Unatoč tome što tvrtka cijelo vrijeme posluje, tri godine nije poslala godišnje financijsko izvješće Fini, zbog čega je mjerodavni trgovački sud pokrenuo postupak likvidacije. Suočivši se s ozbiljnošću situacije, vlasnik je brzo reagirao
Kad sam prije dva mjeseca nazvao poduzetnika koji je solidno poslovao, doduše, s teškoćama, posebno u ovoj godini, zamolio sam ga da mi objasni kako se dogodilo da nije tri godine zaredom poslao godišnje financijsko izvješće Fini, zbog čega je trgovački sud donio odluku o gašenju tvrtke. Čovjek (ime i prezime te tvrtka poznati redakciji) u tom trenutku nije bio raspoložen za razgovor, što sam razumio, no želio sam prenijeti njegovo iskustvo kako bi drugi poduzetnici iz toga izvukli pouku. Rekao mi je samo da radi na tome da to ipak riješi u svoju korist i poručio mi, onako bezvoljno, da ga nazovem za dva do tri mjeseca. Nazvao sam ga iako nisam bio siguran hoće li htjeti razgovarati sa mnom, no ipak je bio bolje raspoložen nego kad smo se čuli prvi put. Rekao mi je da je to riješio, a kad sam ga pitao kako, odgovorio mi je samo – uz pomoć revizora. Iako je bio bolje raspoložen, nije mu se dalo objašnjavati kako su to revizori mogli riješiti, ali ipak su riješili pa njegova tvrtka posluje i dalje.
(Ne)mirni snovi
A bilo je, kako sam shvatio, gusto. Tvrtki sa stotinjak zaposlenih posljednjih je godina prihod pomalo rastao i lani je dosegnuo gotovo 15 milijuna kuna, uz, doduše, ne baš neku dobit, ali ipak dobit. Bila je to borba za kupnju sirovine, tvrtka se čak prijavila i za novac iz fondova EU, a 75 posto prihoda (prema Poslovnoj Hrvatskoj) ostvarivala je izvozom svojih proizvoda. Posebno je posljednjih nekoliko godina realizirala više izvoznih poslova, i to u zemljama članicama EU, a, kako mi je rekao direktor, priprema i nove proizvode za koje vjeruje da će dobro proći u Hrvatskoj i inozemstvu.
Kad znamo sve to, nije čudno što se vlasniku činilo što unatoč uobičajenim teškoćama nema drugih problema, što je bio nesvjestan da svake godine mora slati izvješće. Poduzetnik je, mora se priznati, hitno reagirao. Imao je rok od trideset dana da pošalje prigovor, no u manje od dva tjedna već je sve bilo riješeno, kako se može pročitati u Sudskom registru. Iz rješenja koje je doneseno o obustavi postupka brisanja tvrtke vidi se da je ona itekako živa, da posluje, piše da plaća svoje obveze prema dobavljačima i državi te da su sporna izvješća riješena na zadovoljavajući način. Sad poduzetnik može mirno spavati (naravno, kad ne bi bilo korone).
Ipak, vezano uz ovaj slučaj mora se postaviti i pitanje odgovornosti onih koji su tu obvezu morali pratiti. Poduzetnik nije od jučer, na tržištu posluje već dulje od deset godina i njegova je odgovornost u tome što je morao znati da je kompanija dužna slati godišnje financijsko izvješće. S druge strane, nije on jedini odgovoran jer, ruku na srce, nije na poduzetniku, šefu kompanije, da misli o tome. Valjda kompanija ima neke službe poput računovodstva ili joj tu uslugu pruža neki vanjski servis. Svejedno, logično bi bilo da su ljudi zaposleni u toj službi morali također na vrijeme reagirati i upozoriti poduzetnika da se izvješće mora podnositi.
Naravoučenije
Doduše, nije naš poduzetnik jedini koji je olako shvatio tu zakonsku obvezu ili neke druge. Ima i onih koji ne posluju već godinama i ne šalju izvješća pa ih trgovački sudovi automatizmom izbrišu, a ima i onih koji žele uštedjeti pri gašenju tvrtke pa je namjerno ostavljaju na životu, neaktivnu, i ne šalju izvješća kako bi se automatizmom ugasile. Bez sumnje, bila je ovo ipak noćna mora za poduzetnika jer, kao što kažu, nesreća nikada ne dolazi sama pa mu je uz koronakrizu, koja mu je donijela poznate teškoće, još i taj problem zajahao za vrat. No svako zlo za neko dobro, ako ne našem poduzetniku (doduše, zlo sa sretnim završetkom), a onda barem drugim poduzetnicima koji bi iz njegova slučaja trebali izvući pouku da se i sami ne dovedu u takvu situaciju.
POST SCRIPTUM
Spomenuo sam da neki poduzetnici, da bi izbjegli postupke i skupa plaćanja, namjerno ne šalju godišnja financijska izvješća Fini kako bi se nakon tri godine pokrenuo postupak likvidacije tvrtke. Međutim, podsjetio bih na priču o jednom takvom koju sam napisao prije dvije i pol godine i koji baš nije izvukao sretan kraj. Naime, u poduzetničkim i odvjetničkim krugovima savjetovali su mu da ne šalje izvješća, doduše, upozorivši ga da se prema Zakonu o računovodstvu za to plaća kazna bez obzira na to je li tvrtka aktivna ili je već odavno neaktivna, ali napomenuli su mu da su rijetki bili kažnjeni. Prihvatio je rizik. Dobio je kaznu.