Poduzetnici koja je povukla dio novca iz EU fonda uskoro istječe rok za prvu etapu projekta do kojega mora potrošiti iznos. Međutim, projekt je stao zbog pandemije pa se boji da će morati vratiti taj novac, zbog čega bi nastavak projekta bio upitan. No nije baš tako
Poduzetnica koja se bavi organizacijom događanja nazvala me da me pita znam li što o mogućem produljenju rokova za potrošnju novca iz fondova Europske unije. Malo je bila u panici jer joj je posao stao, a kaže da ima još poduzetnika koji se bave istim ili sličnim poslovima (npr. iz zabavne industrije) koji su uspjeli povući novac iz EU fondova, a sada se boje da će ga morati vratiti. Rekao sam joj da u Europskoj komisiji gotovo sigurno uzimaju u obzir posljedice pandemije na gospodarstvo i da vjerujem kako u Bruxellesu neće biti toliko strogi pri provedbi projekata kao do sada. Uostalom, slične strahove imali su brojni poduzetnici još u svibnju prošle godine ili, recimo, Hrvatske vode, koje su vodile razne projekte.
Naime, stvar je u tome, kao što većina čitatelja vjerojatno zna (barem oni koji su dobili novac od EU), da korisnici fondova moraju određeni iznos potrošiti do propisanog roka i podnijeti izvještaj mjerodavnom tijelu preko kojeg je dobiven novac i koje prati razvoj projekta. Možda mi je najbolje to objasniti na primjeru gradnje ceste. Prema planu postoje rokovi gradnje po fazama (građevinari to zovu 'po situacijama') i za svaku fazu dobije se novac koji se mora potrošiti, da pojednostavnim, do početka sljedeće faze (ili situacije) te podnijeti izvještaj o tome što se napravilo i koliko je čega plaćeno. Ako se kasni s radovima, postoji mogućnost da EU prestane financirati projekt, čak i da zatraži povrat već dodijeljenog novca.
Uplašena poduzetnica
Poduzetnica koja me je nazvala prijavila se za mjeru poticanja inovacija u novoosnovanim mikropoduzećima i malim poduzećima te joj je za projekt vrijedan 2,1 milijun kuna odobreno 90-postotno financiranje iz EU fonda, i to u tri etape, za svaku po 700 tisuća kuna. To znači da je u prvoj etapi dobila 630 tisuća kuna iz EU fonda (90 posto), a 70 tisuća kuna morala je izdvojiti sama. I sada se uplašila da će morati vratiti 630 tisuća već dobivenih kuna zato što uskoro istječe rok za završetak prve etape projekta, a ona je potrošila samo neznatan dio.
I ne samo to – pita se što će dalje biti s njezinim projektom ako ga EU prestane financirati. Kaže da je slala upite odgovornim institucijama, ali, tvrdi, zaposleni u njima su tromi, neki ni sami nisu sigurni koje stajalište zauzeti. Iste probleme imaju i drugi poduzetnici, govori mi ona, čiji su projekti stali ili su znatno usporeni. Već sam prije pisao o tome pa, iako neki poduzetnici neće imati razumijevanja, moram još jedanput naglasiti da je velik pritisak i na zaposlenima u državnim institucijama koji rade i prekovremeno da bi riješili sve predmete kojima su zatrpani. Razumljiva je nervoza poduzetnika, ali što se ovog pitanja tiče, nema razloga za brigu jer su iz Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj odgovorili da naša poduzetnica, kao i svi poduzetnici, može mirno spavati i da može zatražiti produljenje ugovorenih rokova za završetak pojedinih faza ili cjelokupnog projekta.
Fleksibilnost EU
– Moguća su takva produljenja ugovora, no tijelo odgovorno za upravljanje programom mora procijeniti svaki slučaj pojedinačno. Rokovi programa nisu produljeni, govorimo o Kohezijskom fondu, pa svako produljenje ugovora mora uzeti u obzir konačni rok programa – poručuju iz Predstavništva EK-a.
Dakle, svaki poduzetnik mora se obratiti zahtjevom za produljenje roka odgovornoj ustanovi u Hrvatskoj koja je kao posrednica između Bruxellesa i poduzetnika zadužena za provedbu mjera. To ne znači da će svakomu biti omogućeno produljenje roka, nego samo onima koji su prestali raditi. Doduše, produljenje mora biti u sklopu roka završetka cjelokupnog EU programa za sufinanciranje projekata, ali ne sumnjam da će Unija i tu biti fleksibilna bude li potrebno.
POST SCRIPTUM
U svibnju sam pisao da su Hrvatske vode upravljajući vodnokomunalnim EU projektima uputile dopis Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova EU. Kako se novac iz EU uplaćivao nakon ugradnje elemenata, u dopisu su predložili da se izvođačima radova omogući razdvajanje stavke troškovnika 'nabava i ugradnja' na stavke 'nabava' i 'ugradnja'. Naime, dobavljači ugradbenih elemenata tražili su plaćanje predujmom zbog pandemijske krize pa su izvođači tražili da im se novac iz EU uplati ranije na stavku 'nabava'. Dok se čekao odgovor Ministarstva, u međuvremenu nam je proslijeđen dokument Europske komisije u kojem se već uzima u obzir i takva mogućnost, što također pokazuje fleksibilnost Bruxellesa, ali i sporost domaćih institucija.