Ne razumijem gdje su točno svi ti ekonomisti i hobi-stručnjaci mislili smanjiti agregatnu potražnju. Masovnim otkazivanjem putovanja na Maldive? Kolektivnim odustajanjem od injekcija botoksa? Udruženim prekidom članarine u teretani? Stvarno, gdje se, recite mi, ta podivljala agregatna potražnja treba vidljivo i osjetno smanjiti ako ne u trgovini i birtiji?
Mjesecima ekonomski stručnjaci, pa, evo, i u ovotjednom broju Lidera HGK-ov glavni ekonomist Goran Šaravanja, kontinuirano visoku potražnju ističu kao jedan od ključnih uzroka tvrdoglavo visoke stope inflacije u Hrvatskoj. Ukratko, uporno visoka potražnja, inače izravna posljedica naglog rasta plaća i s time povezanog optimizma potrošača, opravdava visoke cijene proizvoda i usluga. Ili, jednostavnije, dok god potrošač plaća neku cijenu, ona je opravdana, neovisno o tome je li objektivno možda previsoka, odnosno napuhana. Svatko tko nešto prodaje, idu osnove makroekonomije, pokušat će za to dobiti najbolju, odnosno najvišu moguću cijenu na tržištu. Ako potražnje ima, cijena je opravdana; ako potražnje nema, cijena pada jer je tržište nije ‘blagoslovilo‘. To je ekonomija, budalo. I, zaista, tu se nema što prigovoriti, riječ je o poznavanju makroekonomije za čvrstu dvojku na fakultetu. Moj je problem, doduše, sljedeći: kako se onda isti ti ljudi koji su jučer tumačili da agregatna potražnja mora pasti kako bi rast cijena, riječju inflacija, usporio danas hvataju za glavu zbog bojkota trgovaca?
Ono što je doktor savjetovao
Široki bojkot, naime, upravo je to – organizirano i masovno smanjenje potražnje. Upravo ono ‘što je doktor savjetovao‘. Ili nije? Bilo to smanjenje potražnje rezultat dogovora ili individualnog djelovanja, za inflaciju je zapravo potpuno nevažno; važan je ishod, a to je smanjena potražnja. Usput budi rečeno, bojkot je također, što se prikladno zaboravlja, legitimno tržišno ponašanje. Znate, kao što je, a što smo maločas utvrdili, legitimno pokušati izvući najvišu moguću cijenu za svoj proizvod ili uslugu. U tom smislu, ne razumijem gdje su točno svi ti ekonomisti i hobi-stručnjaci mislili smanjiti agregatnu potražnju. Masovnim otkazivanjem putovanja na Maldive? Kolektivnim odustajanjem od injekcija botoksa? Udruženim prekidom članarine u teretani? Stvarno, gdje se, recite mi, ta podivljala agregatna potražnja treba vidljivo i osjetno smanjiti ako ne u trgovini i birtiji?
Možemo to i drukčije postaviti. Ako je nepravedno bojkot koncentrirati na trgovce, koga da potrošači bojkotiraju? Dobavljače? Kako točno da to izvedemo? Državu? Pa državu smo već bojkotirali na najefikasniji mogući način, odlaskom stotina tisuća ljudi u druge zemlje. Možemo se vrlo lako složiti da nijedna inflacija nije počela u trgovini i da, slijedom toga, trgovci nisu krivi za nju, ali to još ne rješava problem s početka teksta – gdje se smanjuje eksplozivna potrošnja koja je već dulje pogonsko gorivo tvrdoglavo visokog rasta cijena u Hrvatskoj? Prema Eurostatu, i u siječnju smo neslavni rekorder eurozone sa sada već zapanjujućih pet posto inflacije, uspoređeno s prosječnom inflacijom na razini eurozone od 2,5 posto. Imamo točno sto posto veću inflaciju od prosječne, ali nemojte na trgovce, jer nisu oni krivi. O. K., nema problema, na koga onda? Gdje da drastično srežemo potrošnju? Taj odgovor u nebrojenim mudrovanjima o inflaciji i bojkotu još nisam čuo. A nekako mislim i da neću.