Miodrag Šajatović: Zašto Hrvatska nema ciljani rast BDP-a

Europska komisija objavila je proljetne gospodarske prognoze. Ekipa iz Bruxellesa prognozira da će BDP u Hrvatskoj ove godine, nakon rasta od 3,9 posto lani, porasti za 3,2 posto. Predviđa se i rast cijele Europske unije od 1,1 posto, gotovo jednako kao 2024. Netko neupućen pitao bi koliko su te prognoze u skladu s ciljevima rasta BDP-a. Upućeni bi odgovorili: 'Pa kako ne znate da se u Zagrebu i Bruxellesu ne postavljaju ciljevi rasta BDP-a? Tko je lud da se tako obvezuje?'

Objava proljetnih prognoza zapravo je dokaz izgubljenosti i slabosti Europske komisije i većine njezinih članica. Prognoze bi imale smisla i koristi kad bi prije toga postojala ciljana stopa rasta bruto domaćega proizvoda (BDP) Europske unije. I ako se planirani rast ne uspijeva ostvarivati, onda prognoze tjeraju kreatore ekonomskih politika na brzo djelovanje. Ako se mogu ciljati maksimalna stopa inflacije i stopa proračunskog deficita, zašto ne i ciljana stopa rasta BDP-a?

Logika 'Alana Forda'

Europska komisija morala bi imati instrumente za određivanje i kontrolu dogovorenog rasta. Do toga je, istina, dug put. Ali do tada bi Bruxelles mogao nametnuti državama članicama, kad već nameće sve do neodvojivih čepova, da u tekuću godinu izađu s ciljanom stopom rasta. Pa se pojedinačni rast ponderira i umjetna inteligencija u tri sekunde izbaci zbirnu stopu rasta za npr. 2025. Pa onda svaki premijer, uključujući našeg Plenkovića, kada dođe u Bruxelles, objašnjava zašto njegova zemlja ne ispunjava svoj dio obećanog rasta. I odmah najavi mjere koje će provoditi.

Ali onda nastupe neoliberalni ekonomisti: nije na državama da planiraju rast, one samo trebaju stvarati uvjete da biznis lakše radi. Pa će se na kraju vidjeti kakav će biti BDP. Nije čudno što većina europskih političara na vlasti, uključujući hrvatske, obožava takav pristup. Kako bi rekla ekipa iz 'Alana Forda': 'Ništa ne obećavamo i to izvršavamo.' Ugodna je to pozicija. Ne postaviti cilj rasta, nego samo prognozirati. Cilj obvezuje, prognoza ne.

Idilu kvari 'ružna' navika političkih vođa nekih važnih zemalja izvan EU-a koji se ne boje odrediti ciljanu stopu rasta. Primjer? Pa evo, Kina. Za 2025. bio je određen cilj rasta BDP-a od pet posto. Trumpove carine zaprijetile su da toliki rast neće biti ostvaren. Reakcija? Hitne mjere za jačanje potrošnje unutar Kine i ubrzano ugovaranje poslova na drugim, prije svega azijskim, tržištima. Stopa rasta je svetinja.

Sad će opet odgovor da je Kina komunistička zemlja. U redu. Ali Indija s Modijem na čelu baš i nije komunistička. Postoji demokracija. Pa opet, ima plan da 2025. rast bude od 6,3 do 6,5 posto. I prema tome se ravnaju sve ekonomske politike. Ni to nije dobar primjer – jer je to Azija? Hajdemo onda bliže. Rusija ima cilj od 2,5 posto rasta BDP-a. Rusija nije Zapad? Okej. Hajdemo onda do SAD-a. Trump je postavio cilj održivog rasta od tri posto. I za to ostvarenje leti svijetom kao zadnji trgovački putnik. Ni Amerika s 'ludim Trumpom' nije nam primjer koji bi trebalo kopirati? A što kažete da za primjer uzmemo zemlju koja je izašla ispod ruske šape, prošla tranziciju i posljednjih trideset godina nije bila u recesiji? Može li nam ona biti uzor? O Poljskoj je riječ! Nekima će biti teško povjerovati, ali i poljsko vodstvo upalo je u zamku državnog planiranja. Cilj za 2025. jasno je postavljen na stopu rasta između 3,2 i 3,6 posto.

Poljski primjer

To se namjerava poduprijeti sa šest stupova: investiranjem u znanost, transformacijom energetike, suvremenim tehnologijama, razvojem luka i željeznica te potporom i suradnjom s poslovnom zajednicom. Sad će neki reći, pa to su opća mjesta. O tome govore i naši političari na vlasti. Ali Poljaci su te stupove malo konkretizirali. Vlada si je postavila cilj da sama ili u suradnji s biznisom u 2025. realizira investicije od najmanje 150 milijardi eura. Financira se Nacionalni znanstveni centar. Počinje gradnja prve nuklearke i traži se lokacija za još jednu. Osigurani su deseci milijuna početnoga kapitala za gradnju najbržeg AI superkompjutora i za prvu AI tvornicu. Ulaganja u luke moraju do 2030. utrostručiti teretne kapacitete. I kad je o brojčanim ciljevima riječ, mjerljiv je cilj da u pet godina Poljska mora ući u deset najsretnijih nacija na svijetu.

Dok ostali europski političari, uključujući hrvatske, ne izađu iz zone komfora i ne vežu mandate uz brojčano obećani rast BDP-a, neminovni su porazi u globalnim nadmetanjima. Živjeti uza smokvin list proljetnih prognoza najbolji je dokaz neambicioznosti Staroga kontinenta.