U moru vijesti o pandemiji, cjepivima i potresima, pa i Podravki, nekako 'ispod radara' prošao je Prijedlog zakona o elektroničkim medijima koji je prošli tjedan zastupnicima u Hrvatskom saboru predstavila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. Doduše, na društvenim mrežama mogli su se pronaći komentari na ono što je iznijela ministrica u Saboru, pogotovo na jednu odredbu koja društvo praktično vodi u (auto)cenzuru, što nikako nije dobro. No istodobno sada je prilika da se ukine jedna odredba koja također može utjecati na cenzuru.
Mislim da je važno prokomentirati spornu odredbu Prijedloga zakona da ne bismo sljedećih godina, pogotovo mislim na medije, imali problema s raznim tužiteljima koji će trpjeti duševne boli, a što će neizbježno voditi nekoj vrsti autocenzure. Naime, u članku 93., stavku 3. piše: 'Pružatelj elektroničke publikacije odgovoran je za cjelokupni sadržaj objavljen na elektroničkoj publikaciji, uključujući i sadržaj koji generiraju korisnici.' Dokaže li se portalima krivnja zato što je tamo netko sakriven iza svoga nicka napisao da državni dužnosnik ima vilu koju nije prijavio, a ispostavi se da je informacija netočna, portal na kojem je to napisano mogao bi platiti kaznu i do milijun kuna. Dakle, nisu odgovorni čitatelji već vlasnici portala.
Je li kraj komentarima?
'Je li ovo kraj komentarima na portalima?', napisala je na Facebooku Marijana Puljak iz stranke Centar. Sasvim je to legitimno pitanje jer spomenuta zakonska odredba ne ostavlja mnogo mogućnosti vlasnicima portala. Ta me odredba podsjeća na još jednu zbog koje je prije nekoliko godina zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću RTL morao isplatiti naknadu za duševne boli samo zbog toga što je za tu televiziju tadašnji premijer Zoran Milanović izjavio da je 'ovo crni Bizant' i 'tu sve smrdi na korupciju', misleći na Zagreb, a u čemu se prepoznao Bandić. Pa iako je to izjavio Milanović, Bandić je tužio i RTL (koji je samo prenio tu izjavu) na temelju članka 21., stavka 7. Zakona o medijima, koji glasi: 'Ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ako nisu postupali u dobroj vjeri.'
Posebno zadnji dio rečenice 'ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri' podložan je raznim tumačenjima jer kako ćeš dokazati da je neki novinar postupao u dobroj vjeri, s obzirom na to da će svaki reći da jest. Međutim, da je taj dio odredbe rastezljiv potvrdila je sutkinja koja je osudila RTL tvrdeći da se nije postupalo u dobroj vjeri jer ta televizija nije pitala i drugu stranu (tj. Bandića), što je u nekim situacijama zaista teško izvedivo zbog prirode posla i brzine kojima je televizija podložna, a s druge strane zaista nije ni potrebno jer televizija slikom i riječju prenosi ono što je netko izjavio.
Ima bljuvotina, ali…
Slažem se da se u komentarima ispod nekog članka objavljenog na portalu mogu naći svakakve bljuvotine, ali treba jasno definirati što je jezik mržnje i na temelju toga ozakoniti da se takvi komentari uklanjaju. A to je li netko objavio dezinformaciju da državni dužnosnik ima neprijavljenu vilu, to nije nešto zbog čega bi se trebalo prozivati portale. Uostalom, to se vrlo lako naknadno provjeri, a budu li se kažnjavali portali, imat ćemo samo štetu jer će se u društvu razvijati kultura autocenzure. S druge strane, kanali za ispaljivanje takvih laži pronaći će se u raznim forumima i društvenim mrežama i neće se moći zaustaviti oni koji svjesno lažu. Upravo zato ne bismo trebali slabiti medije, nego ih potaknuti preciznijim propisima na argumentiranu borbu protiv laži. Zato ne samo da ne bi u novi zakon o elektroničkim medijima smjela ući odredba o odgovornosti portala za komentare čitatelja, nego bi istodobno trebalo u Zakonu o medijima ukinuti spornu odredbu koju je Bandić iskoristio protiv RTL-a.
POST SCRIPTUM
Bilo bi logično, ako Bandić misli da ga je Milanović oklevetao, da tuži samo njega, jer se s pravom postavilo pitanje hoće li sad svatko tko se nađe uvrijeđen zbog izjave nekoga, a prenese ga televizija, radio ili novine (uz autorizaciju), tužiti te medije. No da je tumačenje sporne odredbe zaista rastezljivo, dokazuje i to što je zbog istog razloga Bandić tužio HTV, ali sud je ocijenio, za razliku od tužbe protiv RTL-a, da su novinari HTV-a prenoseći Milanovićevu izjavu postupili u dobroj vjeri. Ima li smisla da mediji ovise o slobodnome sudačkom uvjerenju?!