Financije
StoryEditor

Žigman: Trebalo bi razmisliti o automatskom uključivanju građana u treći mirovinski stup

10. Listopad 2024.
Ante Žigman, predsjednik Upravnog vijeća Hanfefoto Luigi Opatija

Vlada će ići u još jedan krug izmjena zakona o kapitaliziranoj mirovinskoj štednji, najavio je ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić na konferenciji ‘Budućnost mirovina: Put prema većim primanjima u starosti‘ u organizaciji Hrvatske agencije za nadzor financijski usluga (Hanfa). Piletić je u svom uvodnom obraćanju pobrojao sve što je Vlada u zadnjih osam godina učinila za povećanje mirovina, pa je tako prosječna mirovina veća za 74 posto, a najniža za 89 posto.

Izmjena zakonske regulative koja se tiče kapitalizirane mirovinske štednje rezultirala je time da danas oko 20 tisuća umirovljenika koristi kombiniranu imovinu iz 1. i 2. stupa, a prošle godine bilo ih je 11 tisuća. Piletić je najavio kako uskoro kreće izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju, a nakon toga i još jedna reforma regulative o kapitaliziranoj štednji.

Ublažavanje miovinskog jaza

U sklopu tih izmjena trebalo bi razmisliti i o dodatnom poticanju štednje u 3. stupu dobrovoljne mirovinske štednje, kazao je predsjednik Upravnog vijeća Hanfe Ante Žigman. – Možda bi trebalo razmisliti o automatskom uključivanju građana u 3. stup – kazao je Žigman. Ovo bi moglo biti jedno od rješenja u ublažavanju mirovinskog jaza, odnosno razlike u uplaćenim mirovinskim doprinosima i potrebnih sredstava za isplatu mirovina. Uz nepovoljna demografska kretanja, mirovinski jaz jedan je od ključnih izazova s kojim se suočava Europska unija na razini mirovinskih sustava. Kako je pojasnio Žigman, jaz je potaknut dužim životnim vijekom i smanjenjem radne snage.

Tako će se očekivani životni vijek u trenutku umirovljenja povećati i za muškarce i za žene, za oko jednu godinu po desetljeću: očekivanja su da će do 2070. muškarci u dobi od 65 godina živjeti u prosjeku 23,5 godina, a žene 26,8 godina. Što se tiče radne snage, do 2070. u EU će biti 40 milijuna manje radno aktivnog stanovništva. Jedna od mogućnosti rasterećenja je produženje radnog vijeka, naglasio je Žigman. Naime, ako bi se udio zaposlenosti starijih osoba povećao za 10 postotnih bodova, to bi omogućilo da izdaci za mirovinski sustav na razini EU-a ostanu na istoj razini, dok bi se u Hrvatskoj dodatno smanjili.

Jedan od glavnih govornika konferencije, predsjednica Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) Petra Hielkema osvrnula se na pitanje mirovinskog jaza te rizika od siromaštva u starijoj dobi. Danas se svaki peti stariji stanovnik EU, ili njih više od 18,5 milijuna, suočava s rizikom od siromaštva ili socijalne isključenosti. Zbog ranijih nejednakosti mirovine žena su gotovo 30 posto niže od onih muškaraca, što ih stavlja u još veći rizik od siromaštva.

Kako do boljih mirovina?

Dodatni učinci se mogu postići povećanjem financijske pismenosti od što ranije dobi, zatim veća participacija poslodavaca u kreiranju dobrovoljnih mirovinskih programa, te osiguravanje programa cjeloživotnog učenja starijim radnicima daju nove vještine koje im omogućuju da se prilagode promjenjivim zahtjevima posla i tehnološkom napretku. Sve to zajedno treba pomoći u smanjivanju mirovinskog jaza što je ključno za dugoročnu financijsku stabilnost javnih financija.

Sadašnji trostupni mirovinski sustav u Hrvatskoj postoji već 22 godine, no održivi mirovinski sustav je priča koja mora trajati nekoliko desetljeća. Petra Hielkema pri tome je navela primjer Nizozemske koja je svoj mirovinski sustav kreirala još u 50-im godinama prošlog stoljeća. – Imovina je u početku bila skromna jer BDP nije bio velik, ali to je bio smjer dugoročnog razmišljanja gdje mirovinski sustav treba ići – naglasila je Hielkema.

image

Ante Žigman, Petra Hielkema, Marin Piletić i Pablo Antolin

foto Luigi Opatija

Drugi ključni govornik, voditelj Odjela za osiguranje i mirovinsko osiguranje u Upravi za financijske poslove i poduzetništvo Organizacije za ekonomsku suradnju i razvitak (OECD) Pablo Antolin tijekom prezentacije se usredotočio na to kako dosegnuti bolje mirovine u konačnici. Pritom su osvrnuo na nekoliko važnih preduvjeta poput diverzifikacije sustava s više mirovinskih stupova, uz snažan regulatorni okvir koji promovira najbolji interes članova.

Antolin je istaknuo kako u ovom stoljeću raste značaj kapitalizirane štednje. Tako u 14 država koje su članice OECD-a imovina mirovinskih fondova prelazi 50 posto BDP-a dok je 2000. to bio slučaj kod 11 država. K tome, u devet država imovina mirovinskih fondova prelazi vrijednost gospodarstva, nasuprot samo tri države početkom stoljeća. Pablo Antolin je istaknuo i poticaje koji promiču što veće sudjelovanje i štednju od strane članova mirovinskih fondova te poticanje konkurencije među ponuditeljima. Veliki naglasak je stavljen i na odgovarajuće, dugoročno održive strategije ulaganja te kvalitetnu komunikaciju prema javnosti i članovima. Što se tiče strategija ulaganja, Antolin je istaknuo kako dionička ulaganja rezultiraju boljom izvedbom mirovinskih fondova, pa bi regulatori trebali izbjegavati regulativu koja dovodi do suviše konzervativne investicijske politike.

Makroekonomska kritika

U prvom dijelu konferencije održan je i panel-rasprava pod nazivom ‘Kako zatvoriti generacijski jaz između stvarnosti i očekivanja‘. Na pitanje moderatorice Ljubice Gatarić kakvi su dosadašnji učinci prošlogodišnjih izmjena regulative za mirovinske fondove, Melita Čičak, ravnateljica Uprave za mirovinski sustav u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike kazala je kako se danas 38 posto građana odlučuje za mirovinu iz 1. i 2. stupa, nasuprot ranijih 23 posto. – Skorašnjim izmjenama zakona o mirovinskom osiguranja povećat će se adekvatnost mirovina iz 1. stupa, a nakon dvije godine završila je s radom radna skupina za analizu mirovinskog sustava – istaknula je Čičak.

image

Panel rasprava pod nazivom ‘Kako zatvoriti generacijski jaz između stvarnosti i očekivanja‘ 

foto Luigi Opatija

Zoran Anušić, predstavnik Svjetske banke jedan je od arhitekata mirovinske reforme prije četvrt stoljeća. Na pitanje bi li danas nešto mijenjao u konceptu, Anušić je istaknuo da sve preporuke OECD-a koje je Pablo Antolin naveo u svojoj prezentaciji Hrvatska već ima. Jedina je razlika što se Hrvatska odlučila za supstitucijski sustav koji OECD ne preporučuje. – Za takav sustav smo se odlučili kako bi smanjili trošak mirovina budućih generacija, naše djece i unuka. Drugi je motiv bio da se 1. stup uskladi s uplaćenim doprinosima jer je bio krcat pravima koja nisu bila pokrivena doprinosima – kazao je Anušić. No, očekivana posljedica takvog modela bio je pad iznosa mirovina u početnim godinama, a Anušić smatra da se vlast tada uspaničila i uvela čuveni dodatak od četiri do 27 posto.

S Anušićem se nije složio Željko Garača, profesor sa splitskog Ekonomskog fakulteta, u javnosti poznat kao dugogodišnji kritičar modela sadašnjeg mirovinskog sustava. On je uvodno podsjetio na navod iz prezentacije Pabla Antolina kako se izgradnja mirovinskog sustava ne smije temeljiti na selidbi novca iz javnog u privatni mirovinski sustav. – Moja kritika je makroekonomska. Dokazao sam da je mirovinska reforma štetna za građane i gospodarstvo, a uzrok je u tranzicijskom trošku koji je postao trajan – kazao je Garača dodavši kako se šteta mjeri u stotinama milijardi eura. Garača je istaknuo kako nije protivnik mirovinskih fondova, već činjenice da je država morala povećati javni dug zbog ovakve mirovinske reforme.

Dio rješenja, a ne problema

Za Petra Vlaića, predsjednika Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO), mirovinski fondovi su dio rješenja, a ne problema. – Prinosi su dugoročno gledano dobri. Drugi stup treba promatrati u kombinaciji s isplatnom fazom, ali i 3. stupom. Ni bi trebalo građane automatski uključivati u 3. stup, već povećati poticaje. Sve države sa snažnom dobrovoljnom mirovinskom štednjom imaju velike poticaje – ocijenio je Vlaić.

Kad je riječ o izdvajanjima za 1. i 2. stup, zdrava pamet kaže kako je teško sustav nazvati solidarnim ako pet posto bruto plaće izdvajamo za sebe, a 15 posto za mirovine sadašnjih umirovljenika, kazao je Andrej Grubišić, predsjednik Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova. – Sustav je nepravedan jer radno sposobnom stanovništvu ne dopušta da uštedi dovoljno za mirovinu – smatra Grubišić. Po njegovu sudu, četiri su moguća rješenja. To su povećanje broja zaposlenih, zatim povećanje produktivnosti, pa povećanje porezne presije, ali i svojevrsna ‘sveta krava‘ o kojoj se ne raspravlja. – To je državna potrošnja. Država godišnje troši 40 milijardi eura. Skrešite državnu potrošnju za 10 posto, a 80 posto ušteđenoga dajte umirovljenicima – poručio je Grubišić.

Kad bi se sadašnja mirovinska reforma ukinula, buduće generacije morale bi izdvajati polovicu plaće za mirovine, a to nitko ne bi trebao željeti, kazao je Marko Remenar, predsjednik Uprave Adrisa. – Dosadašnji prinos mirovinskih fondova je jako dobar. Ljudi zanemaruju da razlika u prinosu od samo jedan posto može biti jako velika – zaključio je Remenar.

24. studeni 2024 01:13