strani banaka, koje bi mogle jasnije i izravnije komunicirati prema klijentima i preciznije ih informirati o novim mogućnostima – kaže nam profesorica s Ekonomskog fakulteta.
Vječna prokrastinacija
Nadalje, dodaje, važno je reći da promjene u financijskim navikama građana nisu brze, čak ni kada su potaknute zakonskim izmjenama s obzirom da su mnogi građani robovi navika, ne vole mijenjati postojeće financijske aranžmane, posebno ako su navikli na određene obrasce korištenja koji im odgovaraju.
– Žiroračuni u Hrvatskoj dugo su bili standard za određene transakcije poput isplate honorara, stipendija i studentskih prihoda, što je stvorilo osjećaj pouzdanosti i sigurnosti kod korisnika koji i nakon izmjena zakona ne žele mijenjati ono za što znaju da provjereno funkcionira. Stoga vjerujem da mnogi nastavljaju koristiti postojeće opcije sve dok ne postoji značajna potreba ili poticaj za promjenom – govori Barbić.
Još jedan mogući razlog, prema Barbić, je i gubitak vremena te troškovi zatvaranja ili održavanja računa jer iako proces zatvaranja računa ne mora nužno biti kompliciran, vremenski je, baš kao i administrativno, zahtjevan pa građani zato odgađaju odlazak u banku i zatvaranje računa.
– Osim toga, neke banke i dalje nude povoljne uvjete za održavanje žiroračuna, pa mnogi nisu motivirani zatvoriti (ili promijeniti) postojeći račun ako im njegovo održavanje ne stvara znatan financijski teret – tvrdi Barbić dodajući da vrijedi spomenuti i specifične potrebe samih građana. Naime, žiroračuni se često koriste za bolju kontrolu potrošnje ili za štednju pa neki građani koriste žiroračun za odvajanje honorara ili drugih vrsta prihoda od tekućih primanja te taj novac koriste u drugačije svrhe (npr. štednja za godišnji odmor). Takvo odvajanje sredstava povezano je s mentalnim računovodstvom i može imati bolji psihološki učinak na potrošnju i kontrolu novca, čak i ako tekući račun može ispuniti istu funkciju.
– Na kraju spomenula bih i problem prokrastinacije, odnosno sklonosti odgađanju obveza, za koji vjerujem da je učestali problem velikog broja građana i usko povezan s prethodno navedenim razlozima. Prokrastinacija proizlazi iz ljudske tendencije da izbjegavamo zadatke koji nam se čine neugodnima, nepotrebnima ili zahtijevaju izlazak iz svakodnevne rutine. Mnogi građani možda zatvaranje žiroračuna smatraju niskim prioritetom, posebno ako nemaju osjećaj neposredne koristi ili hitnosti. Spomenuti administrativni proces, iako često jednostavan, može djelovati kao prepreka zbog percepcije da iziskuje naše vrijeme i trud. Odgoda također može proizaći i iz nesigurnosti ili nedostatka informacija (niske razine financijske pismenosti) – zaključuje Barbić.