Stručnjak i poduzetnik vjeruju da je nametnuto plaćanje akontacije poreza nepravedno jer tvrtke beskamatno kreditiraju državu. No možda je još veći problem to što država naplaćuje zatezne kamate zbog kašnjenja plaćanja, k tome zbog čudnovatih razloga
Prije neki dan razgovarao sam s predsjednikom Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA) Petrom Vuškovićem, koji smatra da se mora ukinuti plaćanje akontacije poreza na dobit. Taj sam naš razgovor prenio jednom poduzetniku, koji smatra da je Vušković u pravu, ali mnogo problematičnijim od akontacije poduzetnik smatra plaćanje zateznih kamata ako se akontacija ne plati na vrijeme.
S Vuškovićem sam razgovarao o posljedicama dogovora između Vlade i veledrogerija i, kako to obično biva, u nekom trenutku razgovor je skrenuo na druge teme, a mi smo se prebacili na akontaciju poreza na dobit. On je protiv toga jer smatra da 'država ne može predvidjeti tržišna kretanja kao nekakav centralni planer', odnosno, tvrtka ne bi trebala plaćati porez u ovoj godini koji će se obračunati u sljedećoj kada će se znati kolika je zaista dobit (ili gubitak) poslovanja. Da pojasnim, iako to naši poduzetnici znaju, ako je tvrtka lani ostvarila dobit od 100 tisuća kuna, onda će u ovoj godini plaćati akontaciju poreza na dobit od 100 tisuća kuna, podijeljeno na 12 mjeseci.
Istomišljenici
I Vušković i poduzetnik s kojim sam poslije razgovarao naglašavaju da akontacijom (kao zakonskom prisilom) tvrtke beskamatno kreditiraju državu. Pritom, zakasni li tvrtka uplatiti akontaciju, država će joj zaračunati zatezne kamate, ali ako se sljedeće godine ispostavi da je tvrtka uplatila više poreza na dobit nego što je trebala (jer je ipak ostvarila manju dobit), Porezna uprava umanjit će osnovicu za plaćanje ili će vratiti novac tvrtki. A to što je tvrtka uplatila više novca nego što je trebala, državu to ne zanima, odnosno država sama sebe nije zakonski prisilila da isplati tvrtki nekakve kamate.
Nema sumnje da to što govori Vušković ima logike. Ipak, kao RPO-ovac mislim da i ja mogu nešto reći o tome jer sam obveznik plaćanja poreza na dohodak koji mi se na isti način razrezuje i plaćam ga akontativno. Moje je mišljenje, uvažavajući stručnost i znanje predsjednika CEA-e, da je bolje da plaćam mjesečno porez (na dohodak) unaprijed, jer ako bih čekao do sljedeće godine da se ustanovi koliki sam porez zaista trebao platiti, odjednom bih morao platiti cijeli porez. Dakle, s moje točke gledišta, više mi ipak odgovara da plaćam unaprijed na rate, a mislim da je tako najbolje za sve one koji su upisani u Registar poreznih obveznika (RPO).
Moje mišljenje dijeli i spomenuti poduzetnik, koji smatra da je i za tvrtku, pogotovo malu, pa i srednju, bolje da porez na dobit plaća unaprijed u ratama, nego da naruši likvidnost isplaćujući ga sljedeće godine u komadu. No poduzetnik apostrofira problem sa zateznim kamatama. Osim što se slaže da nije u redu da se naplaćuju zatezne kamate za akontaciju, ispričao mi je slučaj iz osobnog iskustva od prije dvije godine kad je morao platiti zatezne kamate iako je porez plaćen u roku – 30. travnja.
– Poreznu prijavu poslali smo 26. travnja, u petak, jer je zaposlenik koji ju je obradio od ponedjeljka išao na godišnji, a u utorak 30. travnja, dakle u zakonskom roku, uplatili smo porez na dobit. Međutim, obračunane su nam zatezne kamate za četiri dana jer smo, zapravo, novac trebali uplatiti isti dan kad smo poslali prijavu – priča poduzetnik.
Pravo na izbor
Za njega je veći problem od akontacije ne samo zatezna kamata, nego i propis koji definira u kojim situacijama će se ona početi obračunavati, jer u ovom slučaju poduzetnik smatra da je jedino važno da se porez uplati do zakonskog roka, a da je vezivanje porezne prijave i uplate besmisleno.
Oba su sugovornika zapravo u pravu; akontacija ne bi smjela biti obvezna, iako, ponavljam, olakšava poslovanje malim, pa i srednjim poduzetnicima. Zato bi najbolje bilo izmijeniti propis kojim bi se omogućilo tvrtkama da same odluče hoće li plaćati akontaciju ili će sljedeće godine platiti sve odjednom. Samo, teško je to očekivati, jer država je gladna novca.
POST SCRIPTUM
Ako bi se tvrtkama dalo pravo da izaberu hoće li plaćati porez na dobit unaprijed ili u komadu i ako izaberu da plaćaju unaprijed, onda smatram da u slučaju kašnjenja plaćanja trebaju platiti zatezne kamate jer su izabrale na koji će način ispunjavati svoju obvezu. A ispostavi li se da je tvrtka uplaćenim akontacijama preplatila porez na dobit, država zbog toga ne bi trebala platiti zateznu kamatu. No država bi ipak trebala nagraditi tvrtke koje plaćaju unaprijed, recimo, da ih potiče oprostom određenog postotka pri sljedećem plaćanju poreza na dobit.