Rasprava o tome koga predsjednik Republike može predložiti za predsjednika Vrhovnoga suda možda potakne pitanje o tome možemo li očekivati da u budućnosti politiku lišimo te uloge. Zasad se čini da je aktualni način izbora najmanje loše rješenje
Priča povezana s izborom prvoga čovjeka Vrhovnoga suda (VS) i dalje tapka u mjestu, znaju se stajališta glavnih aktera, a mene uzrujava to što ga politika baš mora birati tako da ga predloži predsjednik Republike, a Sabor odluči je li prijedlog dobar ili loš. Zato sam htio provjeriti kakva je mogućnost da mi to nekako promijenimo, a jedan od najboljih koji bi o tome mogao nešto reći jest odvjetnik Krunislav Olujić.
Znam da će mnogi reći da je zauzeo stranu poduprijevši predsjednika Republike Zorana Milanovića, ali u ovom tekstu ne namjeravam braniti ni Milanovića ni predsjednika Vlade Andreja Plenkovića (koji kontrolira Sabor), nego ispitati možemo li mi tim dvjema institucijama, kao i Hrvatskom saboru, oduzeti pravo da o tome odlučuju. Naravno, uz promjenu Ustava. Odmah zatim treba postaviti pitanje tko bi odlučivao o izboru predsjednika Vrhovnog suda, odnosno bi li osim Državnoga sudbenog vijeća (DSV) još neko tijelo moglo odlučivati o tome. Tako ja nabacih pitanja čovjeku koji me, inače, svaki put ljubazno i strpljivo sasluša te ga još dodatno upitah kako su to riješile neke druge europske države jer znam da, primjerice, članove američkog VS-a bira predsjednik države.
Nema baš mnogo rješenja
Odvjetnik Olujić objasnio mi je da nema drugog rješenja ako bismo pravo izbora predsjednika VS-a otrgnuli iz politike, nego da to prepustimo DSV-u. Dakle, ostaje nam da se opredijelimo između dvije institucije koja će to najmanje loše odraditi. Olujić je protiv toga, barem za sada, da čelnika VS-a bira DSV zato što je cjelokupno pravosuđe postavljeno tako da služi politici. U tom slučaju ne da se ništa ne bi promijenilo, nego vjeruje da bismo otišli i korak unatrag. Naime, kao što DSV bira ostale suce u pravosudnom sustavu, usprkos tomu što je izbor javan, javnost nije baš toliko zainteresirana kao kad se u to umiješa politika. Upravo zato sada nije dobro da predsjednika VS-a bira DSV jer bi on opet bio izbor politike, ali dalje od očiju javnosti.
Ovako kako se sada bira, prijedlogom predsjednika Republike, o čemu odlučuje Sabor, mnogo je jasnije i transparentnije. Jer kad predsjednik Republike nekoga predloži, ako ništa drugo, kandidat će biti izložen rešetanju u Saboru, politika će sama po sebi senzibilizirati javnost i vladajuća većina barem će morati nastojati dobro obrazložiti svoje stajalište o kandidatu.
Olujić, koji je inače i sâm svojedobno bio predsjednik Vrhovnoga suda i glavni državni odvjetnik, smatra da je u sadašnjoj situaciji nesređenog pravosuđa najbolja opcija ta da prvoga među sucima predloži predsjednik Republike jer on ima izbornu legitimnost, nestranačka je osoba i djeluje nadstranački. Osim toga, ima ustavnu obvezu brinuti se o djelovanju svih poluga vlasti u državi, pa tako i sudske. Pritom Olujić napominje da je i u drugim državama tako, ovisno o ustavnom položaju predsjednika i vlade, pa npr. u Njemačkoj kandidata za predsjednika VS-a predlaže ministar pravosuđa, što je doista, i mi laici možemo to zaključiti, lošija opcija od hrvatske.
A predsjednik i DSV zajedno?
Dakle, i u drugim, demokratski mnogo razvijenijim zemljama od naše politika ima prste u izboru čelnika najviših sudskih razina. Iako se slažem s argumentima koje je iznio Olujić tijekom našeg razgovora i vjerujem da je u ovakvoj situaciji najmanje loše rješenje da predsjednik Republike predlaže kandidata, jednoga dana kad odrastemo volio bih da se izbor ipak povjeri struci, a ne politici.
Primjerice, možda kao prijelazno rješenje (ili trajno) može biti to da predsjednik predloži kandidata, a da o tome odluči DSV, i to na otvorenoj sjednici. Tako bi politika imala nekakav utjecaj, javnost bi se senzibilizirala više nego da sudska elita o tome sama odlučuje, pa i predsjednik bi mogao pitanjima 'izrešetati' kandidata, a na kraju bi odlučivalo sudstvo. Ali to možemo očekivati jednoga dana…
POST SCRIPTUM
Izbor predsjednika i članova VS-a u SAD-u također je u djelokrugu politike. Imenuje ih predsjednik SAD-a, a potvrđuje Senat, no, kaže Olujić, iako predsjednici biraju suce koji su im svjetonazorski bliži, suci drže do svog integriteta pa nije nikakvo iznenađenje ako glasaju protiv neke predsjednikove odluke iako ih je upravo taj predsjednik imenovao sucem Vrhovnoga suda. Pa iako SAD nije savršena demokracija, Hrvatska je daleko ispod njegove razine, zato nije čudno što je opća percepcija da će kod nas predsjednik Vrhovnoga suda igrati onako kako politika svira.