Poduzetnik se prijavio za novac iz fonda Europske unije. Iz agencije nije poslano rješenje pa je s vremenom postajao sve nervozniji. Njegova pisma, iako u granicama pristojnosti, bila su sve žešća, a onda je ‘puknuo‘ podsjetivši ih da u ovoj zemlji postoje USKOK i mediji
Ponekad ljudi (biznismeni) toliko polude da iz očaja počnu prijetiti da će u medije poslati informaciju o neradu državnih institucija, raznih agencija. Onda se odgovorni u institucijama i agencijama uskomešaju pa ipak riješe problem koji su morali riješiti još davno. Očito da neke institucije ne rade svoj posao, jer da rade, poduzetnici ne bi bili prisiljeni prijetiti im medijskim objavama.
Upravo se to nedavno dogodilo. Moj sugovornik, s kojim sam inače često razgovarao, toliko je nekad znao urlati u slušalicu dok je opisivao nerad jedne agencije koja je odlučivala o dodjeli novca iz EU fondova da sam katkad morao odvajati slušalicu od uha. Bio je bijesan. Dakle, prijavio se za dodjelu novca iz jednog EU fonda i onda čekao rješenje. I čekao i čekao. Otkako on čeka, i ja cijelo to vrijeme pratim taj slučaj. Nakon nekog vremena odlučio je pisati agenciji s najusrdnijom molbom da njegov predmet napokon uzmu u razmatranje. To je proslijedio i meni, kao i pisma nakon toga koja je bio prisiljen slati agenciji. A bila su sve oštrija, no u granicama pristojnosti. Iz tih pisama neupućeni čitatelj mogao je jasno razabrati o čemu je riječ, ali zahvaljujući i stilu pisanja moglo se lako iščitati da je poduzetnik bio sve ljući kako je prolazilo vrijeme.
A nije da se boji moćnika
Zvao je odgovorne i telefonom, a oni su se javljali kako kad. A kad bi se i javili, nije dobivao zadovoljavajuće odgovore. I mene je zvao, pitao bi me mogu li što učiniti, a ja sam samo mogao slegnuti ramenima i ponuditi mu da o tome pišemo. Rekao bi da sačekam još malo, nadajući se da će se sve riješiti i da ne želi objavom u medijima kvariti ionako komplicirane odnose s mjerodavnim ministarstvom i agencijom. A nije da se čovjek nešto boji mjerodavnih moćnika.
Tako je prošlo godinu dana i nakon nešto manje od deset pisama agenciji i mjerodavnome ministarstvu (koje je kasnije uključio u prepisku) te nebrojenih neuspješnih telefonskih poziva čovjek je 'puknuo'. Stvarno je bio ljutit, govorio je da mu je dosta svega, da više ne može čekati i da će im u sljedećem pismu zaprijetiti medijskom prozivkom, ali i USKOK-om. Boga mi, tako i bi.
I opet je sastavio jedno oštro, ali u granicama pristojnosti, pismo, koje je poslao odgovornima. Mislim da je pogodio trenutak jer je bila aktualna afera 'po babi i stričevima', k tome je još DORH poslao zahtjev Vladi da se skine imunitet ministru Josipu Aladroviću kako bi se protiv njega pokrenuo kazneni postupak i vjerujem da među državnim dužnosnicima i službenicima nije baš bila ugodna atmosfera.
Jer zamislimo da je poduzetnik s cijelim slučajem izašao u javnost aludirajući da se njegov predmet ne rješava već godinu dana i da sumnja da je razlog to što se novac iz EU fonda pokušava usmjeriti na druge projekte. Ako bi uspio senzibilizirati medije, USKOK bi po službenoj dužnosti morao reagirati (napisi u medijima), što bi dovelo u neugodnu situaciju ne samo one koji ne rade svoj posao, nego vrlo vjerojatno i one koji s tim slučajem nemaju ništa, ali su odgovorni za funkcioniranje sustava.
Pouka za sve poduzetnike
Da je poduzetnikovo upozorenje poslano pismom urodilo plodom, pokazuje i to da ga je nedugo nakon slanja telefonom nazvao jedan od rukovoditelja unutar agencije te mu se ispričao zbog dugog čekanja. Rekao mu je da će vrlo brzo riješiti njegov predmet i da će znati na čemu je (nadamo se pozitivno, no u agenciji najbolje znaju čiji projekt treba podržati).
Poduzetnik sad čeka rješenje, valjda će ga dobiti za koji dan. A pouka je za sve poduzetnike jasna: ako ste uvjereni u ispravnost svoje prijave za novac iz EU fondova i ako vas budu razvlačili mjesecima, ne daj Bože godinama, napravite ono što je napravio moj sugovornik. Podsjetite odgovorne u ministarstvima i agencijama da ćete prijaviti USKOK-u njihov nerad, a obratit ćete se i medijima. Mom je sugovorniku to upalilo. I još samo da dodam, ako se netko iz neke agencije prepoznao u ovom tekstu te možda misli da je moj sugovornik blefirao, ja pak mislim da nije. Zaista je došao u situaciju da ide do kraja. Stvarno, godinu dana čekati rješenje, pa to više nije normalno. 
POST SCRIPTUM
Već sam prije o tome pisao da slika nije crno-bijela, odnosno da ne možemo olako optužiti sve zaposlene u agencijama i institucijama da su lijenčine, neznalice itd. Nije sporno da u ova zla vremena oni imaju itekako posla, a kako čujem, njihova pomoć gospodarstvu bit će još potrebnija obistine li se crne prognoze. Ali zaista, ljudi moji, za ovaj slučaj nema ama baš nikakva opravdanja pa pozivam odgovorne u agencijama da više sebi ne dopuštaju takvo što.