Komentari
StoryEditor

Edis Felić: Tvrtka kažnjena zbog deponija otpada koji nije stvarala

20. Prosinac 2021.
Nakon sudske presude tvrtka je u srpnju ove godine upisana kao nova vlasnica zemljišnih čestica. U međuvremenu je stari vlasnik u sprezi s lokalnom vlašću poslao komunalnog redara da kazni novog vlasnika zbog odlagališta otpada starog najmanje osam godina

Na otoku u sjevernom dijelu Jadrana lokalna je vlast pokazala nesvakidašnju, zanimljivu ažurnost. U roku od tri tjedna komunalno redarstvo donijelo je čak četiri rješenja o kažnjavanju jedne tvrtke zato što na svojim česticama nije uklonila komunalni i građevinski otpad. No taj otpad stoji najmanje osam godina na tim česticama čija je vlasnica kažnjena tvrtka postala tek u srpnju, ali još nije ušla u posjed.

Nema nikakve sumnje da je ovdje riječ o sprezi starog vlasnika koji je još u posjedu i lokalne otočke vlasti. Žao mi je samo što ne smijem spominjati imena tvrtki u sporu i lokalne vlasti jer mi je to, barem za sada, izričito zabranio novi, kažnjeni vlasnik čestica. No priča je toliko zanimljiva da je moram ispričati.

Svaki tjedan novo otkriće

Dakle, tvrtka A dugovala je tvrtki B novac, a budući da ga nije vraćala, na temelju ugovora te su čestice u srpnju ove godine kao zalog s tvrtke A prenesene na tvrtku B, što je i upisano u zemljišne knjige. Preostalo je samo da se tvrtka A iseli s tih čestica i da tvrtka B uđe u posjed. Međutim, vlasnik tvrtke A počeo je stvarati probleme, zbog čega ni do danas tvrtka B nije ušla u posjed svojih čestica.

Međutim, ne samo da vlasnik tvrtke A nije bio kooperativan glede iseljenja, nego sve upućuje na to da je kao lokalni poduzetnik utjecao na lokalne vlastodršce da što više naštete novoj vlasnici, tvrtki B. Lokalni moćnici poslali su, vjerojatno, sirotoga lokalnog redara koji je, možda i mimo svoje volje, otišao na teren sa zadatkom da utvrdi stanje čistoće na spomenutim česticama i izda rješenje kojim će se kazniti novi vlasnik. Tako je komunalni redar svakih sedam dana dolazio utvrditi stanje na jednoj od čestica.

Doduše, prema rješenjima, čini se je jedan dan tijekom obilaska terena baš prolazio pokraj navedenih čestica i na vlastito zaprepaštenje ugledao ugledao strašan, nesvakidašnji prizor – gomilu otpada. Sljedećih tjedana ​opet se šetao po tom kraju i svaki bi put ugledao nešto novo – još jednu susjednu česticu punu otpada. Prvi je put došao 15. studenoga, a posljednji put 6. prosinca, i donio je rješenja kojima se tvrtki B nalaže da u roku od osam dana ukloni odlagalište otpada i ako to ne učini u tom roku, kaznit će se deset tisuća kuna, a odgovorna osoba u njoj s dvije tisuće kuna. Budući da tvrtka B kao nova vlasnica upisana u zemljišne knjige nije u posjedu, bilo je nemoguće ukloniti sav taj otpad u navedenom roku pa su s četiri takva rješenja tvrtka B i odgovorna osoba kažnjeni s ukupno 48 tisuća kuna. Doduše, tvrtka B i njezin direktor žalili su se županijskome upravnom odjelu za prostorno uređenje, ali žalba ne odgađa izvršenje naloga iz rješenja. No licemjerno je (možda je još bolje reći – bezobrazno) od lokalne vlasti što je ažurnost pokazala baš sada kada je završen postupak prijenosa vlasništva. Komunalni je redar prema podacima iz zemljišnih knjiga utvrdio da je tvrtka B vlasnica čestica, pritom nije zavirio u katastar (zapravo sam uvjeren da mu, sirotanu, nisu ni dopustili da uzme podatke iz njega ili drugih dokumenata) da vidi je li možda netko drugi u posjedu tih čestica.

Ništa nije slučajno

Međutim, još važnije, kako stoji u jednoj od žalbi tvrtke B, ta su odlagališta na tome mjestu najmanje od 2013., otkad traje spor između dviju tvrtki i kad je tvrtka B angažirala i sudskog vještaka koji je uz procjenu naveo i podatak o odlagalištima te to još lijepo fotografirao. Upravo je to bilo jedno od pitanja mjerodavnima u lokalnoj otočkoj vlasti, a to i ja pitam: kako je moguće da se tijekom svih tih godina komunalni redar nijednom nije prošetao tim dijelom grada i ugledao stravičan prizor – gomilu otpada koju je stvarala tadašnja (sada bivša) vlasnica, tvrtka A?

Ne može me nitko uvjeriti u to da je sve slučajno. Ovdje je riječ o pakosti bivšeg vlasnika koji želi što više oštetiti novoga, a lokalni vlastodršci pomažu mu u tome izlažući pri tome, vjerojatno, komunalnog redara neugodnostima. 

POST SCRIPTUM

U žalbi tvrtke B stoji i to da ona uopće ne osporava obvezu uklanjanja deponija s četiri čestice, odnosno da bi ga uklonila u roku od osam dana kad bi to mogla. Dakle, tvrtka B ne samo da ne bi trebala platiti kaznu, nego bi, kad bi tjerala mak na konac, mogla inzistirati na tome da tvrtka A ukloni odlagalište otpada, a ako to ne želi, uklonila bi ga sama, ali tako bi nakon tužbe vjerojatno dobila odštetu sa zakonskim kamatama za troškove uklanjanja otpada. Nešto si mislim, kad je netko tako bezobrazan, ja bih mu to i napravio.

19. svibanj 2022 07:53