Pčelar je morao uplatiti predujam Državnom inspektoratu kako bi ispunio uvjet prijave zbog sumnje u prodaju lažnog meda svoga kolege. Iako se može misliti da je obveza uplate predujma za inspekcijski nadzor nad sumnjivom robom nepotrebna, ona ipak ima smisla
Pčelar David Pikutić, kako prenosi portal Agroklub, prijavio je Državnom inspektoratu svoga kolegu pčelara zbog sumnje da prodaje lažni med. U Inspektoratu su mu rekli da treba uplatiti predujam od 4843 kune koje će mu se vratiti ako se potvrdi njegova sumnja. Na prvu sam se pitao zašto treba uplatiti predujam osudivši to, no nakon razmišljanja više sam sklon tomu da predujma mora biti.
O tome se, dakako, može raspravljati, no uzmemo li u obzir da bi moglo biti i nepotrebnih, da ne kažem zlonamjernih, prijava, možda je ovaj način ipak prihvatljiv. Pogledajmo iskustvo pčelara Pikutića: on je posumnjao da je med pčelara koji je prodavao na tržnici prirodan (i, naravno, zdrav). Znao je da je bagremova paša prethodnih godina bila slabija i da nema dovoljno te vrste meda, no njegov je kolega, piše Agroklub, 'nudio bagremov med tijekom duljeg perioda'. Zato je Pikutić kupio od toga svoga kolege (ili možda 'kolege') 'nekoliko teglica sumnjivog meda i s prijateljima pčelarima ga isprobao. Svi su zaključili da ne znaju što je to, ali da nije bagremov', piše Agroklub. Nakon toga Pikutić je nazvao Državni inspektorat, gdje su ga uputili u proceduru i obvezu uplate predujma.
Ni obijest ni zla namjera
On, očito, nije jedan od onih koji bi iz obijesti ili zlih namjera naštetio konkurenciji. Kao iskusnom pčelaru najprije mu je bilo sumnjivo koliko dugo konkurent prodaje bagremov med. Zato ga je prije prijave Inspektoratu kušao, a kad je zaključio da to nije med, prijavio je pčelara. Čak nije ni znao da mora uplatiti predujam, što znači da predujam nije bio razlog zbog kojega je odlučio pričekati s prijavom dok ne kuša med.
Zamislimo sada situaciju da netko iz zle namjere prijavi konkurenta pčelara. Za takve ne bi bila potrebna ni sumnja stvorena dugotrajnom prodajom bagremova meda, kao u Pikutićevu slučaju. Njima čak ne bi bilo ni važno ako se i ne dokaže da je med sumnjiv jer bi svojom prijavom konkurenta barem doveli u neugodnu situaciju da ga posjeti inspektor. A onda bi se pročulo da je pčelara posjetio inspektor i bez obzira na to što bi sve bilo čisto, već i to što njegov med bio predmet inspekcije među kupcima bi moglo izazvati sumnju, zbog čega bi ga, vjerojatno, mnogi zaobilazili.
Zato je obveza uplate predujma za prijavu Državnom inspektoratu, gledajući iz toga kuta, prema mome mišljenju opravdana. Jer s takvom obvezom ipak će biti manje zlonamjernih prijava Inspektoratu. Doduše, istina je da obveza uplate predujma može odvratiti od prijave poduzetnike koji doista imaju osnove za prijavu, poput Pikutića, jer ipak postoji mogućnost da je prijaviteljeva sumnja bila neosnovana, ali to je rizik koji moraju prihvatiti prijavitelji, jer je bolje i to nego da Inspektorat bude zatrpan zlonamjernim prijavama.
Netko može reći da je, unatoč svemu, obveza uplate predujma nepotrebna jer mi porezni obveznici i plaćamo Državni inspektorat da kontrolira red na tržištu. Istina je, no kao što sam naveo, intencija nije da osim porezom financiramo rad Inspektorata, nego da izbjegnemo neosnovane prijave.
Pohvale inspektorima
Pikutić je, kako prenosi Agroklub, pohvalio rad zaposlenih u Državnom inspektoratu rekavši da su se 'pokazali brzim, reaktivnim i informativnim servisom građana'. Također je, navedeno je, dobio čestitke mnogih zato što je javno objavio, imenom i prezimenom, da je napravio taj korak, nesvakidašnji kod nas. Naime, najčešće želimo ostati anonimni, čak i ako je u pitanju potvrđena sumnja nakon što smo nekoga prijavili.
Da zaključim, iako obveza uplate predujma ima slabu točku, naime može odvratiti prijavitelja da prijavi sumnjivo tržišno poslovanje čak i kad je ono očito, to je i dobra strana jer odvraća i zlonamjerne da prijavljuju. Zato sam korigirao svoju prvu reakciju na informaciju o obveznoj uplati predujma. 
POST SCRIPTUM
Kao što sam naveo, potvrđena je sumnja pčelara Davida Pikutića o lažnome bagremovu medu. On je kupio tri teglice da bi kušao taj med, a kupovali su ga i drugi kupci. Bilo bi najbolje da traže odštetu iz principijelnih razloga, a ne zbog zanemariva iznosa. Osim toga, Pikutić kaže da ne zna koju će kaznu dobiti pčelar koji je prodavao lažni med, no smatra da ni 20 tisuća kuna nije dovoljna kazna, nego da bi mu trebalo zabraniti da proizvodi i prodaje med. Možda i tu griješim, ali svakomu treba pružiti novu priliku. A kazna? Ja bih ga kaznio najvišom novčanom kaznom, naložio da vrati novac kupcima i plati Inspektoratu analizu meda koju je predujmio Pikutić te objavio ime tog pčelara na relevantnim portalima.