Propisom koji se sudara s drugim propisima sustav je turističke vodiče doveo u situaciju da im se prijeti kaznama. Riječ je propisu vezanom uz upis u sudski registar te Zakonu o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti
U prošloj 'Pravdi' pisao sam o problemu turističkih vodiča, a s obzirom na to da sam dobio još neke materijale, i u ovom bih broju malo o tome, tim prije što im se situacija opasno komplicira. Smatram da tim ljudima svakako treba pomoći jer ih je sustav svojim pogrešnim propisom koji se sudara s drugim propisima doveo u situaciju da im isti taj sustav prijeti kaznama.
Riječ je o propisu vezanom uz upis u sudski registar i Zakonu o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti. Ukratko ću podsjetiti da su ti ljudi dobili licenciju i prema starom Zakonu o pružanju usluga u turizmu automatski su dobivali rješenja o pružanju tih usluga kao da su već registrirali djelatnost.
Zato je Hrvatski zavod za zapošljavanje u Puli uskratio novčanu naknadu Hrvoju Roksandiću iz Poreča (i drugima) te tražio povrat već isplaćene, što je opisano u prošloj 'Pravdi'. No nije navedeno da se Roksandić žalio te da je odbijen u upravnom postupku, pa je tužio HZZ Upravnom sudu u Rijeci.
U dobroj vjeri
Njegovi su argumenti, prema mom mišljenju, sasvim logični kad je u pitanju upis u registar poreznih obveznika (RPO). Naime, iako mu je dodjelom licencije uručeno i rješenje porečke Službe za gospodarstvo Ureda državne uprave 'o odobrenju za pružanje usluga turističkog vodiča', a da odobrenje nije ni tražio, to ne bi smjelo značiti da je registrirano slobodno zanimanje jer je za registraciju slobodnog zanimanja i za početak obavljanja djelatnosti potreban još (čl. 29. Zakona o porezu na dohodak) upis u registar poreznih obveznika.
Doduše, naveli smo u prošlom broju da je gotovo dvije godine poslije rješenja reagirala i Porezna uprava dopisom u kojem traži od Roksandića da pošalje ispunjen formular za prijavu u RPO koju je, navode u PU-u, trebao poslati najkasnije osam dana 'od početka obavljanja djelatnosti' (27. travnja 2018.), što znači da je PU trebao obavijestiti o tome još 3. svibnja 2018. Međutim, iz izvatka s internetske stranice Porezne uprave, koji je Roksandić priložio kao dokaz, piše: 'Djelatnosti slobodnih zanimanja smatraju se… i koje su po toj osnovi upisane u registar obveznika poreza na dohodak.'
Zato njegov odvjetnik i navodi da je 'iz navedenoga razvidno da tužitelj kao prvo nije obavljao djelatnosti turističkog vodiča i da tu djelatnost nije ni mogao obavljati jer nije bio upisan u registar porezne uprave'. Iz toga je logično da se Roksandić (kao i drugi turistički vodiči) 'u dobroj vjeri pouzdao u ono što je pročitao na navedenoj službenoj stranici, pa time opravdano došao do zaključka da slobodno zanimanje nije registrirano jer bez upisa u registar poreznih obveznika nema uvjeta za početak djelatnosti. Iz navedenoga logički proizlazi da se djelatnost može početi obavljati tek i jedino kada se upišete u RPO.
Ovlašteni tumač
Da je to tako vidi se i iz dopisa Ministarstva turizma Roksandiću od 31. kolovoza 2018., u kojem se navodi da spomenuto rješenje 'nije pretpostavka da turistički vodič i stvarno pruža usluge turističkog vodiča' te dopisa od 30. studenoga 2018. Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, u kojem se navodi da spomenuto rješenje 'ne znači i početak obavljanja djelatnosti'.
Dakle, i u ministarstvu koje je kreiralo Zakon smatraju isto što i Roksandić, a s obzirom na to da je ono i ovlašteni tumač zakona iz svoje djelatnosti, mislim da bi to trebalo uzeti u obzir te u tužbi inzistirati da tek ulazak u RPO znači početak djelatnosti.
Najbolje bi bilo da su dvojbe u vezi s time riješili retroaktivnošću nedavnih izmjena Zakona o pružanju usluga u turizmu, kojima je sada precizirano što je početak djelatnosti, ali budući da to nije učinjeno, onda trebati inzistirati na tumačenjima Ministarstva Roksandiću u kojima je jasno da se na isti način treba tretirati i stara zakonska odredba. 
POST SCRIPTUM
Koliki je kaos u tumačenju izazvao stari Zakon o pružanju usluga u turizmu, potvrđuju i odgovori nekih zavoda za zapošljavanje Roksandiću koji su suprotni stajalištima pulskog zavoda za zapošljavanje. Tako iz Križevaca navode da se Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti 'u članku 10. propisuju i prepreke za upis u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda, pa se tako posjedovanje licencije za turističkog vodiča, odnosno rješenja kojom se odobrava obavljanje te djelatnosti ne smatra preprekom za upis u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda'. Iz Šibenika i Požege su također došli takvi odgovori, što znači da se odredbe dvaju zakona sudaraju i da se tumače različito, što je prije svega posljedica zakonske nedorečenosti, a ne nepoznavanja zakonskih odredbi.