Tvrtka koja je u međuvremenu otišla u stečaj i likvidirana je imala je potraživanja od druge pa ju je tužila. Slučaj je došao do Vrhovnog suda, ali prekinut je nakon što je tvrtka tužiteljica ugašena. Bivši vlasnik misli da se postupak može nastaviti
Pisao mi je poduzetnik (ime i prezime poznato redakciji), bivši direktor i vlasnik ugasle tvrtke 'A', sada u mirovini, jer zbog toga što je tvrtka ugašena ne može pokrenuti nastavak sudskog spora protiv tvrtke 'B', iako smatra da postoje zakonske odredbe koje omogućuju pravo onome tko želi da se sudski spor nastavi. Ne želim ulaziti u meritum stvari sudskog spora između 'A' (stečaj otvoren i zatvoren u istom danu) i 'B', međutim, iz dokumentacije koju sam dobio postoji mogućnost da se ostavinska masa ugasle tvrtke 'A' poveća ako bi se nastavio sudski spor i sud presudio u njezinu korist. Naime, ugasla tvrtka 'A' tužila je tvrtku 'B' te je Trgovački sud u Zagrebu presudio u korist tvrtke 'A'. Međutim, Visoki je trgovački sud presudu preinačio prihvativši žalbu tvrtke 'B', što je postala pravomoćna presuda, ali je tvrtka 'A' podnijela zahtjev za reviziju potonje presude Vrhovnom sudu.
Upraviteljičina šutnja
U međuvremenu je tvrtka 'A' otišla u stečaj, a stečajni postupak je otvoren i istodobno zaključen potkraj listopada 2019. jer stečajna masa nije bila dostatna, kako piše stečajna upraviteljica, ni za podmirenje troškova stečajnog postupka. Prethodno je sud pozvao sve one koji imaju potraživanja od tvrtke 'A' da uplate predujam za troškove postupka od 50 tisuća kuna, ali budući da nitko nije htio uplaćivati jer su pretpostavili da se ionako teško mogu namiriti, sudu nije ostalo ništa drugo nego da otvori i zatvori stečajni postupak. Zbog takvog epiloga stečajnog postupka tvrtka 'A' brisana je iz Sudskog registra, odnosno prestala je postojati, pa je Vrhovni sud koji je trebao razmatrati reviziju cijelog slučaja (tužba protiv 'B') donio odluku o prekidu revizijskog postupka, što je i bio obvezan prema Zakonu o parničnom postupku (ZPP, čl. 212., st. 1., točka 4.), koji se može obnoviti u roku od tri mjeseca na zahtjev jedne od strana.
Bivši vlasnik tvrtke 'A' kao tužitelj, koji mi se obratio s molbom da objavim priču, kaže da zahtjev za nastavak revizije jedino može podnijeti stečajna upraviteljica (a ne on), koja to pak nikako da učini. Naveo je članke ZPP-a i Stečajnog zakona (SZ) i kad sam ih prvi put pročitao, učinilo mi se da je poduzetnik u pravu pitajući se zašto to upraviteljica i ne učini. Međutim, kad sam ih drugi put pročitao, nisam više bio siguran odnose li se te odredbe na slučaj tužbe 'A' protiv 'B', pa sam pitao i stečajnu upraviteljicu zašto nije podnijela zahtjev za nastavak revizije i ujedno sam zamolio Stjepana Lovića iz odvjetničkog društva Grubišić, Lović i Lalić da prouči cijeli slučaj. Stečajna upraviteljica nije odgovorila za razliku od Lovića, koji objašnjava da u slučaju prestanka postojanja pravne osobe postupak može preuzeti samo pravni sljednik, a to bi u ovome slučaju bila stečajna masa ostala iza ugasle tvrtke (čl. 215 b. st. 2. ZPP-a), što zvuči apstraktno jer smo mi navikli da sljednik bude fizička ili pravna osoba, a ne novac ili zgrada. A stečajnu je masu dužan zastupati stečajni upravitelj i nakon zaključenja stečajnog postupka (čl. 89. st. 1. toč. 13. SZ-a).
Odvjetnikovo objašnjenje
Tako mi je Lović riješio problem – zbunilo me to što nisam mogao shvatiti čitajući zakone zastupa li stečajni upravitelj ugaslu tvrtku ili ne. Nisam ni slutio da je odgovor u tome da on dalje zastupa stečajnu masu, a ne tvrtku. Međutim, to ne znači da je u ovom konkretnom slučaju stečajna upraviteljica mogla tražiti od VS-a da nastavi reviziju sudskog postupka. Naime, Lović objašnjava da je ona prvo morala osnovati (opet) stečajnu masu, o čemu odlučuje Trgovački sud i to samo ako stečajni upravitelj učini vjerojatnim postojanje naknadno pronađene imovine iz koje bi se mogli namiriti vjerovnici, barem djelomično. Međutim, u ovom slučaju potraživanje prema tvrtki 'B' nije imovina koja se pronašla naknadno (s obzirom na to da je nju već u postupku navela stečajna) niti je uopće imovina, s obzirom na to obzirom da je tvrtka 'A' pravomoćno izgubila spor koji je vodila protiv 'B', pa samim tim ni nema potraživanja. Zato stečajna upraviteljica zaista nije mogla podnijeti zahtjev za nastavak revizije sudskog postupka i žao mi je što je to maksimum moje pomoći poduzetniku.
POST SCRIPTUM
Bez obzira na to što su u ovom slučaju male šanse da se nastavi postupak revizije na Vrhovnom sudu, odvjetnik Stjepan Lović smatra da bi ipak, poštujući rokove, bilo svrhovito da stečajna upraviteljica 'pokuša' upisati stečajnu masu u Sudskom registru i podnese zahtjev za nastavak postupka, budući da se samo čeka odluka VS-a nakon izjavljene revizije.