Erste Card Club je radi ažuriranja podataka zatražio od svojih klijenata da dostave potvrdu o visini plaće. Neki od njih javili su se Lideru smatrajući da to nisu dužni, no u Erste Card Clubu, ali i HNB-u, tvrde da jesu. Ipak, u propisima se to ne spominje
Skupina čitatelja požalila mi se da Erste Card Club (ECC) od njih traži potvrdu o platnoj listi poslodavca iz koje se vidi kolika su im primanja, a u svrhu ažuriranja koje provodi ta financijska institucija. Čitatelji smatraju da ECC na to nema pravo, a on se pak poziva na propise. I iz odgovora HNB-a može se iščitati da opravdavaju taj ECC-ov potez, što mi, priznajem, sužava prostor za obrazlaganje jer nisam siguran u to što tvrde. A ako pak imaju pravo, onda propise treba mijenjati.
Uglavnom, čitatelji imaju ugovor s ECC-om koji ih je pozvao radi ažuriranja podataka. Rekli su mi da kao dokaz njihovih primanja ECC traži platnu listu ili potvrdu poslodavca o primanjima, odnosno drugu odgovarajuću potvrdu o izvoru sredstava. U ECC-u se pozivaju na članak 9. stavak 2. točku 14. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (ZSPNFT) prema kojem su financijske institucije 'obveznik provedbe mjera, radnji i postupaka propisanih tim zakonom'. To ističu i u HNB-u. Dalje, u ECC-u tvrde da zahtjev za dostavu podataka o visini plaće ili drugih primanja proizlazi iz članka 15. stavka 1. točke 4. te 37. ZSPNFT-a prema kojima su dužni 'provoditi mjere stalnog praćenja poslovnog odnosa, uključujući i kontrolu transakcija koje stranka obavlja tijekom poslovnog odnosa kako bi se osiguralo da su transakcije koje se obavljaju u skladu sa saznanjima obveznika o stranci…'
Što točno piše u Zakonu?
- Isto uključuje, prema potrebi, i podatke o izvoru sredstava, pri čemu dokumentacija i podaci kojima obveznik raspolaže moraju biti ažurirani. Platna lista odnosno druga odgovarajuća potvrda o izvoru sredstava, a ovisno o vrsti zaposlenja ili drugih izvora prihoda klijenata ECC-a, vjerodostojan je, adekvatan i ažuriran dokument na temelju kojeg se može potvrditi izvor sredstava klijenta iz pouzdanog i neovisnog izvora – poručuju iz ECC-a.
Isto poručuju i iz HNB-a, što znači da smatraju da ECC ima pravo. Malo nezgodna situacija za mene, ali ipak ću iznijeti svoje mišljenje. Pozorno sam čitao sve spomenute (a i neke nespomenute) zakonske odredbe i, onako laički, meni tu nešto nije jasno. Naime, i ECC i HNB pozivaju se na spomenute odredbe, no ni u jednoj od njih (kako u prethodnom citatu tvrde u ECC-u) ne piše da su potrebni podaci o visini primanja za stare klijente. U čl. 15. piše da financijska institucija mora stalno pratiti poslovni odnos, uključujući i kontrolu transakcija koje stranka obavlja tijekom poslovnog odnosa te prema potrebi i podatke o izvoru sredstava. Međutim, ovdje je riječ o poslovnom odnosu klijenta s ECC-om, odnosno koliko on troši novca preko ECC-a, a ne o tome da ECC treba znati kolika mu je plaća. Podatak o potrošnji novca ECC može dostaviti mjerodavnom tijelu, kao i podatak o izvoru prihoda, a to znači da klijent treba reći koji su mu izvori prihoda, i eventualno, ako se baš inzistira, potvrdu o tome koji su izvori prihoda (primjerice stalni radni odnos u tvrtki X). Dakle, ne traži se potvrda o visini neto plaće.
Platna lista se ne spominje
U HNB-u ističu i čl. 16. stavak 1. točku 2. kojim je propisano 'da je obveznik dužan primijeniti mjere dubinske analize stranke prilikom provođenja povremene transakcije u vrijednosti od 105 tisuća kuna i većoj'. U tom članku, napominju i u ECC-u, piše da su dužni ažurirati podatke i za nove i za stare klijente. Ali opet ne piše da stari klijenti trebaju dostaviti platnu listu.
Nisam stručnjak i moguće je da imam krivo, ali meni se čini da je ovdje zakon neprecizan i stoga podložan tumačenju onako kako to odgovara nadzornom tijelu i onima koji ga provode. No, ako imam krivo, onda Zakon treba mijenjati jer mjerodavna tijela ionako mogu doći do podataka o našim primanjima a da te podatke ne dajemo i onima kojima to ne treba. 
POST SCRIPTUM
Najveći krivac za ovo je država koja je nametnula bankama da provode istragu i analiziraju klijente, što se bankarima i nije svidjelo. No kad je već tako, zašto podatke davati i onima kojima to nije potrebno. Primjerice, ECC (kao i banke) dužan je pratiti poslovni odnos i pritom prijavljivati transakcije veće od 105 tisuća kuna Uredu za sprječavanje pranja novca koji bi, valjda, trebao dalje analizirati podatke. A podatke o visini neto plaće Ured može dobiti u matičnoj banci klijenta, kao i od poslodavca, Porezne uprave ili s kim već klijent ima ugovor o poslovnoj suradnji i zašto je sad nužno da osim klijentove banke te podatke ima i neka druga financijska institucija, u ovom slučaju ECC? To stvarno nema smisla i mislim da čitatelji koji su mi se javili imaju pravo što se ljute.