Kako je kava osvojila svijet – i zašto je danas više od napitka?

Legenda kaže da je etiopski pastir u 9. stoljeću primijetio kako se njegove koze čudno ponašaju nakon što bi brstile crvene bobice s jedne neobične biljke. Umjesto da mirno preživaju travu, koze su počele skakutati i doslovno – plesati. Odlučio je isprobati bobice te ubrzo shvatio da i on sam osjeća navalu energije. Vijest se proširila, a bobice su ubrzo počeli koristiti i lokalni redovnici kako bi ostali budni tijekom noćnih molitvi. I tako je, zahvaljujući hiperaktivnim kozama, kava postala neizbježan dio naše svakodnevice.

Tradicija ispijanja kave započela u gradu na dva kontinenta

Ubrzo je kava iz Etiopije stigla u Jemen, a potom i u Istanbul – tamo su Osmanlije započele tradiciju ispijanja kave uz razgovor, igru i glazbu, a mjesta tih susreta danas zovemo kavanama. Ni zapad Europe nije zaostajao za trendom, pa je tako Venecija prvu kavanu otvorila 1645., a njezin primjer slijedila je i Engleska u 17. stoljeću s popularnim Penny Universities. Po cijeni od jednog penija kupci su imali pristup kavi, novinama i razgovorima u dobrom društvu, a ova mjesta okupljala su pripadnike različitih društvenih klasa i ekonomskih pozadina. Kava nije imala samo društveno, već i političko značenje, a pokazalo se to na primjeru Beča gdje su kavane pretvorene u politička, kulturna i društvena žarišta tog vremena.

Dubrovčani prvi koji su kušali kavu u Hrvatskoj

Naši prostori nisu bili izuzetak. Prvi kontakt s kavom imao je Dubrovnik još u 16. stoljeću, ali tek se u Zagrebu 1748. otvara prva kavana po uzoru na velike europske gradove. Trgovac Leopold Duhn nazvao ju je „Kod Duna“, a pretpostavlja se da je bila smještena nedaleko današnjeg Trga bana Jelačića. Osim kave, gosti su mogli naručiti i čaj te čokoladu – luksuz za to vrijeme. Među kultnim zagrebačkim kavanama izdvajaju se „Corso“ te „Kazališna kavana – Kavkaz“, gdje su glumci i redatelji razmjenjivali ideje. Još jedna kultna lokacija, „Palainovka“, otvorena je 1845., a simbol je zagrebačke tradicije koja traje i danas.

Ritual koji traje dan-danas

Zato i pitanje "Hoćemo li na kavu?" nije samo poziv na ispijanje omiljenog toplog napitka, već sinonim za druženje, razgovor i dijeljenje lijepih trenutka. Iako se životni tempo ubrzao, kava je i dalje kulturni ritual kojeg se ne odričemo, a nekoliko povijesnih lokacija poput „Kavkaza“ u Zagrebu još uvijek čuvaju duh onih dugačkih razgovora, razmjene ideja i stvaranja kulture.

Možemo li zauvijek računati na ovaj ritual?

Iako nam se čini da će kave i kafića biti uvijek, stručnjaci upozoravaju da klimatske promjene ozbiljno prijete uzgoju kave. Suše, bolesti i gubitak plodnog tla već sada pogađaju milijune farmera diljem svijeta. Kako bi osigurali da kava ostane dio naše svakodnevice i u budućnosti, Nestlé je predstavio NESCAFÉ Plan 2030, a neki od ciljeva su da do kraja 2025. godine 100 posto kave bude nabavljeno iz odgovornih i održivih izvora (u 2024. godini je na taj način nabavljeno 93 posto kave). Lani je 32 posto kave za Nescafé nabavljeno od poljoprivrednika koji primjenjuju regenerativne poljoprivredne prakse. Ovime je premašen cilj da do kraja ove godine 20 posto kave bude nabavljeno od uzgajivača koji primjenjuju metode regenerativne poljoprivrede koja ima višestruke koristi i za poljoprivrednike i za okoliš. Obnova i pomlađivanje farmi kave ključno je za održavanje produktivnosti, a lani je u sklopu Nescafé Plana distribuirano 21 milijun sadnica kave kako bi se podržali poboljšani prinosi i prilagodba klimatskim promjenama. Tako Nestlé, osim što čuva naš omiljeni ritual i njegovu povijest, brine da i buduće generacije mogu u njemu uživati.