Piše: Dragutin Domitrović, osnivač i direktor konzultantske tvrtke Calida Aqua
Pretpostavimo li da će u sljedećih 15 godina biti sagrađeno 20 novih GTE-a ukupne snage od 300 MW, ukupna investicija iznosit će 1,2 milijarde eura. Stvorimo li uvjete da se u gradnji tih elektrana može dosegnuti 80 posto domaćeg udjela, govorimo o 960 milijuna eura
Nedavno sam, u pripremnim razgovorima za jedan od budućih geotermalnih projekata na sjeveru Hrvatske, vrlo uglednom i iskusnom energetskom projektantu spomenuo kako sam sretan što smo na prvoj hrvatskoj geotermalnoj elektrani (GTE) u Cigleni kod Bjelovara uspjeli postići da u ukupnoj investiciji od 45 milijuna eura s gotovo 70 posto sudjeluju hrvatske kompanije.
Tada se sjetno nasmiješio i rekao: 'U neka prijašnja vremena sigurno bismo to mogli dići i iznad 80 – 85 posto.' Upitah ga: 'Pa što nam treba da to ponovno bude tako?', a on kao iz puške odgovori: 'Reindustrijalizacija!' I uistinu, u medijima se ovih dana riječ 'reindustrijalizacija' vrlo često može čuti i pročitati.
To je zasigurno dijelom uzrokovano predizbornim vremenom i pratećom baražom obećanja, ali posve je sigurno da je čak i najgorljivijim propovjednicima postindustrijskog društva zapela knedla u grlu pri pogledu na hrvatski turizam poharan pandemijom koronavirusa pa su u dubini srca osjetili da bi za naše gospodarstvo u ovom trenutku ipak bilo sjajno da su industrija i poljoprivreda u znatno boljem stanju.
Tvrtke moraju biti spremne
Želim naglasiti veliku, a još uvijek nepotpuno shvaćenu vrijednost koju eksploatacija geotermalnih resursa može dati revitalizaciji hrvatske industrije. Prvi prepoznatljivi doprinos geotermalne energetike je domaća proizvodnja bazne energije, gdje je dosad sagrađeno tek 10 megavata (MW), a identificiran je potencijal gradnje GTE-a ukupne snage veće od 800 MW, dok je potencijal proizvodnje toplinske energije za korištenje u industriji, poljoprivredi i toplinarstvu mnogostruko veći.
Kritičari će upozoriti da će otkupna cijena tako proizvedene energije za trajanja premijskog ugovora biti znatno viša od tržišne cijene. No pritom se ne smije zanemariti razdoblje investiranja, u kojem novac nekoliko godina ulazi u gospodarstvo, prije nego što prva kuna od prodane energije sjedne na račun. Početna investicija u razvoj i gradnju geotermalnog postrojenja je visoka: ugrubo ću procijeniti da bi u hrvatskim uvjetima jedan GTE snage od 15-ak MW mogao u prosjeku stajati 60-ak milijuna eura.
Pretpostavimo li optimistično – ili konzervativno, ovisno koga pitate – da će u sljedećih 15 godina biti sagrađeno 20 novih GTE-a ukupne snage od 300 MW, ukupna investicija iznosit će 1,2 milijarde eura. Stvorimo li uvjete da se u gradnji tih elektrana može doseći 80 posto domaćeg udjela, govorimo o 960 milijuna eura, odnosno o 7,2 milijarde kuna koje bi geotermalni investitori u razdoblju od 15 godina platili domaćim projektantskim, izvođačkim i proizvodnim kompanijama.
U lokalnoj zajednici otvorilo bi se i 200-tinjak stalnih radnih mjesta samo na vođenju elektrana (ne računajući održavanje i ostale prateće servise). Naravno, da bismo mogli računati na apsorpciju navedenih iznosa u hrvatske kompanije, one moraju za to biti spremne. Na gradnji prvoga hrvatskog GTE-a pokazalo se da kvalitete ima: neke od angažiranih hrvatskih kompanija vrlo su brzo ostvarile suradnju i na međunarodnim geotermalnim projektima, izvozeći tako svoj know-how.
Proizvodnja turbina još živi
A što je s proizvodnjom? Unatoč kompleksnosti postrojenja, veliku većinu dijelova – od izmjenjivača topline do transformatora – hrvatske kompanije mogu bez problema proizvesti. Jedini dio GTE-a koji se ne proizvodi u Hrvatskoj je njegovo srce: ORC turbina.
No, u mom rodnom Karlovcu i dalje žilavo živi proizvodnja turbina pa sam neki dan u Tvornici turbina Karlovac od menadžmenta doznao da su, ako im se pruži adekvatna i fer prilika, zainteresirani i za razvoj hrvatske ORC turbine. Iskreno se nadam da će u natječajnom vrednovanju budućih geotermalnih projekata biti uveden i poticajni kriterij korištenja domaće tehnologije, kako bi hrvatska pamet i kreativnost snažnije pozicionirali našu zemlju među prepoznate proizvođače i izvoznike kompleksnih tehnoloških rješenja.
Troškovi bušenja i opremanja dubokih geotermalnih bušotina velik su udio ukupne investicije. Zato se valja nadati i da će Crosco, domaća kompanija za naftne servise, što lakše prebroditi krizu uzrokovanu nedavnim naglim padom cijena nafte te da će na domaćem tržištu moći maksimalno sudjelovati u dugo očekivanom geotermalnom bumu za koji nije potrebno mnogo: poštene premijske cijene, realistično određene kvote te pojednostavnjena i skraćena administrativna procedura. Uz takve uvjete, sadašnji snažan interes potencijalnih ulagača pretvorit će se i u niz kvalitetnih projekata kojima će Hrvatska napokon zauzeti mjesto koje joj pripada na svjetskoj geotermalnoj karti.