Nacionalni stožer civilne zaštite s lakoćom donosi nelogične odluke, što potvrđuje da nijedna nije donesena na temelju propisa, koji su očito manjkavi, nego na temelju volje ‘trusta mozgova‘, kao što su nekoć radili srednjovjekovni vladari
Možda postajem dosadan, ali moram prokomentirati nedosljednost Nacionalnog stožera civilne zaštite ili kako li se već zove 'trust mozgova' koji ga čini. Mnogo puta do sada pisano je o tome. Najnoviji primjer iznosi (opet) Udruga Glas poduzetnika (UGP), a to je da plesne škole ne mogu raditi, ali ples zato mogu organizirati oni kojima to nije primarna djelatnost. A imam i ja jedan primjer.
Dakle, UGP je upozorio na problem sportsko-rekreativnih plesnih klubova, kojima još nije dopušten rad. Pritom su ublažene mjere za teretane, fitness-centre i mnoge druge djelatnosti. Ples je doduše specifičan jer muškarac i žena ili pak muškarac i muškarac (svejedno je, sve je to normalno) ipak se stisnu jedno uz drugo, pa ako plesač nema partnericu (ili partnera), mogao bi mu se dodijeliti netko nepoznat tko možda ima koronu. O. K., mogu razumjeti da je to razlog zabrane rada plesnim školama, ali zato nam valjda i služe maske, iako ruku na srce one nisu sigurne. Ipak, tko garantira da je veća opasnost od zaraze na plesu od one u teretani ili fitness-centru, gdje također postoje kontakti i, što je još gore, virus se može održati na spravama bez obzira na to koliko ih dobro dezinficirali.
Iritirajuća praksa
Najgore je pak to, podsjećaju u UGP-u, što se plesne aktivnosti održavaju u drugim sektorima kojima ples nije primarna djelatnost. Tako je praksa odlučivanja 'trusta mozgova' postala već poodavno iritirajuća, pogotovo za poduzetnike koji žive od poslova koji su trenutačno zabranjeni.
Isti je slučaj s još jednom sportsko-rekreativnom djelatnošću. Moja su se djeca upisala u jedan plivački klub, ali na treninge ne idu već mjesecima jer je 'trust mozgova' zaključio da se ne mogu održavati u bazenima zbog opasnosti od zaraze. U međuvremenu, što je stvarno interesantno, u veljači smo obiteljski preko vikenda otišli u jedan bazenski kompleks u Zagorju i bez problema smo mogli plivati, potapati se i izvoditi razne vratolomije pomiješani s ostalim potencijalnim kliconošama koji su se došli provesti kao i mi. Pritom mislim da su i članovi moje obitelji bili potencijalni kliconoše.
E pa sad ja postavljam pitanje na temelju čega je 'trust mozgova' zaključio da je u turističkom bazenskom kompleksu manja mogućnost zaraze u odnosu na bazene u kojima djeca treniraju. Što više razmišljam o odgovoru, zapravo dolazim do zaključka da je manja mogućnost zaraze upravo za vrijeme treninga plivačkoga kluba nego u turističkom kompleksu. Jer broj djece je ograničen, ako ih je i previše, mogu ih podijeliti u nekoliko grupa, a nekako mi se čini da je to teže izvodivo u turističkim bazenskim kompleksima s gostima.
Već dulje razmišljam o tome da bih volio vidjeti na koji način 'trust mozgova' donosi odluke. Ili recimo da se kao Boško Buha prišuljam i prisluškujem kako raspravlja o tome tko može raditi, a tko ne, i onda bacim (medijsku) bombu o tome na koji način donosi odluke. Uvjeren sam, kad bih se ušuljao kao nekoć mali narodni heroj, da bih čuo kako jedan pita: 'Hoćemo li dopustiti plivačkim klubovima da rade?' Nakon par sekundi razmišljanja drugi, klimajući glavom lijevo-desno, odgovorio bi mu da je to ipak preopasno jer bi se ljudi mogli zaraziti! A onda bi svi potvrdno klimnuli glavom rekavši da bi se ljudi mogli zaraziti, čak i onaj koji je pitao.
Sustav nije razrađen
Već dulje od godinu dana 'trust mozgova' upravlja ovom krizom i ako je u početku moglo, a i trebalo biti razumijevanja za njegova lutanja, već poodavno mu je probni rok istekao. Nevjerojatno je kakvom lakoćom donosi nelogične odluke, što potvrđuje da nijedna nije donesena na temelju ratia (tj. propisa koji je donesen razumom), nego na temelju voluntasa (volje) 'trusta mozgova' kojem ni ne treba propis, kao što su nekoć radili srednjovjekovni vladari. Upravo veliki broj nelogičnih odluka o tome tko može raditi, a tko ne i tko se može okupljati na javnim mjestima (primjerice nakon izbora), a tko ne, govori nam da sustav ni nakon više od godinu dana nije razrađen, što znači da je 'trust mozgova' nesposoban da obavi zadatak koji je dobio! Treba mu dati otkaz!
POST SCRIPTUM
Jedino pravilo koje je uspostavljeno i koje se cijelo vrijeme poštuje je ono da će se nove odluke razmatrati svaka dva tjedna. I ne'š majci, džaba ti sve, jer se neka odluka životno važna za neku poduzetničku djelatnost ne može donijeti odmah, nego se mora čekati sljedeći ciklus odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite. A baš na primjeru plivačkih klubova može se vidjeti da je i to poštovanje u nekim slučajevima besmisleno. Jer ako sada zaključimo da stvarno nema smisla da su i plivački klubovi zatvoreni, zašto da čekamo promjenu odluke dva tjedna. Promijenimo je odmah!