Čitam na Facebooku Udruge Glas poduzetnika post ‘anonimnog sudionika‘ (kako je napisano) u kojemu moli za savjet zbog moguće prijevare njegovih roditelja. Riječ je o onoj potencijalnoj praksi zvanoj ‘APP‘, odnosno, ‘ako prođe – prođe‘, koje je uvijek bilo i uvijek će je biti. Naravno da mu nitko ne može puno pomoći, osim samo dobronamjernim savjetom, pa ću se i ja pridružiti takvim savjetodavcima.
Anonimac (tako ćemo ga zvati) nije podijelio nikakvu papirologiju, zato mu nitko i ne može dati pravovaljan savjet, no ipak je naveo o kojim je tvrtkama akterima riječ. Njihove nazive nećemo navoditi upravo zato što nemamo uvid u dokumentaciju. Kako piše naš Anonimac, njegovi su roditelji imali obrt koji su uredno zatvorili prije pet ili šest godina. Dok su ga imali, kupili su automobil na leasing i on je otplaćen još prije zatvaranja obrta. Prije nekoliko dana roditelje je, a i našega zabrinutog Anonimca, uznemirilo pismo koje je nedavno stiglo na njihovu adresu u kojem je stajalo da obrt (koji je zatvoren) duguje 320 eura glavnice i čak 1100 eura kamata za taj automobil.
Moli za pomoć
Naime, tvrtka od koje je automobil kupljen na leasing u međuvremenu je otišla u stečaj i likvidirana je, a potraživanja je prodala drugoj tvrtki. Navodno likvidirana tvrtka nije zatvorila potraživanje od Anonimčevih roditelja pa je preuzimatelj potraživanja i njima poslao pismo sa zahtjevom da se dug plati. Također je u pismu navedeno da su uz potraživanja tvrtki preuzimateljici ustupljeni i određeni instrumenti osiguranja kojima se osigurava potpuno i pravodobno ispunjenje tih prava i tražbina. Uz to još piše da ta cesija kupce automobila ne stavlja niti ih ‘može staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na položaj u kojem bi bili da nije došlo do cesije‘, pri čemu pošiljatelj pisma apelira da se u slučaju bilo kakvih pitanja obrate tvrtki koja je preuzela potraživanja.
Anonimac moli za pomoć jer su ‘roditelji uznemireni sto na sat‘ i pita kako postupiti. On misli da je riječ o curenju podataka jer je naveden ispravan broj leasing-ugovora, ali sve je drugo u tom pismu ‘ako prođe – prođe‘.
Jedan od onih koji su se uključili u raspravu smatra da, ako zaista postoji dug, ne bi čekali da prođe toliko vremena, nego bi odmah krenuli u naplatu. Budući da je prošlo pet godina, a nitko se nije javio, čak i da je dug postojao, ide u zastaru. Drugi se nadovezuje savjetujući da se samo pozovu na zastaru ako su prošle tri godine. Imao je, piše, sličan slučaj s leasing-kućom (naziv poznat redakciji). Naime, iako su vraćeni svi dokumenti osiguranja te je izdana potvrda da je automobil isplaćen, nakon pet godina dobio je pismo u kojem je stajalo da potražuje tristo eura za neplaćeni leasing. Naglašava da je također cesijom potraživanje preneseno na neku agenciju, ali sve je jednostavno riješio dopisom tvrtki koja je potraživala novac u kojem je napisao da je, ako dug i postoji, on u zastari.
Neka tuži ako smije
To su dobri argumenti, međutim, i ja bih kao i neki od sudionika u raspravi svakako savjetovao da se provjeri kompletna dokumentacija jer nikad ne znate jeste li nešto omaškom propustili platiti. To se meni dogodilo prije nekoliko mjeseci. Bio sam uvjeren da sam platio leasing dok god mi nije stigla opomena, kad sam shvatio da to nisam učinio. Dokumentaciju Anonimčevi roditelji mogu zatražiti od banke/institucije koja je izdala i zatvorila leasing, kako navodi jedan sudionik rasprave i dodaje da, ako je one nemaju, neka se obrate Fini. Nužno je provjeriti vjerodostojnost dokumentacije pa, ako je riječ o navlakuši, kako tvrdi Anonimac, onda se nema čega bojati. Neka tvrtka koja je preuzela potraživanja tuži njegove roditelje i sve će se brzo srušiti na sudu. Naravno, ako tužbe uopće bude, jer tko je lud da tuži ako nema nikakav argument.
Usprkos svemu žao mi je roditelja, jer bez obzira na praznu pušku kojom im se prijeti, to kod starijih ljudi izaziva stres i uznemirenost, te je takvim pismom o navodnom dugu tvrtka koja ga je poslala već napravila štetu. 
POST SCRIPTUM
Na ovome smo mjestu nekoliko puta pisali o tome kako razne tvrtke novim obrtnicima nude usluge upisa u nekakve svoje registre. Navodno je to eskaliralo. Ti su registri čista glupost, ničemu ne služe, a šalju se uplatnice za uvrštenje u njih s popratnim pismom koje je sročeno tako da novopečeni obrtnik nije u stanju shvatiti je li to obvezan platiti ili nije. I ovoga ću puta reći: ta pisma upotrijebite za paljenje roštilja, guljenje krumpira ili ih jednostavno zgužvajte i bacite u kontejner za papir.