Upravo održani prvi krug lokalnih izbora u Republici Hrvatskoj pokazao je da, unatoč čestoj rezignaciji građana te kritikama funkcioniranja sustava javne vlasti u cjelini, demokracija ipak pomalo nameće svoje mehanizme kojima se osigurava napredak u pogledu kvalitete upravljanja županijama, gradovima i općinama. Iako je ideološki predznak uvijek važna kategorija, a posebno u manje razvijenim područjima u kojima, nažalost, sve više slabi lokalni socio-ekonomski potencijal te niti upravljačke sposobnosti lokalne vlasti nisu više bitan čimbenik, jasno se prepoznaju dugogodišnji trendovi valorizacije uspješnih te kredibilnih programa kandidata za vodeće funkcije.
Naime, takav zaključak nameće se iz izbornih rezultata gdje se može vidjeti da su, već u prvom krugu, mandate osigurali župani, gradonačelnici te načelnici koji su ostvarili vidljive rezultate u pogledu realizacije projektnih aktivnosti koje su dovele do višeg standarda kvalitete života kroz osiguranje komunalne te društvene infrastrukture, ali i osigurale povoljno poslovno okruženje za lokalno poduzetništvo, pa tako neposredno, i visoku razinu zaposlenosti i plaća. Osim pozamašnog popisa takvih županija i gradova, zaključak o važnosti poslovnog okruženja i kvalitete upravljanja nameće i retorika kandidata koja je bila vidno usmjerena na zadovoljavanje osnovnih lokalnih javnih dobara i usluga, posebice predškolskog odgoja, osnovnoškolskog obrazovanja pa i suvremenih tema kao što su zelena tranzicija i digitalizacija procesa upravljanja te lokalne zajednice u širem smislu. Treba reći da je, do prije desetak godina, velika većina župana, gradonačelnika i načelnika smatrala da poslovno okruženje te poticanje gospodarstva nije u domeni njihova upravljanja. Danas je takav stav ipak rijedak te su mnogi osvijestili važnost lokalnog gospodarstva i njegov povratan utjecaj na proračunske prihode.
Međutim, iako je očito da je značaj komunalnog gospodarstva te poticanja poduzetništva i obrtništva zajednički nazivnik svih političkih opcija, zanimljivo je da se ne možemo pohvaliti posebno dobrim rezultatima u pogledu ostvarenja takvih vizija kandidata za političke predstavnike. Da je tome tako, najbolje svjedoče podaci renomiranih svjetskih institucija koje uspoređuju institucionalne i upravljačke kapacitete javne vlasti.
Tako na primjer, Republika Hrvatska bilježi tek 63. mjesto od 141 zemlje u okviru indeksa globalne konkurentnosti koji izrađuje Svjetski ekonomski forum. U kontekstu djelovanja javnog sektora pa tako i regionalne i lokalne samouprave, po kriteriju uspješnosti javnog sektora držimo 122. mjesto gdje smo po opterećenosti javnom regulativom na nezavidnom 139. mjestu. U pogledu razvojnih potencijala javne vlasti držimo 105. mjesto gdje smo po kriteriju prilagodljivosti na promjene na 136. mjestu te dugoročnoj viziji javne vlasti na 137. mjestu. Isto tako, vještine radne snage rangiraju nas na 128. mjesto, a po kriteriju oslanjanja na profesionalni menadžment na 127. mjesto. Po pitanju poslovne dinamike te poduzetničke kulture, također bilježimo mjesta na začelju. U izvještaju Doing Business Svjetske banke, kada je riječ o brzini izdavanja građevinskih dozvola bilježimo 150. mjesto od 190 rangiranih zemalja.
Za većinu od navedenih kriterija ocjene uspješnosti pojedine ekonomije, veliku izravnu ili neizravnu ulogu ima područna i lokalna samouprava. Upravo zbog takvog dominantno nepovoljnog poslovnog okruženja već dugo je Hrvatska crvena krpa za investitore, koji osim ulaganja u tvrtke s monopolskim položajem te turizam, u principu izbjegavaju ulaganja u tradicionalno produktivnije sektore. Tako ne iznenađuje niti izjava Mate Rimca 'da bi Hrvatska bila privlačna proizvođačima i za druge investicije u autoindustriji kada bi imala i pokazala neke komparativne prednosti, čime bi mogla ući i u nečiji izbor kao ulagačko odredište, što nažalost trenutno nije slučaj'. Naravno, značaj povoljnog poslovnog okruženja još je važniji za domaće poduzetnike, koji još uvijek nisu dovoljno glasni po pitanju poticanja predstavnika lokalnih vlasti u jačem angažmanu za stvaranje ugodnije poslovne klime.
Pristupanjem u Europsku uniju u lokalnom javnom sektoru došlo je do značajne orijentacije na infrastrukturne projekte, budući da je većina natječaja za bespovratna sredstva bila vezana za obnovu i izgradnju kapitalnih objekata i infrastrukture. Nažalost, izostala su značajnija sredstva za jačanje upravljačkih kapaciteta u lokalnim samoupravama što je upravo čimbenik izostanka kvalitetnih razvojnih vizija, strateških i planskih dokumenata, izbora projekata te posljedično, uspjeha lokalne zajednice na demografskom, ekonomskom, socijalnom te fiskalnom planu.
Jedan od rijetkih projekata jačanja upravljačkih kapaciteta gradova i općina, upravo na planu razvoja povoljnog poslovnog okruženja, je regionalni projekt Business friendly certification South east Europe (BFC SEE) ili projekt certificiranja lokalnih samouprava s povoljnim poslovnim okruženjem koji se provodi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji te Srbiji. Projekt je od svog početka 2013. godine zabilježio značajne uspjehe, ne samo u pogledu realizacije značajnih investicijskih projekata u pojedinim lokalnim samoupravama već i u kontekstu utjecaja na nacionalne ekonomije (primjerice, značajno napredovanje Makedonije i Srbije na ljestvicama konkurentnosti).
Isto tako, lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj zabilježile su prestižne rezultate na svjetskoj sceni. Naime, gradovi Ivanec (prvo mjesto) te Jastrebarsko (sedmo mjesto), temeljem sudjelovanja na projektu, 2016. godine uvršteni su na listu deset vodećih malih gradova s najboljim strategijama za privlačenje stranih ulaganja. Isto tako, Grad Jastrebarsko projektom 'Your Bussines Friendly Town' plasirao se, kao nacionalni pobjednik i kao prvi hrvatski grad, u finale European Enterprise Promotion Awards 2015., te je na konferenciji malog i srednjeg poduzetništva koja se održavala u studenom 2015. u Luxembourgu, u kategoriji 'Poboljšanje poslovnog okruženja', predstavljao Hrvatsku i osvojio odlično drugo mjesto.
Ostaje nejasno, zašto se u Republici Hrvatskoj, unatoč vidnim rezultatima pojedinih lokalnih samouprava u takve projekte uključuje relativno malen broj, obično uspješnijih, lokalnih samouprava. Naime, od početka projekta, tek je dvadesetak lokalnih samouprava uključeno u projekt koji vodi Centar za lokalni ekonomski razvoj ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u suradnji s brojnim renomiranim stručnjacima za lokalni ekonomski razvoj, lokalne financije, projektno upravljanje te EU projekte. Možda će ipak sve žešća izborna konkurencija, ipak natjerati izabrane predstavnike da se uključe u ovakve projekte, pripreme za buduće lokalne izbore te povećaju šanse reizbora.