U tijeku je javna rasprava o kriterijima vrednovanja dobavljača za Školsku shemu. Dio sudionika u javnoj raspravi smatra kriterij blizine skladištenja nepotrebnim, a u Ministarstvu poljoprivrede pozivaju se na propise Europske unije. Ali nitko im ne smeta da kriterij dopune
Čitajući na eSavjetovanju kriterije vrednovanja dobavljača (voće, povrće, mlijeko i mliječni proizvodi) u sklopu Programa školske sheme u ovoj školskoj godini, jedan od njih kritičarima je posebno zapeo za oko. Riječ je o udaljenosti od skladišta. Imaju pravo što traže da se taj kriterij ukine iako od toga, čini se, nema ništa s obzirom na diktat Bruxellesa.
Jedna sudionica rasprave, Valentina Hažić, pita se čemu taj kriterij ako se neće kontrolirati izlaz proizvoda iz skladišta sa sustavima za održavanje kvalitete, što je, naglašava, potvrdila praksa. Predlaže da kriterij bude blizina proizvodnje, a ne blizina skladišta. Primjerice, ističe, jabuka koja se stavlja na tržište do siječnja nikad se ne mora skladištiti (čak ni kod onih koji imaju skladište), a iz takvih objekata ne izlazi nužno nutritivno i organoleptički kvalitetnija jabuka. Konkretnije, sorta idared se s vrlo visokom kvalitetom i bez skladištenja može plasirati cijele školske godine pa Hažić podsjeća na to da se plasman jabuke na tržište planira prema sortimentu, zbog čega to u praksi, imao netko ovakav ili onakav objekt, ne utječe na kvalitetu i dostupnost tog voća.
Kontroliranje podrijetla
Hažić smatra da se tako favoriziraju otkupljivači i trgovci koji pokrivaju cijelu zemlju, a ne manji proizvođači, što je, inače, trebao biti cilj tog programa. Tvrdi da se trenutačno iz takvih hladnjača u sklopu Sheme u škole plasira poljska jabuka pa ujedno moli inspekcije da odu u kontrolu na teren i istraže te navode. Zbog svega toga smatra da se taj kriterij treba maknuti jer se ne može i neće kontrolirati podrijetlo svake isporuke voća/povrća iz takvih hladnjača.
Druga sudionica, Jelena Matić, kaže da je proizvođač koji već tri godine sudjeluje u Školskoj shemi i slaže se da su se u dosadašnjem bodovanju pokazale neke nelogičnosti. Neke od njih su udaljenost od adrese skladišta, skladištenje proizvoda te način bodovanja dobavljača s obzirom na to je li riječ o proizvođaču ili trgovcu. Zbog toga se ne može tvrditi da se daje potpora lokalnom proizvođaču i naglašava da lokalnom proizvođaču, ako škole u pojedinoj županiji mogu dobiti svjež proizvod od njega, trgovac ili (da dodamo) otkupljivač koji ima skladište ne bi trebao biti konkurent. I ona smatra da bi kriterij trebao biti lokacija proizvodnje, a ne skladištenja, i tvrdi, kao i prethodna sudionica rasprave, da se sadašnjim načinom bodovanja daje prednost velikim dobavljačima/trgovcima koji imaju skladišta u većim gradovima. Osim toga, ističe da kao proizvođači sve proizvode, osim jabuka, isporučuju svježe ubrane i nijedan od njih (uključujući jabuke) ne treba skladištiti. Potkrepljuje to time što u sklopu Školske sheme učenicima isporučuje svježe ubrane breskve, nektarine, jagode, šljive i mandarine.
Neutralizirati prednost
Iz odgovora koje je na te kritike uputilo Ministarstvo poljoprivrede (što je pohvalno jer na portalu eSavjetovanja iz ministarstava vrlo rijetko odgovore odmah, kako bi i javnost vidjela odgovore) vidi se da se pozivaju na propise EU koji u Školskoj shemi uključuju i trgovce, a ne samo proizvođače. Doduše, navedeno je da će se proizvodi iz lokalne sredine dodatno vrednovati, ali, prema mojemu mišljenju, to onda nije to i ne postiže se ono što se željelo uvođenjem tog programa. A dobro se sjećam da se još prije nekoliko godina, kad se program pokretao, govorilo da bi od toga najviše koristi trebali imati lokalni proizvođači. Zato mislim da bi, ako već propisi EU nalažu da se u to uključe i trgovci, bilo dobro da se kriteriju blizine skladišta pridruži i kriterij blizine proizvodnje, tj. da kriterij bude sljedeći: blizina skladišta ili proizvodnje. Tako će lokalni proizvođači, pogotovo oni koji nemaju skladišta, moći konkretnije konkurirati otkupljivačima i trgovcima.
POST SCRIPTUM
Odgovarajući na kritike sudionika u javnoj raspravi, iz Ministarstva poljoprivrede naveli su da je Školska shema dio javnozdravstvene politike EU, a nabava proizvoda koji se isporučuju školama i raspodjeljuju učenicima u sklopu Sheme financira se iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi. Zato nije, smatraju u Ministarstvu, prikladno i prihvatljivo preferirati samo proizvode proizvedene u neposrednoj blizini škole, a ni spriječiti bilo kojeg dobavljača koji zadovoljava uvjete za sudjelovanje (pa čak i ako je riječ o inozemnom dobavljaču iz jedne od susjednih članica EU) da se prijavi u Školsku shemu.